Pravni Portal meni

Pravna redakcija Profi Sistem Com-a

ZOUP

Naknadno ostvarivanje prava na porodičnu penziju i momenat ocene uslova za priznavanje prava

Naknadno ostvarivanje prava na porodičnu penziju i momenat ocene uslova za priznavanje prava

Ustavni sud, 29. septembra 2016. godine, doneo je Odluku broj Už-8467/2014 kojom je odbijena kao neosnovana ustavna žalba LJ. M. izjavljena protiv presude Upravnog suda U. 5829/2013 od 2. oktobra 2014. godine.

Ustavni sud zauzeo je stav da udova koja je podnela zahtev za priznavanje prava na porodičnu penziju ne može naknadno ostvariti pravo na porodičnu penziju ukoliko do smrti bračnog druga nije navršila propisani broj godina života, pri čemu se uslovi za priznavanje prava cene prema propisima koji su u primeni u vreme podnošenja zahteva.

 

U obrazloženju ove odluke navedeno je sledeće:

„…Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u celokupnu dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, na osnovu čega je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Podnositeljka ustavne žalbe je 10. decembra 2012. godine podnela zahtev za priznavanje prava na porodičnu penziju, koji je odbijen kao neosnovan rešenjem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Filijala Šabac broj 181.2-2-476/2012 od 12. decembra 2012. godine.

Rešenjem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija broj 01-02/181.6.4 431/13 od 7. marta 2013. godine odbijena je žalba podnositeljke izjavljena protiv prvostepenog rešenja.

Osporenom presudom Upravnog suda U. 5829/13 od 2. oktobra 2014. godine odbijena je tužba podnositeljke koju je izjavila protiv navedenog konačnog upravnog akta. U obrazloženju osporene presude je, nakon navođenja relevantnih odredaba Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, Upravni sud konstatovao da je pravilno zaključio drugostepeni organ uprave kada je odbio žalbu podnositeljke kao neosnovanu, imajući u vidu da podnositeljka ne ispunjava nijedan od zakonom propisanih uslova za priznavanje prava na porodičnu penziju.

Odredbama Ustava, na čiju se povredu podnositeljka ustavne žalbe poziva, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave (člana 36. stav 1.).

Odredbama člana 29. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službeni glasnik RS”, br. 34/03, 64/04, 84/04, 85/05, 101/05, 63/06, 5/09, 107/09, 101/10 i 93/12), koji je bio na snazi u vreme podnošenja zahteva podnositeljke ustavne žalbe za priznavanje prava na porodičnu penziju, bilo je propisano: da udova stiče pravo na porodičnu penziju ako je do smrti bračnog druga, navršila 53 godine života (stav 1. tačka 1); da udova koja do smrti bračnog druga nije navršila 53 godine života, ali je navršila 45 godina života, stiče pravo na porodičnu penziju kad navrši 53 godine života (stav 2.).

Odredbama člana 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službeni glasnik RS”, broj 101/10), koje su integrisane u tekst zakona, bilo je propisano: da se u članu 29. stav 1. tačka 1) reči: “50 godina” zamenjuju rečima: “53 godine” (stav 1.); da se st. 2. i 3. menjaju i glase:

“Udova koja do smrti bračnog druga nije navršila 53 godine života, ali je navršila 45 godina života, stiče pravo na porodičnu penziju kad navrši 53 godine života; Udova koja u toku trajanja prava na porodičnu penziju stečenog na način iz stava 1. tač. 2) i 3) ovog člana navrši 53 godine života, trajno zadržava pravo na porodičnu penziju; Udova kojoj pravo na porodičnu penziju prestane pre navršenih 53, ali posle navršenih 45 godina života može ponovo ostvariti pravo kad navrši 53 godine života.” (stav 2.).

Odredbama člana 71. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, propisano je: da izuzetno od člana 13. ovog zakona, odnosno od člana 29. stav 1. Zakona, pravo na porodičnu penziju udova stiče kad navrši u 2012. godini 50 godina i šest meseci života (stav 1. tačka 2); da izuzetno od člana 13. ovog zakona, odnosno člana 29. stav 2. Zakona, pravo na porodičnu penziju udova, koja je do smrti bračnog druga navršila 45 godina života stiče kad navrši u 2012. godini 50 godina i šest meseci života (stav 2. tačka 2).

