U „Sl. glasniku RS“, br. 36/2017 objavljena je Aneks I Posebnog kolektivnog ugovora za javna preduzeća u komunalnoj delatnosti na teritoriji Republike Srbije.
Naime, Reprezentativni sindikati u komunalnoj delatnosti organizovani za teritoriju Republike Srbije i to: Sindikat zaposlenih u komunalno-stambenoj delatnosti Srbije i Granski sindikat javnih saobraćajnih i komunalnih delatnosti „Nezavisnost” i Vlada su 23. marta 2017. godine, zaključili Aneks I Posebnog kolektivnog ugovora za javna preduzeća u komunalnoj delatnosti na teritoriji Republike Srbije kojim je izmenjan čl. 67 stav 5 PKU i dodat novi stav 6 navedenom članu.
Izmenama je predviđeno da ukoliko se solidarna pomoć isplaćuje zaposlenima radi ublažavanja nepovoljnog materijalnog položaja, iznos te pomoći na godišnjem nivou, utvrdiće se za svakog zaposlenog u visini proizvoda minimalne cene rada u skladu sa zakonom i prosečnog mesečnog fonda od 174 sata.“
Pre izmena navedeni član je glasio:
„Zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć u slučaju:
1) duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice;
2) nabavke medicinsko-tehničkih pomagala za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice;
3) zdravstvene rehabilitacije zaposlenog;
4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog;
5) nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice.
Visina pomoći u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu 1. ovog člana priznaje se na osnovu uredne dokumentacije do visine jednog neoporezivog iznosa predviđen Zakonom o porezu na dohodak građana.
U slučajevima utvrđenim u stavu 1. tač. 2), 3) i 5) ovog člana visina pomoći u toku godine priznaje se ako ovo pravo nije ostvareno na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Članom uže porodice iz stava 1. ovog člana smatra se: bračni i vanbračni drug, dete rođeno u braku i van braka, pastorak, usvojenik i druga lica prema kojima zaposleni ima zakonsku obavezu izdržavanja.
Poslodavac može da isplati solidarnu pomoć zaposlenom u skladu sa opštim aktom za slučajeve:
1) ublažavanja posledica elementarnih ili drugih nepogoda,
2) pružanja pomoći porodici umrlog zaposlenog i u drugim slučajevima određenim opštim aktom.“
Nakon izmena, navedeni član glasi:
„Zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć u slučaju:
1) duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice;
2) nabavke medicinsko-tehničkih pomagala za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice;
3) zdravstvene rehabilitacije zaposlenog;
4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog;
5) nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice.
Visina pomoći u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu 1. ovog člana priznaje se na osnovu uredne dokumentacije do visine jednog neoporezivog iznosa predviđen Zakonom o porezu na dohodak građana.
U slučajevima utvrđenim u stavu 1. tač. 2), 3) i 5) ovog člana visina pomoći u toku godine priznaje se ako ovo pravo nije ostvareno na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Članom uže porodice iz stava 1. ovog člana smatra se: bračni i vanbračni drug, dete rođeno u braku i van braka, pastorak, usvojenik i druga lica prema kojima zaposleni ima zakonsku obavezu izdržavanja.
Poslodavac može da isplati solidarnu pomoć zaposlenom u skladu sa svojim opštim aktom i pod uslovom da za to ima obezbeđena finansijska sredstva:
1) radi ublažavanja posledica elementarnih ili drugih nepogoda,
2) radi pružanja pomoći porodici umrlog zaposlenog,
3) u drugim slučajevima određenim opštim aktom.
Ako se, u slučaju iz stava 5. tačka 3) ovog člana, solidarna pomoć dodeljuje zaposlenima radi ublažavanja nepovoljnog materijalnog položaja, iznos te pomoći na godišnjem nivou, utvrdiće se za svakog zaposlenog u visini proizvoda minimalne cene rada u skladu sa zakonom i prosečnog mesečnog fonda od 174 sata.“
Navedene izmene PKU se primenjuju od 21. aprila. 2017. god.
Izvor: Izvod iz PKU je preuzet iz programskog paketa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com-a