Na sajtu Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja objavljen je tekst koji se bavi dužinom porodiljskog odsustva i visinom naknade u pojednim zemljama u poređenju sa Republikom Srbijom, a čiju sadržinu u nastavku prenosimo u celosti.
U predmetnom tekstu se najpre navode primeri dužine trajanja odsustva i visine plate/naknade u pojedinim zemljama, i to:
Rusija: Trajanje odsustva: 166 nedelja (3 godine). Plata: 100% zarade prvih 20 nedelja odsustva; 40 % zarade od 21. nedelje do detetovih 18 meseci. Posle ovog perioda, majka može da ostane još 18 meseci na porodiljskom, ali ne prima platu.
Estonija: Trajanje odsustva: 166 nedelja (3 godine). Plata: 100% zarade prvih 20 nedelja odsustva; 40 % zarade od 21. nedelje do kraja.
Uzbekistan: Trajanje odsustva: 166 nedelja (3 godine). Plata: 100% zarade prvih 20 nedelja odsustva; 20% od 19 (4,5 meseca) pa do 104 nedelje (2 godine i 2 meseca); posle 105. nedelje majka ima mogućnost da bude na porodiljskom, ali ne prima platu.
Češka: Trajanje odsustva: 110 nedelja (2 godine i 3,5 meseca). Plata: 70 % zarade za prvih 28 nedelja; 45% svoje ukupne mesečne zarade od 29. nedelje.
Norveška: Trajanje odsustva od 61 nedelje (15 meseci) do 91 nedelje (23 meseca). Plata: 100 % zarade ukoliko porodiljsko traje 15 meseci ili 80 % zarade ukoliko se ono produži na 23 meseca.
Nemačka: Trajanje odsustva: 58 nedelja (14,5 meseci). Plata: 100 % zarade za prvih 14 nedelja (3,5 meseca); 65 % zarade od 15. nedelje pa do kraja odsustva.
Kuba: Trajanje odsustva: 57 nedelja (14 meseci i 7 dana). Plata: 100 % zarade za prvih 18 nedelja (4,5 meseci); 60 % svoje mesečne zarade do kraja porodiljskog.
Kanada: Trajanje odsustva: 52 nedelje (godinu dana). Plata: 55 % zarade svih godinu dana. Za porodice sa nižim godišnjim prihodima, visina naknade ide i do 80 % ukupne mesečne zarade.
Danska: Trajanje odsustva: 52 nedelje (godinu dana). Plata: 55 % ukupne mesečne zarade.
Vijetnam: Trajanje odsustva: 26 nedelja (6,5 meseci). Plata: 100 % zarade svih 26 nedelja.
Brazil: Trajanje odsustva: 17 nedelja (4 meseca i 7 dana). Plata: 100 % zarade svih 17 nedelja.
Holandija: Trajanje odsustva: 16 nedelja (4 meseca). Plata: 100 % zarade dok je na porodiljskom odsustvu.
Izrael: Trajanje odsustva: 14 nedelja (3,5 meseca). Plata: 100 % ukupne mesečne zarade.
Kina: Trajanje odsustva: 14 nedelja (3,5 meseca). Plata: 100 % zarade svih 14 nedelja.
Indija: Trajanje odsustva: 12 nedelja (3 meseca). Plata: 100 % svoje zarade.
Tanzanija: Trajanje odsustva: 12 nedelja (3 meseca). Plata: 100 % ukupne mesečne zarade.
Amerika: Trajanje odsustva: 12 nedelja (3 meseca). Plata: majke ne primaju platu dok su na porodiljskom odsustvu.
Irak: Trajanje odsustva: 9 nedelja (2 meseca i 7 dana). Plata: 100 % ukupne mesečne zarade.
Tunis: Trajanje odsustva: 4 nedelje (mesec dana). Plata: 66.7 % ukupne mesečne zarade.
Srbija: Trajanje odsustva: 365 dana (prvo i drugo dete, 2 godine treće i svako naredno dete, do 5 godine posebna nega za bolesno dete za koje je mišljenje dala nadležna komisija. Plata: 100% prosečne zarade u posmatranom periodu (18 meseci pre porodiljskog odnosno trudničkog bolovanja, ako je korišćeno).
