Pravni Portal meni

Pravna redakcija Profi Sistem Com-a

ZOUP

Svedočenje ovlašćenih službenih lica kao dokaz u sudskom postupku

Svedočenje ovlašćenih službenih lica kao dokaz u sudskom postupku

Prema odredbama čl.91-98. Zakonika o krivičnom postupku, koji je objavljen u „Sl. glasniku RS“, broj 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013 i 55/2014:

Svedok je lice za koje je verovatno da će dati obaveštenja o krivičnom delu, učiniocu ili o drugim činjenicama koje se utvrđuju u postupku.

Sposobnost i dužnost svedočenja

Svako lice koje može da prenese svoja saznanja ili opažanja u vezi sa predmetom svedočenja ima sposobnost svedočenja.

Oštećeni, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac može se ispitati kao svedok.

Svako lice koje se kao svedok poziva dužno je da se odazove pozivu, a ako ovim zakonikom nije drugačije određeno (čl. 93. i 94.), dužno je i da svedoči.

Isključenje od dužnosti svedočenja

Od dužnosti svedočenja isključeno je: 

1) lice koje bi svojim iskazom povredilo dužnost čuvanja tajnog podatka, dok nadležni organ, odnosno lice organa javne vlasti ne opozove tajnost podatka ili ga ne oslobodi te dužnosti;

2) lice koje bi svojim iskazom povredilo dužnost čuvanja profesionalne tajne (verski ispovednik, advokat, lekar, babica i dr.), osim ako je oslobođeno te dužnosti posebnim propisom ili izjavom lica u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne;

3) lice koje je branilac o onome što mu je okrivljeni kao svom braniocu poverio.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, sud može na predlog okrivljenog ili njegovog branioca odlučiti da ispita lice koje je isključeno od dužnosti svedočenja.

Oslobođenje od dužnosti svedočenja

Od dužnosti svedočenja oslobođeno je:

1) lice sa kojim okrivljeni živi u braku, vanbračnoj ili drugoj trajnoj zajednici života;

2) srodnik okrivljenog po krvi u pravoj liniji, u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno, kao i srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno;

3) usvojenik i usvojitelj okrivljenog.

Maloletno lice koje, s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost, nije sposobno da shvati značaj prava da je oslobođeno od dužnosti svedočenja, ne može se ispitati kao svedok, osim ako to sam okrivljeni zahteva.

Organ postupka je dužan da lice iz stava 1. ovog člana, pre ispitivanja ili čim sazna za njegov odnos prema okrivljenom, upozori da ne mora da svedoči. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik.

Lice koje ima osnova da uskrati svedočenje prema jednom od okrivljenih, oslobođeno je od dužnosti svedočenja i prema ostalim okrivljenima, ako se njegov iskaz prema prirodi stvari ne može ograničiti samo na ostale okrivljene.

Pretpostavke za ispitivanja svedoka

Svedok će se opomenuti da je dužan da govori istinu i da ne sme ništa da prećuti, a zatim će se upozoriti da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično delo.

Svedok će se upozoriti i da nije dužan da odgovori na određeno pitanje ako je verovatno da bi time izložio sebe ili lice iz člana 94. stav 1. ovog zakonika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju. Ovo upozorenje će se uneti u zapisnik.

Svedok će se zatim pitati za ime i prezime, jedinstveni matični broj građana, ime oca ili majke, prebivalište, boravište, mesto i godinu rođenja i njegov odnos sa okrivljenim i oštećenim. Svedok će se upozoriti da je dužan da o promeni adrese prebivališta ili boravišta obavesti organ postupka.

Ako je kao svedok ispitano lice protivno članu 93. stav 1. ovog zakonika ili ako lice koje je oslobođeno od dužnosti svedočenja (član 94.) nije na to upozoreno ili se nije izričito odreklo tog prava ili ako upozorenje i odricanje nije ubeleženo u zapisnik ili ako je iskaz svedoka dobijen protivno članu 9. ovog zakonika, na iskazu svedoka ne može se zasnivati sudska odluka.

Zakletva svedoka

Od svedoka će se zahtevati da pre svedočenja položi zakletvu.

Pre glavnog pretresa, svedok može položiti zakletvu samo ako postoji bojazan da zbog bolesti ili zbog drugih razloga neće moći da dođe na glavni pretres. Razlog zbog koga je tada položena zakletva navešće se u zapisniku.

Tekst zakletve glasi: „Zaklinjem se svojom čašću da ću o svemu što budem pitan govoriti samo istinu i da ništa od onoga što mi je poznato neću prećutati”.

Svedok zakletvu polaže usmeno, čitanjem njenog teksta, ili potvrdnim odgovorom nakon saslušanog sadržaja teksta zakletve koju je pročitao organ postupka. Nemi svedoci koji znaju da čitaju i pišu potpisuju tekst zakletve, a gluvi, slepi ili nemi svedoci, koji ne znaju ni da čitaju ni da pišu zaklinju se uz pomoć tumača.

Odbijanje i razlozi odbijanja svedoka da položi zakletvu uneće se u zapisnik.

Svedok koji ne polaže zakletvu

Ne polaže zakletvu svedok:

1) koji u vreme saslušanja nije punoletan;

2) koji zbog duševnog stanja ne može da shvati značaj zakletve.

Pravila o ispitivanju svedoka

Svedok se ispituje ponaosob i bez prisustva ostalih svedoka. Svedok je dužan da svedoči usmeno.

Posle opštih pitanja, svedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato.

Kad svedok završi svoj iskaz, a potrebno je da se njegov iskaz proveri, dopuni ili razjasni, postaviće mu se pitanja koja moraju biti jasna, određena i razumljiva, ne smeju sadržati obmanu, niti se zasnivati na pretpostavci da je izjavio nešto što nije izjavio, i ne smeju predstavljati navođenje na odgovor osim ako se radi o unakrsnom ispitivanju na glavnom pretresu.

Svedok će se uvek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svedoči.

Oštećeni koji se ispituje kao svedok pitaće se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtev.

Ako se ispitivanje svedoka obavlja preko tumača, odnosno prevodioca ili ako je svedok gluv, slep ili nem, ispitivanje se vrši na način predviđen u članu 87. ovog zakonika.

Dakle, prema ZKP-u, policijski službenik nije isključen od dužnosti svedočenja. Naprotiv, svako lice koje može da prenese svoja saznanja ili opažanja u vezi sa predmetom svedočenja ima sposobnost svedočenja.

Dilema je o kojim činjenicama, koje su im poznate, oni mogu svedočiti.

Nesporno je da se ovlašćeni policijski službenici ne mogu izjašnjavati na okolnosti vezane za operativna saznanja do kojih su došli u vezi sa obavljanjem službene dužnosti.

Međutim, iskazi ovlašćenih službenih lica koji su ispitani kao svedoci, vezano za okolnost i činjenice koje su neposredno zapazili prilikom obavljanja službene radnje, predstavljaju dokaze na kome se presuda može zasnivati.

Ovakav stav izražen je i u presudi Vrhovnog kasacionog suda, Kzz 551/2017 od 13. juna 2017. god.

 

Ostavite komentar

Profi Sistem baner