Pravni Portal meni

Pravna redakcija Profi Sistem Com-a

ZOUP

Oslobođenje od obračunavanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta

Oslobođenje od obračunavanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta

Ustavni sud RS na sednici održanoj 11. maja 2017. godine, doneo je odluku broj IUz-119/2016 kojom je odbijen predlog za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 97. stav 8. Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 72/09, 81/09 – isp, 64/10 – OUS, 24/11, 121/12, 42/13 – OUS, 50/13 – OUS, 98/13 – OUS, 132/14 i 145/14) i odbačen predlog za ocenu saglasnosti odredbe člana 97. stav 8. Zakona iz tačke 1. sa Zakonom o lokalnoj samoupravi („Sl. glasnik RS”, br. 129/07, 83/14 i 101/16).

Između ostalog stav je Ustavnog suda da mogućnost oslobođenja od obračunavanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta iz osporenog člana 97. stav 8. Zakona ne ostvaruje prema ličnom svojstvu investitora, već postoji za sve potencijalne investitore koji grade objekte javne namene u javnoj svojini, objekte komunalne i druge infrastrukture, proizvodne i skladišne objekte i podzemne etaže objekata visokogradnje koje se ne koriste za komercijalne delatnosti.

Član 97. Zakona o planiranju i izgradnji, sa zadnjim izmenama koje se primenjuju od 1. marta 2015. godine, glasi (stav 8. prikazan je podebljanim fontom):

Doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta plaća investitor.

Iznos doprinosa se utvrđuje rešenjem o izdavanju građevinske dozvole tako što se osnovica koju čini prosečna cena kvadratnog metra stanova novogradnje u jedinici lokalne samouprave, odnosno gradskoj opštini, prema poslednjim objavljenim podacima organa nadležnog za poslove statistike, pomnoži sa ukupnom neto površinom objekta koji je predmet gradnje, izraženom u metrima kvadratnim, i sa koeficijentom zone i koeficijentom namene objekta koje utvrđuje jedinica lokalne samouprave.

Koeficijent zone iz stava 2. ovog člana ne može biti veći od 0,1, a koeficijent namene ne može biti veći od 1,5.

Iznos doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta se umanjuje za troškove infrastrukturnog opremanja građevinskog zemljišta sredstvima investitora, na osnovu ugovora zaključenog u skladu sa članom 92. ovog zakona, kao i za vrednost zemljišta koje investitor ustupa jedinici lokalne samouprave za izgradnju infrastrukturnih objekata.

Jedinica lokalne samouprave najkasnije do 30. novembra tekuće godine utvrđuje koeficijente iz stava 2. ovog člana.

Investitor koji dostavi odgovarajuće sredstvo obezbeđenja plaćanja ima pravo da iznos doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta isplati u najmanje 36 mesečnih rata, a onaj koji plaća naknadu jednokratno, pre podnošenja prijave radova, ima pravo na umanjenje u iznosu od najmanje 30%, u skladu sa odlukom jedinice lokalne samouprave.

Skupština jedinice lokalne samouprave opštim aktom utvrđuje zone i vrste namena objekta iz stava 2. ovog člana, iznose koeficijenata zone i koeficijenata namene, kriterijume, iznos i postupak umanjivanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta posebna umanjenja iznosa doprinosa za nedostajuću infrastrukturu kao i uslove i način obračuna umanjenja iz stava 5. ovog člana, i druge pogodnosti za investitore, metod valorizacije u slučaju plaćanja u ratama kao i druga pitanja od značaja za obračun i naplatu doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta, u skladu sa ovim zakonom, a svojim pojedinačnim aktom može predvideti dodatne pogodnosti za plaćanje doprinosa za objekte od posebnog značaja za razvoj jedinice lokalne samouprave. Ne mogu se predvideti umanjenja iznosa doprinosa za objekte stanogradnje, osim po osnovu propisanom u stavu 5. ovog člana, kao i za objekte socijalnog stanovanja kod kojih je investitor Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave.

Doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta ne obračunava se za objekte javne namene u javnoj svojini, objekte komunalne i druge infrastrukture, proizvodne i skladišne objekte, podzemne etaže objekata visokogradnje (prostor namenjen za garažiranje vozila, podstanice, trafostanice, ostave, vešernice i sl.), osim za delove podzemne etaže koje se koriste za komercijalne delatnosti, otvorena dečja igrališta, otvorene sportske terene i atletske staze.

Doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta se plaća kada se namena objekta, odnosno dela objekta, menja iz jedne namene u drugu namenu za koju je propisan veći iznos doprinosa.

Investitor koji uklanja postojeći objekat koji je izgrađen u skladu sa zakonom, u cilju izgradnje novog objekta na istoj lokaciji, plaća doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta samo za razliku u broju kvadrata korisne površine između objekta koji planira da izgradi i objekta koji se uklanja.

Ako za jedinicu lokalne samouprave nisu objavljeni podaci o prosečnoj ceni kvadratnog metra stanova novogradnje, doprinos iz stava 1. biće utvrđen na osnovu proseka iznosa prosečnih cena kvadratnog metra stanova novogradnje u svim jedinicama lokalne samouprave istog stepena razvijenosti u skladu sa zakonom kojim se uređuje regionalni razvoj, za koje su ti podaci objavljeni.

Po zahtevu jedinice lokalne samouprave, u cilju realizacije projekta od značaja za lokalni ekonomski razvoj, Vlada Republike Srbije može odobriti visinu naknade u drugačijem iznosu od iznosa predviđenog stavom 2. ovog člana.

Naime, predlogom predsednika opštine Paraćin pokrenut je pred Ustavnim sudom postupak za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 97. stav 8. Zakona navedenog u tački 1. izreke, kojom su određeni objekti za koje se ne obračunava doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta.

Predlagač je smatra: da se odredbom člana 97. stav 8. Zakona, suprotno odredbama člana 21. st. 1. i 3. Ustava Republike Srbije, „narušava Ustavom zajemčena jednakost i ravnopravnost građana” jer su privilegovani investitori koji grade proizvodne i skladišne objekte i podzemne etaže objekata budući da su, za razliku od ostalih investitora, oslobođeni plaćanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta; da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa odredbom člana 190. stav 1. tačka 2. Ustava kojom je utvrđena nadležnost opštine da uređuje i obezbeđuje korišćenje građevinskog zemljišta i poslovnog prostora, kao i sa odredbama člana 20. Zakona o lokalnoj samoupravi kojima je propisana nadležnost opštine u vezi sa poslovima uređivanja i korišćenja građevinskog zemljišta; da „Republika, mimo svojih ovlašćenja, reguliše oblast koja je u skladu sa Ustavom i zakonom u nadležnosti lokalnih samouprava”; da su oslobađenjem od obaveze plaćanja doprinosa za pojedine objekte oštećene lokalne samouprave i umanjeni njihovi prihodi, „a samim tim i sredstva namenjena za obezbeđenje i održavanje komunalne infrastrukture”. Polazeći od navedenog, predlagač je zatražio da Ustavni sud utvrdi nesaglasnost osporene zakonske odredbe sa Ustavom i Zakonom o lokalnoj samoupravi.

U obrazloženju Odluke Ustavnog suda navedeno je da se Zakonom o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS”, br. 72/09, 81/09 – ispravka, 64/10 – OUS, 24/11, 121/12, 42/13 – OUS, 50/13 – OUS, 98/13 – OUS, 132/14 i 145/14) uređuju se, pored ostalog, uslovi i način uređenja prostora, uređivanje i korišćenje građevinskog zemljišta i izgradnja objekata (član 1. stav 1.).

Saglasno odredbama čl. 10. i 11. Zakona, uređenje prostora vrši se prostornim i urbanističkim planiranjem, odnosno donošenjem prostornih i urbanističkih planova (planski dokumenti) kojima se, pored ostalog, određuje i namena zemljišta koja, prema odredbi člana 2. tačka 4) Zakona, predstavlja način korišćenja zemljišta.

Prema odredbama člana 2. Zakona kojima je određeno značenje izraza upotrebljenih u ovom zakonu, objekti javne namene su objekti namenjeni za javno korišćenje i mogu biti objekti javne namene u javnoj svojini po osnovu posebnih zakona (linijski infrastrukturni objekti, objekti za potrebe državnih organa, organa teritorijalne autonomije i lokalne samouprave itd.) i ostali objekti javne namene koji mogu biti u svim oblicima svojine (bolnice, domovi zdravlja, domovi za stare, objekti obrazovanja, otvoreni i zatvoreni sportski i rekreativni objekti, objekti kulture, saobraćajni terminali, pošte i drugi objekti) (tačka 22a)); linijski infrastrukturni objekat jeste javni put, javna železnička infrastruktura, elektroenergetski vod, naftovod, produktovod, gasovod, objekat visinskog prevoza, linijska infrastruktura elektronskih komunikacija, vodovodna i kanalizaciona infrastruktura i sl. koji može biti nadzemni ili podzemni, čija izgradnja je predviđena odgovarajućim planskim dokumentom (tačka 26)).