Svaka država određuje način utvrđivanja zarade koja služi kao osnov za utvrđivanje naknade zarade, pri čemu u svim tim zemljama zarada koja služi za obračun nikada nije puna zarada već neki procentualni deo i uglavnom sve zemlje ističu da je postupak obračuna komplikovan. Pored toga dobar deo država se ne susreće sa problemom fiktivnog zapošljavanja, rada u domenu sive ekonomije, kao što je to slučaj u Srbiji.
U nastavku teksta se napominje da se Zakonom o finansijskoj podršci porodici sa decom, čija primena je počela 1. juna 2002. godine, kao osnov za utvrđivanje naknade zarade uzimala osnovna zarada za puno radno vreme i standardni učinak ostvarena mesec dana pre otpočinjanja porodiljskog odsustva i dok su postojale osnovice za plaćanje doprinosa po stručnoj spremi nije bilo problema. Ukidanjem ovog kriterijuma počele su zloupotrebe i uvećanje zarade pred početak korišćenja porodiljskog odsustva.
Izmenama i dopunama Zakona 2005. godine posmatraju se osnovne zarade uvećane za minuli rad u tri meseca pre početka porodiljskog odsustva i upoređuju sa prosečnim rastom zarada kod poslodavca, ali ubrzo se i ovakav način obračuna zloupotrebljava fiktivnim povećanjem zarada.
Izmenama i dopunama Zakona 2009. godine osnov za obračun naknade zarade je osnovna zarada uvećana za minuli rad u 12 meseci pre otpočinjanja porodiljskog odsustva. Da bi se na neki način zaštitile žene koje nisu radile svih 12 meseci za nedostajuće mesece računa se 50% prosečne zarade u RS što se pokazalo kao loše rešenje imajući u vidu da su žene da bi ostvarile naknadu u iznosu od 100% za šta je bilo potrebno da su u radnom odnosu više od 6 meseci počele u saradnji sa poslodavcima da se fiktivno zapošljavaju i najčešće i neosnovano ugovaraju osnovnu zaradu koja se kretala i do maksimuma od 5 prosečnih zarada u RS. Pri tom veći deo žena nije uopšte radio već je ubrzo odlazio na trudničko bolovanje i period od šest meseci popunjavao iznosom bolovanja (ugovorene osnovne zarade) dok se za preostali period računalo 50% prosečne zarade u RS. Po prestanku odsustva po pravilu ovim ženama je prestajao radni odnos.
Pored toga jedan deo poslodavaca ženama je po saznanju za trudnoću višestruko uvećavao osnovnu zaradu, dok su zarade ostalih zaposlenih ostale nepromenjene. Da bi se sprečile zloupotrebe preduzimane su sve dostupne mere, uključivani drugi državni organi ali bez većeg uspeha i ulazilo se u sudske sporove koji su na različite načine okončani, a neki su još u toku.
Radna grupa formirana 2014. godine, koja je radila do 2017. godine, a činili su je predstavnici udruženja roditelja („Roditelj“, „Bravo za mame“ i „Srbija u pokretu“), Unicef, Naled, SKGO, eminentni stručnjaci iz oblasti populacione politike i predstavnici ministarstva, nakon analize zakona i njegove primene u praksi predložila je nova zakonska rešenja o kojima se pozitivno izjasnila i Evropska komisija, Svetska banka i MMF.
Pravo na naknadu zarade, odnosno naknade plate za vreme porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne nege deteta je mera usklađivanja rada i roditeljstva i namenjena je kao podrška ženi koja stvarno radi, a ne ženi koja se fiktivno zapošljava u cilju ostvarivanja prava na naknadu zarade, odnosno naknadu plate. To znači da naknada zarade nije socijalna mera koja bi pomogla nezaposlenim majkama koje su rodile decu i snašle se da se fiktivno zaposle i ostvaruju naknadu zarade i budu u povoljnijem položaju od nezaposlenih žena koje to nisu uradile ili žena koje su stvarno radile.
