od 2010.

Obračun minulog rada kada je zaposleni menjao poslodavca

Prema članu 108.tač.4. Zakona o radu:

Zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu, i to:

po osnovu vremena provedenog na radu za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu kod poslodavca (u daljem tekstu: minuli rad) – najmanje – 0,4% od osnovice.

Pri obračunu minulog rada računa se i vreme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca prethodnika iz člana 147. ovog zakona, kao i kod povezanih lica sa poslodavcem u skladu sa zakonom.

 

Na primer: po­slo­da­vac su­di­ji je Re­pu­bli­ka Sr­bi­ja, pa okol­nost da je su­di­ja pre ra­dio u dru­gom dr­žav­nom or­ga­nu, ne zna­či pro­me­nu po­slo­dav­ca.

Kod utvr­đi­va­nja da li je za­po­sle­ni ra­dio ili ne u dr­žav­nom or­ga­nu, ako se na osno­vu po­seb­nog za­ko­na i pod­za­kon­skih aka­ta ne mo­že iden­ti­fi­ko­va­ti da li je reč o dr­žav­nom or­ga­nu ili ne, tre­ba da se utvr­di ko­jim je pro­pi­som osno­van or­gan u ko­me za­po­sle­ni ostva­ru­je pra­va iz rad­nog od­no­sa i ko­ji mu je sta­tus pri­li­kom osni­va­nja dat i na osno­vu to­ga od­lu­či­ti o pra­vu za­po­sle­nog na mi­nu­li rad.

Rad ostva­ren u je­di­ni­ca­ma lo­kal­ne sa­mo­u­pra­ve, usta­no­va­ma so­ci­jal­ne i zdrav­stve­ne za­šti­te, od­no­sno u slu­žba­ma auto­nom­ne po­kra­ji­ne ne sma­tra se ra­dom kod po­slo­dav­ca Re­pu­bli­ke Sr­bi­je.

No­ve­li­ra­na od­red­ba čla­na 108. stav 1. tač­ka 4. Za­ko­na o ra­du pri­me­nju­je se kod ob­ra­ču­na i is­pla­te za­ra­de od stu­pa­nja na sna­gu No­ve­la Za­ko­na o ra­du i od ta­da ob­ra­čun mi­nu­log ra­da se vr­ši za sva­ku go­di­nu ra­da ostva­re­nu u rad­nom od­no­su kod po­slo­dav­ca od­no­sno nje­go­vog pret­hod­ni­ka, naj­ma­nje 0,4% od osno­vi­ce.

Pre­ma od­red­bi čla­na 108. stav 1. tač­ka 4. Za­ko­na o ra­du: Za­po­sle­ni ima pra­vo na uve­ća­nu za­ra­du u vi­si­ni utvr­đe­noj op­štim ak­tom i ugo­vo­rom o ra­du, i to: po osno­vu vre­me­na pro­ve­de­nog na ra­du za sva­ku pu­nu go­di­nu ra­da ostva­re­nu u rad­nom od­no­su kod po­slo­dav­ca (u da­ljem tek­stu: mi­nu­li rad) – naj­ma­nje 0,4% od osno­vi­ce.

Ključ­ni is­kaz iz ove nor­me je pu­na go­di­na ra­da ostva­re­na u rad­nom od­no­su kod po­slo­dav­ca. Po­jam po­slo­dav­ca de­fi­ni­še od­red­ba sta­va 2. čla­na 5. Za­ko­na ko­ja gla­si: Po­slo­da­vac, u smi­slu ovog za­ko­na, je­ste do­ma­će, od­no­sno stra­no prav­no ili fi­zič­ko li­ce ko­je za­po­šlja­va, od­no­sno rad­no an­ga­žu­je, jed­no ili vi­še li­ca. Da­kle reč je o do­ma­ćem fič­kom ili prav­nom li­cu kod ko­ga se za­po­sle­ni rad­no an­ga­žu­je po ne­kom od osno­va, a u ovoj si­tu­a­ci­ji po osno­vu rad­nog od­no­sa. Ra­ču­na­ju se i go­di­ne ra­da ostva­re­ne kod prav­nog pret­hod­ni­ka ak­tu­el­nog po­slo­dav­ca iz od­red­be čla­na 147. ZOR (sta­tu­sne pro­me­ne, od­no­sno pro­me­ne po­slo­dav­ca ili po­ve­za­na li­ca).

Pro­ce­nat ne mo­že bi­ti ni­ži od 0,4 % od osno­vi­ce, ali mo­že bi­ti ve­ći ako je ta­ko pro­pi­sa­no op­štim ak­tom u zna­če­nju iz od­red­be čla­na 8. stav 1. ZOR-a.

