Zaštitnik građana je utvrdio da, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja načinilo je propuste na štetu prava porodilja M. I., M. P. V. i I. R., tako što je postupalo nezakonito, nepravilno, prema pritužiljama posebno nekorektno i suprotno načelima dobre uprave jer prilikom odlučivanja po žalbama imenovanih nije:
–Obezbedilo obračun i isplatu naknade zarada za vreme porodiljskog odsustva i odsustva radi nege deteta shodno metodologiji obračuna i u skladu sa pozitivno – pravnim propisima
-Postupalo po obavezujućim primedbama i pravnim shvatanjima iz presude Upravnog suda.
Na osnovu utvrđenih nedostataka u radu, Zaštitnik građana, u cilju unapređenja rada organa uprave i unapređenja zaštite ljudskih prava, upućuje Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja sledeće:
P R E P O R U K E:
I Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja će u skladu sa odredbama čl. 175. i 185. Zakona o opštem upravnom postupku ukinuti rešenja doneta u drugostepenom postupku i sprovesti ponovni drugostepeni postupak, u skladu sa stavovima Upravnog suda i Zaštitnika građana.
II Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja uputiće prvostepenim organima instrukciju da u svom budućem radu, uvek kada odlučuju po zahtevima porodilja u vezi naknade zarada za vreme odsustva sa rada, postupaju dosledno i isključivo u skladu sa pozitivno – pravnim propisima i obračun i isplatu naknada zarade vrše u skladu sa propisanom metodologijom.
III Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja uputiće pritužiljama M. I., M. P. V. i I. R. pisana izvinjenja zbog posebno nekorektnog postupanja.
IV Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja će ubuduće, u svim slučajevima kada oceni da postoji mogućnost zloupotrebe prava na naknadu zarade za vreme porodiljskog odsustva i odsustva radi nege deteta, pokrenuti ili inicirati odgovarajuće postupke radi utvrđenja da li je došlo do zloupotrebe prava i povrede javnog interesa i radi preduzimanja mera prema licima odgovornim za to.
Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja obavestiće Zaštitnika građana o postupanju po preporukama u roku od 60 dana od dana prijema ovog akta uz dostavljanje relevantne dokumentacije i drugih dokaza na osnovu kojih se sa sigurnošću može utvrditi da je po preporukama Zaštitnika građana postupljeno.
Nakon sprovedenog postupka kontrole zakonitosti i pravilnosti rada Ministarstva, Zaštitnik građana ocenio je da je Ministarstvo propustilo da obezbedi da se prilikom utvrđivanja osnovica za obračun naknada zarada porodiljama obračun vrši u skladu sa metodologijom propisanom Zakonom o finansijskoj podršci porodici sa decom. Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom propisuje da se visina naknade zarade porodiljama koja se isplaćuje iz sredstava budžeta Republike Srbije, utvrđuje u visini prosečne osnovne zarade zaposlenog za 12 meseci koji prethode mesecu u kome otpočinje korišćenje odsustva, uvećane po osnovu vremena provedenog na radu, za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu u skladu sa Zakonom, a najviše do pet prosečnih mesečnih zarada u Republici Srbiji. U konkretnim slučajevima sve pritužilje su u radnom odnosu a na isplaćene zarade, po ugovoru o radu i aneksu ugovora o radu, plaćeni su i doprinosi za obavezno socijalno osiguranje. Međutim, prvostepeni organi i Ministarstvo nisu „priznali“ iznose ostvarenih i isplaćenih zarada pritužiljama a što su bili u obavezi u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, već su prvostepeni organi sami odredili osnovicu za obračun naknade u iznosu koji je određen na osnovu zarade direktora preduzeća, odnosno minimalne zarade, a Ministarstvo je takvo postupanje prvostepenih organa osnažilo svojim odlukama u drugostepenom postupku. Time je Ministarstvo samostalno i izvan zakonom propisanih postupaka utvrđivalo da li su pravno valjani ugovori i aneksi ugovora kojima su određene visine zarada pritužilja, čime je prekoračilo svoja ovlašćenja i nadležnosti i dalo legitimitet takvoj nepravilnoj praksi prvostepenih organa. To je konstatovao i Upravni sud presudom u čijem je obrazloženju navedeno da su prvostepeni i drugostepeni organ, mimo svojih ovlašćenja, a ne poštujući stvarno stanje stvari, doneli rešenje o priznavanju prava na naknadu zarade za vreme porodiljskog odsustva i odsustva radi nege deteta po slobodnoj oceni. Takvo postupanje Ministarstva suprotno je zakonu i načelima dobre uprave, nepravilno je, a prema pritužiljama posebno nekorektno.
