Poreski tretman korišćenja taksi prevoza na službenom putovanju

U skladu sa čl. 18. stav 1 tač. 4) Zakona o porezu na dohodak građana (“Sl. glasnik RS”, br. 24/2001, 80/2002, 135/2004, 62/2006, 65/2006- isp., 31/2009, 44/2009, 18/2010, 50/2011, 91/2011-OUS, 93/2012, 114/2012-OUS, 47/2013, 48/2013-ispr., 108/2013, 57/2014, 68/2014-dr.zakon i 112/2015):

„Ne plaća se porez na zarade na primanja zaposlenog po osnovu:

…4) naknade prevoza na službenom putovanju, prema priloženim računima prevoznika u javnom saobraćaju, a kada je, saglasno zakonu i drugim propisima, odobreno korišćenje sopstvenog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe – do iznosa 30% cene jednog litra benzina pomnoženog s brojem potrošenih litara, a najviše do 6.417 dinara mesečno;“

Pored Zakona o porezu na dohodak građana koji uređuje poreski tretman, pitanje naknade prevoza na službenom putovanju je uređeno Uredbom o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika i nameštenika (“Sl. glasnik RS”, broj 98/2007, 84/2014 i 84/2015).

Pa tako kada su u pitanju troškovi prevoza na službenom putovanju u zemlji čl. 11. Uredbe propisuje sledeće:

„Državnom službeniku i namešteniku naknađuju se troškovi prevoza od mesta rada do mesta gde treba da se izvrši službeni posao i troškovi prevoza za povratak do mesta rada, u visini stvarnih troškova prevoza u javnom saobraćaju.

Ako zbog hitnosti, odnosno potreba službenog posla državni službenik ili nameštenik ne može koristiti ni prevoz u javnom saobraćaju ni službeno vozilo, on, po pismenom odobrenju ovlašćenog lica (u kome su navedeni razlozi hitnosti, odnosno potreba službenog posla), može koristiti sopstveni automobil.

Državnom službeniku ili namešteniku koji, po pismenom odobrenju ovlašćenog lica, koristi sopstveni automobil isplaćuje se naknada od 10% propisane cene za litar pogonskog goriva po pređenom kilometru.“

Kada su u pitanju troškovi prevoza na službenom putu u inostranstvu, iste reguliše čl. 26. pomenute uredbe, propisujući sledeće:

„Radi pokrića troškova prevoza na službenom putovanju u inostranstvo državnom službeniku i namešteniku isplaćuje se naknada u visini cene iz putničke tarife za prevoz sredstvom one vrste i razreda koji se, prema nalogu za službeno putovanje, koriste.“

Prema odredbi člana 2. stav 1. tačka 41) Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju („Sl. glasnik RS“, br. 68/15), taksi prevoz je vanlinijski prevoz putnika koji se obavlja putničkim vozilom.

Članom 16. stav 2 Uredbe je propisano šta nalog za službeno putovanje treba da sadrži, pa tako:

„Nalog za službeno putovanje u inostranstvo sadrži ime i prezime državnog službenika ili nameštenika koji putuje, naziv države i mesto u koje se putuje, cilj putovanja, datum polaska na putovanje i datum povratka s putovanja, kategoriju hotela u kojima je obezbeđen smeštaj, napomenu o tome da li su obezbeđeni besplatan smeštaj i ishrana, vrstu prevoznog sredstva kojim se putuje, iznos akontacije koji može da se isplati, podatke o tome ko snosi troškove službenog putovanja i način obračuna troškova putovanja.“

U Biltenu Ministarstva finansija, br. 6, jun 2016. god.objavljeno je Mišljenje Ministarstva finansija, br. 413-00-201/2015-04 od 20. juna 2016. god. u kome se po pitanju taksi prevoza na službenom putovanju, između ostalog navodi sledeće:

„primanja koja ostvari zaposleni po osnovu naknade troškova prevoza na službenom putovanju u inostranstvo, koji su dokumentovani, u slučaju kada su aerodromi, železničke i autobuske stanice sa kojih se polazi na službeno putovanje u inostranstvo, odnosno na koje se stiže kada se doputuje u stranu državu u kojoj se vrši rad, udaljene i nepovezane drugom vrstom prevoza sa mestom rada, odnosno mestom izvršenja rada na službenom putovanju pa zaposleni moraju da koriste i taksi prevoz koji je kao vrsta prevoza određen u nalogu za službeno putovanje (kako bi stigli do svog odredišta), ne podležu oporezivanju prema članu 18. stav 1. tačka 4) Zakona. Inače, Ministarstvo finansija smatra da bi opštim aktom kod poslodavca (kolektivni ugovor, pravilnik, ugovor o radu) trebalo da bude, pored ostalog, uređeno pravo zaposlenih na naknadu troškova prevoza na službenom putovanju u inostranstvo.“

Celokupan sadržaj ovog mišljenja možete pogledati u pravnoj bazi „Propis Soft“.