Kroz uvećane iznose roditeljskog dodatka pomaže se između ostalog i nezaposlenim majkama. Pored toga u Zakonu je dat pravni osnov i lokalnim samoupravama da ustanove dodatna prava za građane na svojoj teritoriji i veliki broj njih to i čini. Najveći broj žena koje su sada nezadovoljne su žene koje nisu bile upoznate sa novim Zakonom koji je usvojen u decembru 2017. godine i koje su mislile da će moći da ostvare naknadu kao do tada.
Novim Zakonom kao osnov za utvrđivanje naknade zarade uzimaju se plaćene osnovice za obavezno socijalno osiguranje po osnovu zarade koje su evidentirane u CROSO, na dan podnošenja zahteva, 18 meseci pre porodiljskog odsustva, odnosno trudničkog bolovanja, što znači u periodu kada je žena radila i njen poslodavac joj za vreme provedeno na radu isplaćivao zaradu.
Zakonom je predviđen i minimum tako što pun mesečni iznos naknade zarade, odnosno naknade plate za vreme porodiljskog odsustva (od dana otpočinjanja porodiljskog odsustva do navršena tri meseca života deteta) ne može biti manji od minimalne zarade utvrđene na dan podnošenja zahteva, ako je kod nadležnog organa evidentirano najmanje šest najnižih osnovica na koje su plaćeni doprinosi na primanja koja imaju karakter zarade. Svaka žena naknadu će dobiti srazmerno vremenu provedenom na radu u posmatranom periodu i uplaćenim doprinosima.
Prilikom izrade Zakona vodilo se računa i o ženama koje nisu u radnom odnosu, već su radno angažovane po osnovu određenih ugovora, obavljaju samostalnu delatnost, vlasnice su poljoprivrednog gazdinstva ili poljporivredne osiguranice i njima je omogućeno da ostvare osnovne naknade po osnovu rođenja i nege deteta u neto izosu u trajanju od godinu dana. To znači da će žena koja je kratko u radnom odnosu, a prethodno je bila angažovana po nekom od ovih osnova moći da ostvari dve naknade (naknadu zarade u bruto iznosu i ostale naknade u neto iznosu) čija visina će biti srazmerna plaćenim osnovicama u posmatranom periodu.
U odnosu na dosadašnje zakonsko rešenje novi Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom po prvi put jasno je razgraničio pravo na naknadu zarade za vreme porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne nege deteta, koje mogu ostvariti samo lica koja su u radnom odnosu kod poslodavca i koja ostvaruju pravo na navedena odsustva u skladu sa Zakonom o radu, u odnosu na lica koja nisu u radnom odnosu kod poslodavca i koja u skladu sa Zakonom o radu nemaju to pravo.
Ranije zakonsko rešenje koje je uključivalo da i žene koje samostalno obavljaju delatnost mogu ostvariti pravo na naknadu zarade u periodu po rođenju deteta, pored toga što nije bilo u skladu sa Zakonom o radu, pokazalo je u praksi niz problema imajući u vidu prirodu radnog angažovanja žena po ovim osnovama, prirodu posla koji obavljaju, problema sa privremenim zatvaranjem odnosno poveravanjem delatnosti drugom licu, naročito u određenim oblastima: npr. zdravstvenoj delatnosti gde to nije bilo moguće ispoštovati, kao i njihovog odvajanja od tržišta i klijenata. U navedenom kontekstu ne treba zanemariti ni zloupotrebe kod ostvarivanja prava. Imajući vidu navedeno, pokazalo se kao neophodno da se ženama koje samostalno obavljaju delatnost ne ukine novčano davanje u periodu rođenja deteta, već da se ono modifikuje te je uvedeno novo pravo – pravo na ostale naknade po osnovu rođenja i nege i posebne nege deteta. Ovo pravo preduzetnicama omogućava da u periodu od godinu dana (a ako imaju bolesno dete i do pete godine života deteta) dobijaju neto naknadu u visini prosečne osnovice na koju su plaćeni doprinosi za obavezno socijalno osiguranje u 18 meseci pre rođenja deteta, odnosno „trudničkog bolovanja“ ukoliko je ono korišćeno, a da istovremeno mogu da i dalje obavljaju delatnost ( u meri koju same odrede) i da se istovremeno ne odvajaju od tržišta i klijenata. Kako žene preduzetnice nisu u radnom odnosu i na njih se ne odnose odredbe Zakona o radu to se na njih nije ni mogla primeniti odredba koja se odnosi da dužinu trajanja odsustva od dve godine za treće i svako naredno dete.
