Pravni Portal meni

Pravna redakcija Profi Sistem Com-a

ZOUP

Diskriminišući zahtevi u konkursnoj dokumentaciji

Diskriminišući zahtevi u konkursnoj dokumentaciji

I Uvod

Kako prilagoditi konkursnu dokumentaciju konkretnoj nabavci, a pritom ne ograničiti previše konkurenciju, koji su parametri, i u kojoj meri bi to bilo dozvoljeno? To su samo neka od pitanja na koja ćemo pokušati da damo odgovor u ovom tekstu.

Najpre, treba istaći da sam smisao uslova – zahteva (u tehničkim specifikacijama, kao element kriterijuma ili kao dodatni uslov), jeste osnovano ograničavanje konkurencije, prilagođeno objektivnim potrebama naručioca i predmetu nabavke.

Jedna strana – parametar, bi bila upravo potreba naručioca, pri određivanju mere zakonitosti zahteva u konkursnoj dokumetaciji. Druga strana ili krajnja tačka jeste načelo i zakonska obaveza naručioca da obezbedi što je moguće veću konkurenciju. Određivanje obuhvata zakonitosti, kreće se između ove dve krajnje tačke, pri čemu treba naglasiti da naručilac nije dužan da postvi zahteve tako da svako zainteresovano lice može učestovati u konkretnoj nabavci, a ne vodeći pri tom računa o kvalitetu i svrsi potrebnog predmeta nabavke.

Načela

Načela zakona su one opšte odredbe koje se provlače kroz ceo zakon, duh zakona pretočen u odredbe, te u slučaju nepoštovanja istih gubi se i sam smisao i sadržaj zakona. Kod određivanja zahteva u konkursnoj dokumentaciji osim posebnih odredaba, važe i načela. Kod diskriminacije su naročito bitna: načelo obezbeđivanja konkurencije i načelo jednakosti ponuđača (čl. 10. I 12. ZJN).

Naručilac je dužan da u postupku javne nabavke omogući što je moguće veću konkurenciju.

Naručilac ne može da ograniči konkurenciju, a posebno ne može onemogućavati bilo kojeg ponuđača da učestvuje u postupku javne nabavke neopravdanom upotrebom pregovaračkog postupka, niti korišćenjem diskriminatorskih uslova, tehničkih specifikacija i kriterijuma.

Naručilac je dužan da u svim fazama postupka javne nabavke obezbedi jednak položaj svim ponuđačima.

Naručilac ne može da određuje uslove koji bi značili nacionalnu, teritorijalnu, predmetnu ili ličnu diskriminaciju među ponuđačima, niti diskriminaciju koja bi proizlazila iz klasifikacije delatnosti koju obavlja ponuđač.

Treba naglasiti da nema obezbeđenja konkurencije, ukoliko se zahtevima postavljenim u konkursnoj dokumentaciji omogućava da samo jedan ponuđač može udovoljiti istim i poslati prihvatljivu ponudu (osim u posebnim slučajevima, npr. pregovaračkog postupka). Prema nekoj praksi ZJN, konkurencija je obezbeđena ukoliko ima više od jednog a obično minimum tri ponuđača koji mogu ispunuti tražene zahteve. Bitno je naglasiti da naručilac, uvek može na ovaj način proveriti da li je preterao u postavljanju uslova, i prilagođavanju nabavke „svojim potrebama„ na štetu drugog „imperativa“, načela obezbeđenja konkurencije.

Nema obezbeđenja konkurencije, ukoliko se zahtevima postavljenim u konkursnoj dokumentaciji omogućava da samo jedan ponuđač može udovoljiti istim i poslati prihvatljivu ponudu.

II Diskriminišuči uslovi (dodatni)

Prilikom određivanja uslova za učešće u postupku javne nabavke naručilac naročito mora da vodi računa o tome da ti uslovi budu u logičkoj vezi sa predmetom javne nabavke i da ne diskriminišu ponuđače. Dakle, naručilac prilikom određivanja (dodatnih) uslova za učešće u postupku javne nabavke mora da uzme u obzir procenjenu vrednost javne nabavke, složenost predmeta javne nabavke i sve druge okolnosti od kojih zavisi realna procena nivoa sposobnosti ponuđača koja je potrebna za uspešnu realizaciju te javne nabavke. Drugim rečima, naručilac ne bi trebalo da postavlja previsoke kriterijume, to jest uslove koje ponuđači moraju da ispune, ukoliko to zaista nije neophodno u konkretnom postupku javne nabavke. U suprotnom tako određeni uslovi mogu biti predmet osporavanja u postupku zaštite prava.