Ov­de i di­le­ma da li od­red­ba čla­na 108. stav 1. tač­ka 4. Za­ko­na o ra­du do­zvo­lja­va da se op­štim ak­tom, u zna­če­nju i od­red­be čla­na 8. stav 1. ZOR-a, mo­že utvr­di­ti po­volj­ni­je pra­vo za­po­sle­nog za ob­ra­čun mi­nu­log ra­da, na pri­mer: “za sve go­di­ne pro­ve­de­ne u rad­nom od­no­su”. Od­go­vor na to pi­ta­nje je po­tvr­dan, pri­me­nom pra­vi­la iz od­red­be sta­va 2. čla­na 8. Za­ko­na, či­ji po­čet­ni frag­ment gla­si: Op­štim ak­tom i ugo­vo­rom o ra­du mo­gu da se utvr­de ve­ća pra­va i po­volj­ni­ji uslo­vi ra­da od pra­va i uslo­va utvr­đe­nih za­ko­nom.

Po­slo­da­vac su­di­ji, u smi­slu ostva­ri­va­nja pra­va i oba­ve­za iz rad­nog od­no­sa, je Re­pu­bli­ka Sr­bi­ja. To­me u pri­log to što su­di­ja svo­ju funk­ci­ju vr­ši u su­du kao sa­mo­stal­nom i ne­za­vi­snom dr­žav­nom or­ga­nu. U tom zna­če­nju je i po­čet­ni frag­ment iz od­red­be čla­na 1. stav 1. Za­ko­na o ure­đe­nju su­do­va ko­ja gla­si: Su­do­vi su sa­mo­stal­ni i ne­za­vi­sni dr­žav­ni or­ga­ni ko­ji šti­te slo­bo­de i pra­va gra­đa­na, za­ko­nom utvr­đe­na pra­va i in­te­re­se prav­nih su­bje­ka­ta i obez­be­đu­ju ustav­nost i za­ko­ni­tost.

Po­jam: dr­žav­ni or­gan je rod­ni po­jam, ko­ji svo­jim sa­dr­ža­jem ob­u­hva­ta sve or­ga­ne ko­ji vr­še pra­va i du­žno­sti u ime Re­pu­bli­ke Sr­bi­je. Oni ne­ma­ju svoj­stvo prav­nog li­ca, pa za­to ka­da za­po­sle­ni sa­mo pro­me­ni dr­žav­ni or­gan gde ostva­ru­je svoj rad, on ni­je pro­me­nio po­slo­dav­ca. Po­slo­da­vac je ostao isti – Re­pu­bli­ka Sr­bi­ja.

Kod utvr­đi­va­nja, da li je za­po­sle­ni ra­dio ili ne u dr­žav­nom or­ga­nu, ako se on po po­seb­nim za­ko­ni­ma, od­no­sno pod­za­kon­skim ak­ti­ma ne mo­že iden­ti­fi­ko­va­ti, tre­ba utvr­di­ti ko­jim je pro­pi­som osno­van or­gan u ko­me za­po­sle­ni ostva­ru­je pra­va iz rad­nog od­no­sa i ko­ji mu je sta­tus pri­li­kom osni­va­nja dat i da na osno­vu to­ga od­lu­či o pra­vu za­po­sle­nog na mi­nu­li rad, ko­ji mo­že bi­ti ostva­ren sa­mo u dr­žav­nom or­ga­nu.

Ka­da se ra­di o su­di­ja­ma su­do­va op­šte nad­le­žno­sti, za njih je pri­mar­no me­ro­da­van Za­kon o su­di­ja­ma i to nje­go­ve od­red­be čla­na 4. – ma­te­ri­jal­na ne­za­vi­snost i nje­go­ve od­red­be čla­na 32.-33. i 37.-42. To su nor­me o vred­no­va­nju, or­ga­ni­ma nad­le­žnim za vred­no­va­nje, plat­nim gru­pa­ma, ko­e­fi­ci­jen­ti­ma, pla­ti su­di­ja ko­ji je pre­me­šten i uve­ća­nju osnov­ne pla­te su­di­je. Iz sa­dr­ža­ja ovih nor­mi sle­di da Vi­so­ki sa­vet sud­stva do­no­si od­lu­ku o uve­ća­nju pla­te su­di­je ko­ji oba­vlja funk­ci­ju u su­du u ko­me se ne mo­gu po­pu­ni­ti su­dij­ska me­sta, od­no­sno su­di­je ko­ji po­stu­pa u pred­me­ti­ma kri­vič­nih de­la sa ele­men­tom or­ga­ni­zo­va­nog kri­mi­na­la i rat­nog zlo­či­na i pra­vu na na­kna­du pla­te za odvo­je­ni ži­vot (član 42). Sup­si­di­jar­no se pri­me­nju­je Za­kon o ra­du u od­no­su na one te­me ko­je ni­su ure­đe­ne Za­ko­nom o su­di­ja­ma. To je re­zul­tat u tu­ma­če­nju prav­nih nor­mi pri­me­ne pra­vi­la: leh spe­ti­a­lis de­ro­gat le­gi ge­ne­ra­li.

