Kako se navodi na sajtu Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave s obzirom na napredak koji je postignut do danas, Republika Srbija jedna je od zemalja koje bi mogle da u potpunosti iskorene apatridiju do 2024. godine, čak i ranije poručeno je na konferenciji na kojoj su predstavljeni rezultati istraživanja UNHCR-a „Lica u riziku od apatridije u Srbiji – Pregled trenutnog stanja i preporuke za budućnost“, koje je sproveo CeSID u periodu od oktobra do novembra 2020. godine.
Ministarska je navela da su UNHCR i Zaštitnik građana, dve institucije koji su nosioci ovog zahtevnog posla, do sada uradile mnogo, čime je Ministarstvo veoma zadovoljno.
Ona je istakla da se u izveštaju Predstavništva UNHCR u Srbiji iz marta 2019. godine navodi da su postignuća Srbije u prevenciji i smanjenju broja lica bez državljanstva izvanredna, kao i da neka od rešenja koja su primenjena u Srbiji predstavljaju primere dobre prakse u drugim državama regiona i šire.
Navodi se da se na osnovu rezultata, može reći da je broj lica koja nisu upisana u matičnu knjigu rođenih sveden na mininum, kao i da su preduzete aktivnosti Ministarstva u ovoj oblasti dale izuzetne rezultate.
Na konferenciji su se obratili i zaštitnik građana i šefica Predstavništva UNHCR u Srbiji, nakon čega su predstavljeni i rezultati zajedničke saradnje Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbeglice
(UNHCR) i Zaštitnika građana Republike Srbije u iskorenjivanju rizika od apatridije u Srbiji, kao i rezultati zakonodavnih promena sprovedenih radi sprečavanja ponovnog pojavljivanja apatridije.
U Srbiji ovaj fenomen pogađa, pre svega, najugroženije članove romske zajednice i interno raseljena lica. Prepoznavši potrebu za zajedničkim, multisektorskim pristupom, Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave, UNHCR i Zaštitnik građana Republike Srbije su 2012. godine potpisali prvi tripartitni Sporazum o razumevanju, što je dovelo do suštinskih zakonskih promena i rezultiralo smanjenjem broja lica u riziku od apatridije. Strane potpisnice su 2019. godine potpisale drugi Sporazum o razumevanju u cilju rešavanja preostalih problema u ovoj oblasti.
Podsećamo, čl. 7. Konvencije Ujedinjenih nacija o pravim adeteta koju je naša zemlja ratifikovala Zakonom o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima deteta (“Sl. list SFRJ – Međ. ugovori”, br. 15/90 i “Sl. listu SRJ” – Međ. ugovori 4/96):
„1. Dete se prijavljuje odmah nakon rođenja i od rođenja ima pravo na ime, pravo na staranje, državljanstvo i, ako je to moguće, pravo da zna ko su mu roditelji i pravo na njihovo staranje.
2. Države članice obezbeđuju ostvarivanje ovih prava u skladu s nacionalnim zakonom i svojim obavezama u skladu s odgovarajućim međunarodnim instrumentima iz ove oblasti, posebno u slučajevima u kojima bi dete inače bilo apatrid.“
Strategijom prevencije i zaštite od diskriminacije u delu kojim se uređuje položaj roma navodi se da se problemi koji se javljaju tokom postupaka naknadnih upisa u matične knjige detaljno su opisani u publikacijama NVO Praksis: Pravno nevidljiva lica u sedam slika (2008), Pravno nevidljiva lica u Srbiji (2009), Pravno nevidljiva lica u Srbiji – i dalje bez rešenja (2011), Lica u riziku od apatridije u Srbiji (2010), Lica u riziku od apatridije u Srbiji – studije slučajeva (2011), kao i u Izveštaju o položaju ’pravno nevidljivih’ lica u Republici Srbiji, Zaštitnika građana (2012).
Skupština Republike Srbije usvojila je i Zakon o dopunama Zakona o vanparničnom postupku, kojim je ustanovljen zakonski osnov za utvđivanje činjenice rođenja u sudskom postupku, čime će se u budućnosti značajno smanjiti broj „pravno nevidljivih” lica.
Ovim zakonom, između ostalog, uređen je i postupak utvrđivanje vremena i mesta rođenja, koji se sprovodi kada lice koje nije upisano u matičnu knjigu rođenih ne može da dokaže vreme i mesto svog rođenja na način predviđen propisima kojima se uređuje vođenje matičnih knjiga.
Ovaj zakon je akt na osnovu koga bi mnoga pravno nevidljiva lica trebalo da ostvare pravo na upis činjenice svog rođenja u matične evidencije, ali ostaje otvoreno pitanje na koji način će te osobe steći državljanstvo. Posebno je problematičan član 71k, stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, kojim je propisano da organ koji je nadležan za postupak sticanja državljanstva nije vezan rešenjem suda kojim se utvrđuje mesto i vreme rođenja. Ostaje da se sačeka praksa matičara i Ministarstva unutrašnjih poslova, ali je već sada očito da pitanje sticanja državljanstva nije dovoljno jasno i precizno regulisano, što ostavlja mogućnost da ovi ljudi status pravno nevidljivih lica samo zamene statusom lica u riziku od apatridije.
Utvrđivanje vremena i mesta rođenja regulisano je u glavi trećoj čl. 71a do 71j. Zakona o vanparničnom postupku (“Sl. glasnik SRS”, br. 25/82, 48/88 i “Sl. glasniku RS”, br. 46/95-dr.zakon, 18/2005-dr.zakon, 85/2012, 45/2013-dr.zakon, 55/2014, 6/2015 i 106/2015-dr.zakon)
Izvor: sajt Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave (www.mduls.gov.rs)
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com