Iz obrazloženja rešenja RK o u rešenju br. 4-00-1704/2013 od 8. novembra 2013. god:

„Predmetnim zahtevom podnosilac zahteva je osporio sadržinu konkursne dokumentacije, te je istakao…da je naručilac kao dodatni uslov predvideo obavezu ponuđača da poseduju postrojenje za separaciju šljunka i peska koje nije udaljeno više od 10 km od Požarevca, što je po mišljenju podnosioca zahteva diskriminatorski uslov. Po mišljenju podnosioca zahteva, navedenim uslovom naručilac je izvršio teritorijalnu diskriminaciju i omogućio ponuđačima koji imaju postrojenja na teritoriji opštine naručioca da podnesu ponude. Republička komisija je razmatrala navod podnosioca zahteva kojim je ukazao da je načinom na koji je definisao dodatni uslov i to da ponuđači poseduju postrojenje za separaciju šljunka i peska koje nije udaljeno više od 10 km od Požarevca, izvršio teritorijalnu diskriminaciju i omogućio ponuđačima koji imaju postrojenja na teritoriji opštine naručioca da podnesu ponude.

S tim u vezi, Republička komisija je uvidom u konkursnu dokumentaciju utvrdila da je naručilac u okviru dodatnih uslova za učešće u postupku javne nabavke iz člana 76. ZJN, predvideo obavezu ponuđača da mora imati postrojenje za separaciju šljunka i peska koje nije udaljeno više od 10 km od Požarevca.

Za ovako postavljen zahtev naručilac je u odgovoru kojim je odbio zahtev podnosioca zahteva kao neosnovan, naveo da je isti u logičkoj vezi sa predmetom javne nabavke, jer prevoz vrši naručilac sa odredišta ponuđača, zbog čega je u interesu naručioca da transportni troškovi budu što niži, shodno načelu ekonomičnosti i efikasnosti. Takođe je istakao da se na opredeljenoj udaljenosti nalaze slivovi tri reke Dunav, Mlava i Morava, te da shodno tome ima i veći broj potencijalnih ponuđača, zbog čega smatra da ovako postavljenim uslovom nije ograničio konkurenciju.

Shodno iznetom, Republička komisija nalazi da opredeljenim uslovom naručilac nije ograničio konkurenciju, s obzirom da je datim obrazloženjem naručilac opravdao postavljeni zahtev, koji nije suprotan članu 76. stav 6. ZJN.

Naime, navedenim članom predviđeno je da naručilac određuje uslove za učešće u postupku tako da ti uslovi ne diskriminišu ponuđače i da su u logičkoj vezi sa predmetnom javne nabavke.

Kako je naručilac konkursnom dokumentacijom predvideo, da prevoz sa odredišta vrši sam, to je logična potreba da se odredište nalazi što bliže polazištu naručioca, kako zbog troškova prevoza, tako i zbog brzine nabavke dobra koje je naručiocu neophodno.

Pored toga, Republička komisija napominje da je i sam navod podnosioca zahteva kontradiktoran, s obzirom da je najpre istakao da ponudu mogu da podnesu samo ponuđači sa teritorije naručioca, a potom nastavlja da navedeni uslov može da ispuni samo jedan ponuđač, zbog čega je Republička komisija ovako istaknut navod ocenila paušalnim, te odbila kao neosnovan.“

Nema teritorijalne diskriminacije ako je naručilac kao dodatni uslov predvideo najveću moguću udaljenost postrojenja ponuđača od sedišta naručioca, obzirom da prevoz sa odredišta naručilac vrši sam, i da je logična potreba da se odredište nalazi što bliže polazištu naručioca, kako zbog troškova prevoza, tako i zbog brzine nabavke dobra koje je naručiocu neophodno, uz poštovanje drugih načela.

Pre postavljanja dodatnih uslova, treba ispitati tržište i videti koliko potencijalnih ponuđača poseduju ono što se traži i da li je to nužno, tj:

-zaista u skladu sa predmetom konkretene nabavke

-zaista predstavlja objektivnu potrebu naručioca

U tom slučaju ne mora da ih ispuni svaki ponuđač, tj. tada nisu diskriminatorski.

Ono što se dešava u slučaju podnošenja zahteva za zaštitu prava, jeste da će RK zatražiti obrazloženje uslova, tj. naručilac će morati da dokaže da uslovi ne diskriminišu ponuđače (treba odgovoriti na pitanje zašto npr. ne može biti šire postavljen uslov), da  li je određen uslov neophodan ( nužan, potreban-npr. brzina nabavke, smanjenje troškova, daje kvalitet…) i da li je u logičkoj vezi sa nabavkom – da li dokazi na koje se naručilac poziva mogu to dokazati. Svakako, samo određivanje npr. teritorijalnog ograničenja nije samo po sebi diskriminatorski uslov i mora se gledati u kontekstu nabavke.

