U subotu 24. jula 2010.godine dvojica maskiranih „mladića“ u sred autobusa, na očigled mnogobrojnih „građana“ pretukla su metalnim šipkama književnika Teofila Pančića. Niko od „građana“ nije reagovao, niko čak nije pozvao ni policiju – to je učinio sam napadnuti Pančić.
Ne znam šta je potresnije: da li to što se dogodilo ili to što niko od građana Pančiću nije priskočio u pomoć. Dokle smo mi to stigli?
Ta dvojica maskiranih sigurno ne čitaju „Vreme“, niti knjige i eseje Teofila Pančića ali znaju oni da taj Pančić nešto p… uz vetar. Možda su išli na Exit, ma ne oni se tek spremaju za Guču. Njihov festival tek dolazi, njihovo vreme tek dolazi. To je ono što me plaši: još nisu sahranjene sve žrtve žločina i kosturi malo, malo iskaču iz ormara.
Sve ovo dogodilo se samo dva dana nakon objavljivanja odluke MSP o Kosovu i kako je stanje u zemlji prosto vanredno, slobodoumlje baš i nije dobrodošlo.Ti su „mladići“ posebno osetljivi kada je srce Srbije u pitanju – to niko ne sme da im dira pa ni tamo neki …
A građani – „putnici u autobusu“ nisu reagovali: jesu li se uplašili za sopstvenu kožu, ili su možda bili na njihovoj strani ili su brate, gledali svoja posla? Možda nisu imali mobilne telefone! U svakom slučaju poslali su jasnu poruku da ovde nikog više ništa ne zanima – entropija je očita i sveprisutna.
Od takvog društva – najbolje što možeš da očekuješ je – da ima istu takvu državu.
Izvor: MGN – Profi sistem