Odredbama Poglavlja IV Zakona (čl. 82. do 108b) uređeno je građevinsko zemljište, kao jedan od načina korišćenja zemljišta, i propisano je:

  • da je građevinsko zemljište ono zemljište koje je određeno zakonom ili planskim dokumentom za izgradnju i korišćenje objekata, kao i zemljište na kojem su izgrađeni objekti u skladu sa zakonom (član 82.);
  • da građevinsko zemljište može biti uređeno i neuređeno, te da je uređeno ono građevinsko zemljište koje je u skladu sa planskim dokumentom komunalno opremljeno za građenje i korišćenje (izgrađen pristupni put, elektromreža, obezbeđeno snabdevanje vodom i obezbeđeni drugi uslovi) (član 91.);
  • da uređivanje građevinskog zemljišta obuhvata njegovo pripremanje (istražni radovi, izrada geodetskih, geoloških i drugih podloga, izrada planske i tehničke dokumentacije, programa za uređivanje zemljišta, raseljavanje, uklanjanje objekata, saniranje terena i drugi radovi) i opremanje (izgradnja objekata komunalne infrastrukture i izgradnja i uređenje površina javne namene) (član 93. st. 1, 2. i 4.);
  • da se finansiranje uređivanja građevinskog zemljišta obezbeđuje iz sredstava ostvarenih, pored ostalog, od doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta (član 95. tačka 1));
  • da se za uređivanje građevinskog zemljišta plaća doprinos jedinici lokalne samouprave na čijoj teritoriji je planirana izgradnja objekta i da se novčana sredstva dobijena od doprinosa za uređenje građevinskog zemljišta koriste, pored ostalog, za uređivanje (pripremanje i opremanje) građevinskog zemljišta i izgradnju i održavanje objekata komunalne infrastrukture (član 96.).

Odredbama člana 97. Zakona regulisana su pitanja u vezi sa doprinosom za uređivanje građevinskog zemljišta koji, saglasno stavu 1. ovog člana, plaća investitor. Osporenom odredbom člana 97. stav 8. Zakona određeno je da se doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta ne obračunava za objekte javne namene u javnoj svojini, objekte komunalne i druge infrastrukture, proizvodne i skladišne objekte, podzemne etaže objekata visokogradnje (prostor namenjen za garažiranje vozila, podstanice, trafostanice, ostave, vešernice i sl.), osim za delove podzemne etaže koje se koriste za komercijalne delatnosti, otvorena dečja igrališta, otvorene sportske terene i atletske staze.

Kada su u pitanju ovlašćenja jedinice lokalne samouprave u regulisanju doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta, odredbama člana 97. Zakona je propisano da skupština jedinice lokalne samouprave opštim aktom utvrđuje zone i vrste namena objekta za koji se utvrđuje doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta, iznose koeficijenata zone i koeficijenata namene, kriterijume, iznos i postupak umanjivanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta, posebna umanjenja iznosa doprinosa za nedostajuću infrastrukturu kao i uslove i način obračuna umanjenja iz stava 5. ovog člana (umanjenje iznosa doprinosa za troškove infrastrukturnog opremanja građevinskog zemljišta sredstvima investitora, kao i za vrednost zemljišta koje investitor ustupa jedinici lokalne samouprave za izgradnju infrastrukturnih objekata), i druge pogodnosti za investitore, metod valorizacije u slučaju plaćanja u ratama kao i druga pitanja od značaja za obračun i naplatu doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta, u skladu sa ovim zakonom, a svojim pojedinačnim aktom može predvideti dodatne pogodnosti za plaćanje doprinosa za objekte od posebnog značaja za razvoj jedinice lokalne samouprave. Ne mogu se predvideti umanjenja iznosa doprinosa za objekte stanogradnje, osim po osnovu propisanom u stavu 5. ovog člana, kao i za objekte socijalnog stanovanja kod kojih je investitor Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave (stav 7.).