Pre postavljanja dodatnih uslova, treba ispitati tržište i videti koliko potencijalnih ponuđača poseduju ono što se traži i da li je to nužno: zaista u skladu sa predmetom konkretene nabavke, zaista predstavlja objektivnu potrebu naručioca

III Tehničke specifikacije

Pri sastavljanju tehničkih specifikacija, kao što smo već napomenuli naručilac osim načela mora voditi računa o posebnim odredbama (70. -74. ZJN). Kako ne možemo previše opširno da se bavimo svim odredbama, pojasnićemo najbitnije iz odredbi čl. 70. i 72. ZJN.

Članom 70. stav 1. ZJN propisano je da tehničke specifikacije i projektna dokumentacija, u smislu ovog zakona, predstavljaju tehničke zahteve koji su obavezni i sastavni deo konkursne dokumentacije u kojima su predviđene opisane karakteristike dobara usluga ili radova. One moraju omogućiti da se dobra, usluge ili radovi koji se nabavljaju opišu na način koji je objektivan i koji odgovara potrebama naručioca.

Članom 72. ZJN propisano je:

Naručilac ne može u konkursnoj dokumentaciji da naznači bilo koji pojedinačni robni znak, patent ili tip, niti posebno poreklo ili proizvodnju.

Naručilac ne može da u konkursnu dokumentaciju uključi bilo koju odredbu koja bi za posledicu imala davanje prednosti ili eliminaciju pojedinih ponuđača, na način iz st. 1. ili 2. ovog člana, osim ako naručilac ne može da opiše predmet ugovora na način da specifikacije budu dovoljno razumljive ponuđačima.

Navođenje elemenata poput robnog znaka, patenta, tipa ili proizvođača mora biti praćeno rečima „ili odgovarajuće.

Dakle, odredbom člana 70. stav 1. ZJN propisana je, dispozicija naručioca u određivanju tehničkih specifikacija ograničena principom objektivnosti.

Naručilac je u obavezi da navede “ili odgovarajuće” kada određuje tehničke specifikacije sa pozivom na tehničke specifikacije iz člana 70. ZJN i na srpske, evropske, međunarodne ili druge standarde i srodna dokumenta, tako da svako pozivanje mora da bude praćeno rečima „ili odgovarajuće”.

Obaveza naručioca  je da generično opiše predmet nabavke u tehničkim specifikacijama, a samo izuzetno može navoditi  robni znak, patent, tip ili proizvođača i tada mora biti praćeno rečima „ili odgovarajuće

U slučaju da ovako koncipirate tehničku dokumentaciju(sa robnim znakom) u slučaju ulaganja Zahteva za zaštitu prava, trebalo bi da dokažete da je to jedini način da dobijete predmet koji je u skladu sa Vašim objektivnim potrebama, tj. da niste predmet mogli opisati generički.

Posle eventualnog ulaganja zahteva za zaštitu prava, RK će tražiti od naručioca da obrazloži – objektivnu potrebu naručioca i zašto je određeni način sastavio navedenu konkursnu dokumentaciju. Napominjemo da samo nenavođenje „ili odgovarajuće”, uz traženje tačnog robnog znaka već predstavlja diskriminaciju.

IV Elementi kriterijuma

Jedna od najbitnijih stvari u konkursnoj dokumentaciji savakako jesu kriterijumi (posebno ako je to kriterijum ekonomski najpovoljnija ponuda), jer se na osnovu njih donosi konačan sud o ponudama, tj. bira se najbolja među ponudama koje su ispunile sve druge uslove.

Za pravilno određivanje kriterijuma, posebno se vodi računa o odredbama čl. 84. stav 2. i 3. ZJN:

Elementi kriterijuma na osnovu kojih naručilac dodeljuje ugovor moraju biti opisani i vrednovani, ne smeju biti diskriminatorski i moraju stajati u logičkoj vezi sa predmetom javne nabavke.

Naručilac u konkursnoj dokumentaciji navodi, opisuje i vrednuje kriterijum i sve elemente kriterijuma koje namerava da primeni, a posebno navodi metodologiju za dodelu pondera za svaki element kriterijuma koja će omogućiti naknadnu objektivnu proveru ocenjivanja ponuda.