Podnositeljka ustavne žalbe smatra da su upravni organi i nadležni sud u upravnom sporu pogrešno primenili materijalno pravo, što je imalo za posledicu donošenje odluke na štetu podnositeljke.

Ocenjujući da li stav Upravnog suda zauzet u osporenoj presudi predstavlja ustavnopravno prihvatljivu primenu merodavnog materijalnog prava sa stanovišta istaknute povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud je pošao od toga da su odredbama člana 29. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisani posebni uslovi za sticanje prava na porodičnu penziju udove iza smrti osiguranika, odnosno korisnika starosne ili invalidske penzije. Odredbom stava 2. navedenog člana Zakona propisani su uslovi za naknadno sticanje prava na porodičnu penziju udove posle smrti bračnog druga, ukoliko udova do smrti bračnog druga nije ostvarila samostalno pravo na porodičnu penziju. Pri tome je osnovni uslov za ostvarivanje prava na porodičnu penziju udove po smrti bračnog druga bilo navršenje 53 godine života do njegove smrti. Navedena starosna granica, osim u slučaju trajne nesposobnosti za rad udove, postojala je kao uslov za sticanje prava na porodičnu penziju bilo da se radi o trajnom zadržavanju, ponovnom ostvarivanju ili, kao u konkretnom slučaju, sticanju tog prava.

Ustavni sud ocenjuje da je odredbom člana 29. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ustanovljena posebna zaštita udove koja se ogleda u činjenici da joj se pravo na porodičnu penziju obezbeđuje navršenjem 53 godine života, i u slučaju kada je u momentu smrti bračnog druga navršila samo 45 godina života. Odredbama člana 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju iz 2010. godine, pored ostalog, izmenjen je član 29. stav 1. tačka 1) tog zakona tako što je starosna granica za naknadno sticanje prava na porodičnu penziju udove pomerena sa 50 na 53 godine života. Ipak, odredbama člana 71. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano je postupno povećanje godina života udove kao uslova za sticanje prava na porodičnu penziju za svaku kalendarsku godinu. Pri tome, navedenom prelaznom zakonskom odredbom nije dovedena u pitanje obaveza udove da kumulativno ispuni oba uslova za sticanje prava na porodičnu penziju propisana članom 29. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kako onog koji se odnosi na godine života navršene u odgovarajućoj kalendarskoj godini, tako i uslova koji se odnosi na godine života navršene do smrti bračnog druga.

Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da udova koja je u 2012. godini navršila 50 godina i šest meseci života stiče pravo na porodičnu penziju, ali, takođe, pod uslovom da je do smrti bračnog druga navršila 45 godina života.

U sprovedenom upravnom postupku utvrđeno je da je podnositeljka ustavne žalbe u momentu smrti bračnog druga imala navršene 43 godine života. Imajući u vidu da izložene zakonske odredbe upućuju na zaključak da udova, koja je podnela zahtev za priznavanje prava na porodičnu penziju ne može naknadno ostvariti pravo na porodičnu penziju ukoliko do smrti bračnog druga nije navršila 45 godina života, Ustavni sud je ocenio da osporena presuda ne ukazuje na proizvoljnost u primeni merodavnog materijalnog prava. Ustavni sud, takođe, konstatuje da nisu osnovani navodi podnositeljke da je, u konkretnom slučaju, trebalo primeniti propise koji su važili u vreme smrti njenog supruga, a ne propise koji su važili u vreme podnošenja zahteva. Naime, Ustavni sud ukazuje da se uslovi za priznavanje prava cene prema propisima koji su u primeni u vreme podnošenja zahteva.

Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je ocenio da osporenom presudom Upravnog suda nije povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava.

 

Izvor: Izvod iz odluke Ustavnog suda preuzet je iz programskog paketa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com-a

Ostavite komentar

Profi Sistem baner