Rad ostva­ren u je­di­ni­ca­ma lo­kal­ne sa­mo­u­pra­ve, od­no­sno u slu­žba­ma auto­nom­ne po­kra­ji­ne ne sma­tra se ra­dom kod po­slo­dav­ca Re­pu­bli­ke Sr­bi­je, jer je reč o dru­gim prav­nim li­ci­ma.

Mu­ta­tis mu­tan­dis, isto va­ži i za rad u zdrav­stve­nim usta­no­va­ma, usta­no­va­ma obra­zo­va­nja i usta­no­va­ma so­ci­jal­ne za­šti­te, kao što su Cen­tar za so­ci­jal­ni rad, usta­no­va za vas­pi­ta­nje de­ce i omla­di­ne od­no­sno Za­vod za so­ci­jal­nu za­šti­tu. To su po­seb­na prav­na li­ca, a ire­le­vant­no je ko je osni­vač pr­ve ovih usta­no­va .

Ne­bit­no, jer je kri­te­ri­jum sa ostva­ri­va­nje pra­va na mi­nu­li rad, rad kod od­re­đe­nog po­slo­dav­ca, a ne i ko je nje­gov osni­vač. Ta či­nje­ni­ca ne ula­zi u sa­dr­žaj ma­te­ri­jal­ne pret­po­stav­ke za ostva­ri­va­nje pra­va na mi­nu­li rad. Ne­bit­no je ta­ko­đe i iz ko­jih se sred­sta­va fi­nan­si­ra po­slo­da­vac, jer ni to slo­vom za­ko­na ni­je pro­pi­sa­no kao ma­te­ri­jal­na pret­po­stav­ka. Ra­di to­ga, uzi­ma­nje tih či­nje­ni­ca, kao prav­no va­žnih je tu­ma­če­nje con­tra et pra­e­ter le­gem. Ta­ko, na pri­mer zdrav­stve­ne usta­no­ve u smi­slu od­red­be čla­na 46. Za­ko­na o zdrav­stve­noj za­šti­ti mo­že osno­va­ti Re­pu­bli­ka, auto­nom­na po­kra­ji­na, lo­kal­na sa­mo­u­pra­va, prav­no ili fi­zič­ko li­ce, pod uslo­vi­ma pro­pi­sa­nim ovim za­ko­nom. Te usta­no­ve se mo­gu osni­va­ti sred­stvi­ma u dr­žav­noj ili pri­vat­noj svo­ji­ni, ako ovim za­ko­nom ni­je druk­či­je ure­đe­no. Me­đu­tim, po­slo­da­vac za­po­sle­nom ko­ji ra­di u ne­koj od ovih zdrav­stve­nih usta­no­va je dom zdra­vlja, apo­te­ka, bol­ni­ca (op­šta i spe­ci­jal­na), za­vod or­ga­ni­zo­van kao ne­ka od usta­no­va iz od­red­be čla­na 32. ovih za­ko­na, za­vod za jav­no zdra­vlje, kli­ni­ka, in­sti­tut, kli­nič­ko-bol­nič­ki cen­tar i kli­nič­ki cen­tar, a ne i/ili su­bje­kat ko­ji ih fi­nan­si­ra.

Pri­me­na no­ve­li­ra­ne od­red­be čla­na 108. stav 1. tač­ka 4. sta­va 2. i 4. ZOR-a

Dakle, no­ve­li­ra­na od­red­ba čla­na 108. stav 1. tač­ka 4. ZOR-a, se pri­me­nju­je na ob­ra­čun i is­pla­tu za­ra­de od stu­pa­nja na sna­gu Za­ko­na o iz­me­na­ma i do­pu­na­ma Za­ko­na o ra­du . Nor­ma­tiv­ni osnov za ovaj za­klju­čak sa­dr­žan je u od­red­bi čla­na 119. No­ve­la ko­ja gla­si: Ovaj za­kon stu­pa na sna­gu osmog da­na od da­na ob­ja­vlji­va­nja u “Slu­žbe­nom gla­sni­ku Re­pu­bli­ke Sr­bi­je”, osim od­re­da­ba čla­na 54. ko­je se pri­me­nju­ju po is­te­ku 30 da­na od da­na stu­pa­nja na sna­gu ovog za­ko­na.”