Kako smo već napomenuli, kriterijumi predstavljaju mere na osnovu kojih se ocenjuju ponude, te i najveću mogućnost za zloupotrebu. Zato je verovatno zakonodavac još jednom posebno naglasio zabranu diskriminacije, te obavezno opisivanje i vrednovanje određenih kriterijuma a shodno predmetu nabavke. Kriterijumi moraju biti jasni, precizni kako bi ponuđači mogli sastaviti ponudu, a naručioci objektivno na osnovu tih utvrđenih merila kasnije ocenili ponude. Sama formula (opis primene kriterijuma), mora da omogući da se dobiju rezultati koji su potrebni za rangiranje ponuda u konkretnoj situacji, tj. potrebno je da budu matematički tačni. Za svaki kriterijum se određuje broj pondera koji „nosi“, a ukupan broj mora da bude 100.

Kada će postojati diskriminacija? Navodimo primer iz prakse RK u rešenju br. 4-00-1813/2015 od 10. jula 2015. god:

„Imajući u vidu navedeno činjenično stanje, odnosno način na koji je naručilac, kod elementa hriterijuma „udaljenost benzinske stanice od objekta voznog parka naručioca” predvideo podkriterijum za ocenu panuda, Republička komisija ukazuje da je naručilac predmetnu konkursnu dokumentaciju u navedenom delu sačinio na način koji predstavlja povredu načela javne nabavke, i to načela obezbeđenja konkurencije i načela jednakosti ponuđača. Naime, određujući da će ponuđač čija je benzinska stanica udaljena do 2,5 km od teretne kapije naručioca dobiti 10 pondera naručilac je, po oceni Relubličke komisije, neopravdano dao prednost ponuđaču koji ima benzinsku stanicu na navedenoj udaljenosti, u odnosu na sve druge ponuđače koji jednako kvalitetno mogu ispuniti obaveze predviđene konkursnom dokumentacijom, iako se njihova benzinska stanica nalazi na udaljnosti većoj od 2,5km od teretne kapije naručioca. Takođe, naručilac je, time što je odredio da će više pondera dobiti onaj ponuđač čija je benzinska stanica bliža teretnoj kapiji naručioca, po oceni Relubličke komisije, izvršio i teritorijalnu diskrimikaciju, čija je zabrana predviđena članom 12. ZJN, s obzirom na to da je, načinom na koji je definisao sporni podkriterijum, ograničio broj ponuđača koji bi mogli da obezbede ispunjenje obaveze predviđene konkursnom dokumentacijom i na većoj udaljenosti od 2,5km i čime ne bi doveli u pitanje realizaciju predmetne javne nabavke. Republička komisija je imala u vidu i odgovor naručioca na zahtev za zaštitu prava, te u vezi sa istim ističe da, u konkretnom slučaju, naručilac ni u jednom delu nije osporio da podkriterijumom „udaljenost do 2,5km” nije dao prednost ponuđaču čija je benzinska stanica bliža, odnosno ponuđaču čija je ponuda ocenjena kao najpovoljnija u prošlogodišnjoj javnoj nabavci. Umesto tora, naručilac je celokupnu svoju argumentaciju zasnovao na tvrdnji da je predviđeni podkriterijum opravdan sa stanovišta njegovih ekonomskih potreba. U vezi sa tim, Relublička komisija ukazuje da nije prihvatila navedenu argumentaciju naručioca, s obzirom na to da, u konkretnom slučaju, predviđanje opisanog podkriterijuma predstavlja ograničenje konkurencije među ponuđačima, ako i da isti, po oceni Republičke komisije, nije opravdan sa stanovišta predmeta javke nabavke. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, Republička komisija je ocenila da je predmetni zahtev za zaštitu prava podnosioca zahteva osnovan, zbog čega je doneta odluka kao u stavu i izreke ovog rešenja.“

U gore navedenom rešenju RK, je postavljen zahtev (teritorijalnog ograničenja koji je bodovan), a koji ne samo da omogućava jednom ponuđaču da ima tu prednost, već je takav zahtev i neosnovan obzirom na predmet nabavke, a i veća udeljenost ne bi značajno uticala na troškove naručioca te bi omogućila konkurenciju.

Statistika:


UJN je u prvoj polovini 2016. godine podnela 4 zahteva za pokretanje prekršajnog postupka Republičkoj komisiji. Konstatovano je da prekršaji propisani odredbama ZJN (član 169.) ne obuhvataju neke od najčešćih nepravilnosti u javnim nabavkama, kao što je propisivanje diskriminatorskih uslova za učešće, diskriminatorskih tehničkih specifikacija, izbor neprihvatljive ponude itd.

Iz Izveštaja o javnim nabavkama u Republici Srbiji za 2016. god.

Izvor: sajt UJN

Napomena: Tekst prvobitno objavljen u časopisu “Bilten javnih Nabavki”, broj 6, mart 2017. god.

 

Ostavite komentar

Profi Sistem baner