Prilikom ovakvog postupanja, Ministarstvo je smatralo da kao nadležan organ za odlučivanje po žalbama na rešenja prvostepenog organa može u upravnom postupku utvrditi da je između poslodavca i zaposlene zaključen fiktivni ugovor, odnosno da je obaveza ministarstva i gradskih – opštinskih uprava da prilikom odlučivanja o pravu vode računa o namenskom korišćenju budžetskih sredstava i sprečavanju zloupotreba prava, kao i dovođenje porodilja u jednak položaj, da ostvaruju naknadu zarade na zakonom propisan način i u iznosu koji predstavlja njihovu stvarnu osnovnu zaradu, a ne naknadu koja je rezultat njihovog neosnovanog ugovaranja i uvećanja zarade po saznanju za trudnoću, a u periodu koji je od uticaja na utvrđivanje njene visine. Imajući u vidu zakonske odredbe u vezi sa utvrđivanjem ništavosti, rušljivosti, odnosno pravne valjanosti ugovora, koje uspostavljaju nadležnost suda za ta pitanja, Ministarstvo je nastavilo da održava nepravilno ponašanje i pored iznetih stavova Upravnog suda, donoseći identične odluke sa identičnim obrazloženjima i ponavljanjem na zakonu nezasnovanih stavova i u izjašnjenjima Zaštitniku građana.
Organi koji postupaju u upravnim stvarima rešavaju na osnovu zakona i drugih propisa, a u okviru zakonskih ovlašćenja. Načelo istine ne ovlašćuje organ da arbitrarno utvrđuje da li je činjenica istinita ili ne, već se istinitost činjenice bitne za odlučivanje može utvrđivati samo uz poštovanje pravila zakonom propisanog postupka i pred organom koji je za utvrđivanje činjenica nadležan i ovlašćen. Budući da je pitanje pravne valjanosti ugovora, odnosno njihove ništavosti ili rušljivosti stavljeno u nadležnost suda, i prvostepeni i drugostepeni organ prekoračili su granice svojih ovlašćenja i odlučivali o stvari koja nije u njihovoj nadležnosti.
Ovakvim tumačenjem načela istine i ovlašćenja koja iz takvog tumačenja proizilaze, Ministarstvo je postupalo suprotno načelu zakonitosti, koje ga obavezuje na postupanje na osnovu i u okviru zakona i drugih propisa prilikom odlučivanja u upravnim stvarima. Istovremeno, Ustavom Republike Srbije propisano je da pojedinačni akti i radnje državnih organa, organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, organa autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave, moraju biti zasnovani na zakonu.
Zaštitnik građana konstatuje da je Ministarstvo, kad god je u svakom od pojedinačnih slučajeva uočilo da je poslodavac u mesecima koji prethode otpočinjanju korišćenja porodiljskog odsustva i odsustva radi nege deteta, znatno uvećao osnovnu zaradu zaposlenoj, i pri tom posumnjalo u opravdanost takvog postupanja, imalo ovlašćenje i dužnost da aktivira određene zakonske mehanizme kojima bi se u propisanom postupku pred nadležnim organima osporila ili utvrdila validnost takvog postupanja i eventualno dokazala ništavost takvog ugovora odnosno aneksa ugovora o radu. Ne sporeći nameru organa vlasti da zaštiti javni interes i nalazeći da je dužnost svakog organa da vodi računa o javnom interesu, Zaštitnik građana nalazi da se zaštita javnog interesa ne postiže niti se može postići nezakonitim i nepravilnim postupanjem organa vlasti. Stoga javni interes nije mogao biti zaštićen ni u ovim slučajevima, jer je postupanje Ministarstva bilo suprotno zakonu, i mimo zakonom propisanih ovlašćenja.
Ministarstvo, u postupku po zahtevu pritužilje I. R. ni nakon presude Upravnog suda kojom se tužba uvažava, rešenje poništava a predmet vraća nadležnom organu na ponovno odlučivanje, nije doneo na zakonu zasnovano rešenje, pridržavajući se primedbi suda. Zaštitnik građana smatra da takvo postupanje predstavlja ne samo akt loše uprave, već i svojevrstan pravni i činjenični apsurd, jer se upravo od organa koji je nadležan za sprovođenje i izvršavanje zakona očekuje da po zakonu i postupa.
Pozitivni propisi i načela dobre uprave zahtevaju od organa uprave da postupaju i preduzimaju mere u okviru svoje nadležnosti. Organi javne vlasti i javni službenici posebno vode računa da odluke koje se tiču prava, obaveza ili na zakonu zasnovanih interesa građana imaju osnov u zakonu i da njihov sadržaj bude usklađen sa zakonom. U slučaju greške koja se negativno odražava na prava ili interese građana, organi javne vlasti, odnosno javni službenici će posledice greške otkloniti na najbrži mogući način, i građane obavestiti o tome. Nezakonito i nepravilno postupanje je akt loše uprave i kao takvo neprihvatljivo sa stanovišta ostvarivanja i zaštite prava građana.
Zaštitnik građana smatra da je dužnost organa koji je načinio propust da u svakoj mogućoj meri i na svaki dozvoljen način obezbedi uslove da se ovakvi i/ili slični propusti ne ponavljaju ubuduće.
Na osnovu svih utvrđenih činjenica i okolnosti, Zaštitnik građana utvrdio je propuste u radu Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, te je saglasno članu 31. stav 2. Zakona o Zaštitniku građana, uputio preporuke radi otklanjanja uočenih nedostataka u radu, kao i u cilju unapređenja ostvarivanja prava građana i sprečavanja nastanka sličnih propusta u budućnosti.
Zaštitnik građana je, primenom čl. 31. st. 3.i 4. Zakona, utvrdio rok od 60 odnosno 30 dana za otklanjanje uočenih nedostataka i dostavljanje obaveštenja o tome.
Izvor: sajt Zaštitnika građana