Ov­de bi opo­nent mo­gao da pri­go­vo­ri da se ova iz­me­nje­na nor­ma od­red­be čla­na 108. stav 1. tač­ka 4. ZOR-a, mo­že pri­me­ni­ti sa­mo na go­di­ne pro­ve­de­ne na ra­du ostva­re­ne od stu­pa­nja na sna­gu No­ve­la, ali po­gre­šno. Po­gre­šno, jer se na taj na­čin za­ne­ma­ru­je pret­po­stav­ka dis­po­zi­ci­je iz sa­dr­ža­ja ove nor­me. Ključ­ni is­ka­zi su: za sva­ku pu­nu go­di­nu ra­da, u rad­nom od­no­su kod po­slo­dav­ca. Pr­vi uka­zu­je na me­ro­dav­ne go­di­ne, dru­gi na vr­stu me­ro­dav­nog prav­nog od­no­sa u ko­me se rad ostva­ru­je, dok tre­ći is­kaz po­ka­zu­je ko­ji je rad me­ro­da­van. Na taj na­čin u od­no­su na ostva­re­nu za­ra­du za pe­ri­od od stu­pa­nja na sna­gu No­ve­la bi­će me­ro­dav­ne sa­mo go­di­ne ostva­re­ne kod po­slo­dav­ca, od­no­sno nje­go­vog prav­nog pret­hod­ni­ka.

Na taj na­čin se ne po­vre­đu­je pra­vi­lo o za­bra­ni re­tro­ak­tiv­no­sti pro­pi­sa­no od­red­bom čla­na 197. Usta­va. Ne po­vre­đu­je, jer se No­ve­le Za­ko­na pri­me­nju­ju pro fu­tu­ro, a ne re­tro. Od­nos ko­ji je na­stao i pre­stao pre stu­pa­nja na prav­nu sna­gu no­ve­la je van nje­nog nor­ma­tiv­nog dej­stva. Na pri­mer za ob­ra­čun za­ra­de za me­sec ju­li 2014. go­di­ne me­ro­dav­na je od­red­ba čla­na 108. stav 1. Za­ko­na u tek­stu ko­ja je u to vre­me pre iz­me­na gla­si­la: Za­po­sle­ni ima pra­vo na uve­ća­nu za­ra­du u vi­si­ni utvr­đe­noj op­štim ak­tom i ugo­vo­rom o ra­du, i to:

– po osno­vu vre­me­na pro­ve­de­nog na ra­du za sva­ku pu­nu go­di­nu ra­da ostva­re­nu u rad­nom od­no­su – 0,4% od osno­vi­ce.

Su­prot­no, na no­vo­na­sta­le slu­ča­je­ve od 01.08.2014. go­di­ne, na­zna­če­na no­ve­la se pri­me­nju­je. Ne ra­di se o ste­če­nim pra­vi­ma, ne ra­di, jer či­nje­ni­ce ko­je obra­zu­ju sa­dr­žaj pret­po­stav­ke dis­po­zi­ci­je za ob­ra­čun i is­pla­tu za­ra­de (pla­te) su na­sta­le po­sle stu­pa­nja na sna­gu ove nor­me. Ka­da se ra­di o za­ra­di (pla­ti) ko­ju za­po­sle­ni tre­ba da ostva­ri ra­dom, u vre­me­nu od stu­pa­nja na sna­gu no­ve­la, ov­de du­žnič­ko po­ve­ri­lač­ki od­nos, tek tre­ba da na­sta­ne. To su u bit­nom no­vo­na­sta­le či­nje­ni­ce ko­je obra­zu­ju prav­nu si­tu­a­ci­ju. Po­sto­ji svr­šen sa­mo je­dan fakt – rad­ni od­nos do stu­pa­nja na sna­gu No­ve­la, a ne svr­še­ne si­tu­a­ci­je . Reč je o ne­po­sred­noj pri­me­ni no­vog za­ko­na na no­vo­na­sta­le si­tu­a­ci­je.

Korišćena Pravna shvatanja, stavovi i zaključci Apelacionog suda u Beogradu.

Izvor: Redakcija “Profi Sistema”.

Najnoviji tekstovi