 

Ustavom Republike Srbije utvrđeno je:

  • da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (član 21. st. 1. i 3.);
  • da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje, pored ostalog, ekonomske i socijalne odnose od opšteg interesa, razvoj Republike Srbije i organizaciju i korišćenje prostora (član 97. tač. 8. i 12.);
  • da Ustavni sud odlučuje o saglasnosti zakona i drugih opštih akata sa Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima (član 167. stav 1. tačka 1.) i
  • da opština, preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbeđuje korišćenje građevinskog zemljišta i poslovnog prostora (član 190. stav 1. tačka 2.)

Polazeći od navedenog, Ustavni sud smatra da je zakonsko uređivanje korišćenja građevinskog zemljišta, kao jednog od mogućih načina korišćenja zemljišta, sastavni deo nadležnosti Republike Srbije iz člana 97. tačka 12. Ustava da uredi i obezbedi organizaciju i korišćenje prostora. Navedena ustavna nadležnost sadrži kako ovlašćenje zakonodavca da za potrebe finansiranja uređivanja građevinskog zemljišta, predvidi plaćanje doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta tako i ovlašćenje da za određene vrste investicija propiše oslobođenje od obaveze obračunavanja ovog doprinosa.

S obzirom na izneto, Ustavni sud je ocenio da je zakonodavac postupio u granicama nadležnosti Republike Srbije iz člana 97. tačka 12. Ustava kada je zakonom propisao da se doprinos za uređivanje građevinskog zemljišta ne obračunava za objekte javne namene u javnoj svojini, objekte komunalne i druge infrastrukture, proizvodne i skladišne objekte, podzemne etaže objekata visokogradnje koje se ne koriste za komercijalne delatnosti. Ustavni sud smatra da je izbor objekata za koje se doprinos ne obračunava u domenu zakonodavne politike, o čemu Ustavni sud, saglasno odredbama člana 167. stav 1. Ustava, nije nadležan da odlučuje.

U vezi sa navodima predlagača da postoji ustavno ovlašćenje opštine, a ne Republike, da svojim aktima uredi korišćenje građevinskog zemljišta, Ustavni sud ukazuje da takva nadležnost opštine jeste zajemčena članom 190. stav 1. tačka 2. Ustava, ali da ovu nadležnost opština vrši u skladu sa zakonom. Prema tome, navedeni član Ustava nesporno jemči opštini da svojim aktima uređuje korišćenje građevinskog zemljišta ali samo u granicama koje su određene i konkretizovane zakonom, a naročito Zakonom o planiranju i izgradnji koji u oblasti uređivanja građevinskog zemljišta predstavlja takozvani sistemski, tj. sektorski zakon.

Nadležnost opštine u ovoj oblasti je uređena na sličan način i u Zakonu o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik RS”, br. 129/07, 83/14 i 101/16). Ovim zakonom je propisano da opština, preko svojih organa, u skladu s Ustavom i zakonom, donosi programe uređenja građevinskog zemljišta, uređuje i obezbeđuje vršenje poslova uređenja i korišćenja građevinskog zemljišta i utvrđuje visinu naknade za uređivanje i korišćenje građevinskog zemljišta (član 20. tačka 8)).

Polazeći od navedenog, Ustavni sud ukazuje da osporenom odredbom Zakona nije ukinuta niti protivustavno ograničena Ustavom zajemčena nadležnost opštine nego je zajedno sa ostalim odredbama ovog zakona stvoren prostor za opštinu da svojim aktima uređuje neka pitanja u vezi korišćenja građevinskog zemljišta. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud je ocenio da odredba člana 97. stav 8. Zakona nije u suprotnosti sa odredbom člana 190. stav 1. tačka 2. Ustava, kako to predlagač pogrešno smatra.

Imajući u vidu da se mogućnost oslobođenja od obračunavanja doprinosa za uređivanje građevinskog zemljišta iz osporenog člana 97. stav 8. Zakona ne ostvaruje prema ličnom svojstvu investitora, već postoji za sve potencijalne investitore koji grade objekte javne namene u javnoj svojini, objekte komunalne i druge infrastrukture, proizvodne i skladišne objekte i podzemne etaže objekata visokogradnje koje se ne koriste za komercijalne delatnosti, Ustavni sud je ocenio da su neosnovani navodi predlagača da je osporenom odredbom Zakona povređen ustavni princip jednakosti iz člana 21. Ustava.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, nakon sprovedenog postupka, ocenio da predlog za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 97. stav 8. Zakona o planiranju i izgradnji nije osnovan, pa je doneo odluku o njegovom odbijanju, odlučujući kao u tački 1. izreke.

Ostavite komentar

Profi Sistem baner