U informacionom sistemu za isplatu prava trenutno postoji 52 rešenja o priznavanju prava na ostale naknade po osnovu rođenja i nege deteta čiji su iznosi u rasponu od neto 370,90 dinara do 83.442,95 dinara.
Članom 14. stav 7. Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom (“Sl. glasnik RS”, br. 113/17 i 50/18) propisano je da Ministarstvo nadležno za socijalna pitanja, iz sredstava obezbeđenih u budžetu Republike Srbije, vrši isplatu mesečnih iznosa naknade zarade odnosno naknade plate bez poreza i doprinosa na tekući račun korisnika, a iznos pripadajućih poreza i doprinosa na zakonom propisan način.
Članom 9. stav 1. Pravilnika o bližim uslovima i načinu ostvarivanja prava na finansijsku podršku porodici sa decom (“Sl. glasnik RS”, br. 58/18) propisano je da obračun i isplatu naknade zarade, odnosno naknade plate, bez poreza i doprinosa, a na osnovu donetih rešenja, mesečno, do kraja tekućeg meseca za prethodni mesec, vrši ministarstvo nadležno za socijalna pitanja. Isplate se vrše u periodu od 20. do 25. u tekućem mesecu za prethodni mesec.
Upravo u cilju da porodilja što manje čeka na isplatu naknade zarade potrebno je da odmah po otpočinjanju porodiljskog odsustva podnese zahtev za naknadu zarade, odnosno plate. Na osnovu podnetog zahteva (iako dete još nije rođeno i nisu evidentirane osnovice po osnovu zarade za prethodni mesec) doneće se privremeno rešenje u trajanju od tri meseca i na osnovu njega vršiće se isplata naknade zarade. Po rođenju deteta, a pre isteka važenja privremenog rešenja, ponovo će se preispitati iznos naknade zarade na osnovu evidentiranih osnovica u CROSO i doneće se novo rešenje. Isplata neto naknade zarade (plate) vršiće se direktno na tekući račun porodilje, a poreza i doprinosa na odgovarajuće uplatne račune. Isplata će se vršiti do kraja tekućeg meseca za prethodni mesec, u periodu od 20-25 u mesecu.
Zaposlena porodilja podnosi zahtev nadležnoj Službi dečije zaštite u mestu prebivališta (u Beogradu – Sekretarijat za socijalnu zaštitu, 27. marta 43-45). Zahtev se može preuzeti sa sajta Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja (Dokumenti – Sektor za brigu o porodici – Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom). Uz zahtev prilaže doznaku o otpočinjanju porodiljskog odsustva, rešenje poslodavca o odsustvu sa rada, fotokopiju doznake o početku prvog korišćenja trudničkog bolovanja (ako ga je koristila) i fotokopiju kartice tekućeg računa. Popunjeni i potpisani zahtev sa priloženim dokazima, porodilja ne mora lično podneti već to može učiniti njen suprug, roditelj. Svi ostali potrebni dokazi preuzimaju se iz dostupnih evidencija.
Ovim zakonom proširen je krug korisnika prava, uvedene su nove kategorije korisnika koje će ostvarivati ostale naknade po osnovu rođenja i nege i posebne nege deteta, utvrđen je nov način obračuna i isplate prava i okviru svih izmena utvrđen je i novi maksimum u visini naknade zarade, odnosno plate ( tri prosečne zarade u RS).
U informacionom sistemu za isplatu prava trenutno postoji 1.917 aktivnih rešenja za naknadu zarade i ostale naknade za 1854 različitih korisnika (ima korisnika sa po više rešenja zbog nepunog radnog vremena i onih koji imaju i različite ugovore. Od svih njih ima 35 korisnika kojima je smanjena naknada zbog uslova od tri prosečne zarade, opseg njihovih prihoda je od 209.853,96 do 328.616,39 dinara (postoje dve korisnice čija zarada bi mogla biti u nivou 5 prosečnih zarada).
Izvor: vesti – sajt Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja (www.minrzs.gov.rs)