Naime, osnovni cilj Nacrta zakona o unutrašnjim poslovima je da se određene odredbe preciznije definišu, prilagode i usklade sa praktičnim potrebama Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: Ministarstvo), kako bi doprinele poboljšanju kvaliteta u obavljanju policijskih i drugih poslova u Ministarstvu.
Najznačajnije novine odnose se na preciziranje pojma „Unutrašnjih poslova” kao i na preciznije i sveobuhvatnije definisanje pojma „Policija”, te utvrđivanje i preciziranje načela na kojima počiva rad Ministarstva. U odnosu na važeći Zakon o policiji (“Sl. glasnik RS”, br. 6/2016, 24/2018 i 87/2018), pored subjekata kojima će zakon dozvoliti upotrebu tog pojma, utvrđeno je da, uz odobrenje ministra, i drugi subjekti mogu koristiti pojam „Policija”. Dakle, proširen je krug subjekata koji mogu koristiti navedeni pojam, pre svega na sindikalne organizacije koje u skladu sa zakonom deluju u Ministarstvu, ali i na druge subjekte, po proceni i odobrenju ministra.
Članom 2. važećeg Zakona o policiji, definisan je pojam unutrašnjih poslova, pa se navodi:
„Unutrašnji poslovi su zakonom utvrđeni poslovi državne uprave, koje obavlja Ministarstvo, a čijim obavljanjem se ostvaruje i unapređuje bezbednost građana i imovine, pruža podrška vladavini prava i obezbeđuje ostvarivanje Ustavom i zakonom utvrđenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, kao i drugi, sa njima povezani poslovi iz utvrđenog delokruga i nadležnosti Ministarstva.“
Članom 3. važećeg Zakona o policiji, definisan je pojam policije, pa se navodi:
„Policija, u smislu ovog zakona, predstavlja organizovan način obavljanja zakonom uređenih poslova, koju čine policijski službenici koji, u obavljanju policijskih i drugih unutrašnjih poslova, štite i unapređuju bezbednost građana i imovine, poštujući Ustavom zajemčena ljudska i manjinska prava i slobode i druge zaštićene vrednosti u demokratskom društvu, uz mogućnost upotrebe sredstava prinude u skladu sa Ustavom i zakonom.
Pravo na upotrebu naziva „Policija” ima isključivo Ministarstvo i Ministarstvo odbrane.“
Definisana je organizaciona jedinica Direkcija policije, kao organizaciona jedinica koja rukovodi Policijom i utvrđeno da u svom sastavu ima centralne i područne organizacione jedinice i JEDINICE POLICIJE POSEBNE NAMENE, što predstavlja novinu. Pored navedenog, propisani su i specifični organizacioni oblici Policije, poput jedinica Policije posebne namene, interventnih jedinica Policije i organizacionih jedinica za koordinaciju rada kao i načela rukovođenja i odgovornosti u Direkciji policije.
Takođe su precizirani poslovi koje obavlja Ministarstvo kroz jasno preciziranje da su unutrašnji poslovi, policijski poslovi, poslovi zaštite i spasavanja i drugi unutrašnji poslovi utvrđeni zakonom, koji su kasnije kroz tekst zakona dodatno razrađeni, čime se doprinosi transparentnosti i boljem uvidu javnosti u pojedine poslove koji se obavljaju. Iz istih razloga precizirani su i policijski poslovi i definisane su delatnosti policije i policijski zadatak kao oblici angažovanja odnosno povezanih radnih aktivnosti putem kojih se policijski poslovi obavljaju. Uvode se nova i preciziraju dosadašnja policijska ovlašćenja.
Dodatno, posebna pažnja posvećena je standardima policijskog postupanja kojih se Policija pridržava prilikom obavljanja policijskoh poslova, kako bi se naglasio značaj odgovora na potrebe i očekivanja građanja i služenju zajednici i kako bi se stvorili uslovi za bezbedan život. Takođe propisane su i dužnosti ovlašćenih službenih lica.
Utvrđuju se nova i sveobuhvatnije uređuju postojeća SREDSTVA PRINUDE koja policijski službenici koriste prilikom primene policijskih ovlašćenja i obavljanja policijskih poslova. Nova sredstva prinude su sredstva za trenutno vezivanje, sredstva za prinudno zaustavljanje vozila, uređaji za emitovanje zvučnih talasa, sredstva za privremeno onesposobljavanje lica i sredstva za ulazak u stan, druge prostorije i prevozna sredstva, od kojih ističemo sredstva za trenutno vezivanje i privremeno onesposobljavanje lica koja predstavljaju još jedan korak ka humanizaciji sredstava prinude i korak dalje od upotrebe vatrenog oružja kao krajnjeg sredstva prinude.
Naročita pažnja posvećena je oblikovanju odredbi kojima se uređuje VRŠENJE BEZBEDNOSNIH PROVERA, definisana su lica iz kriminogene sredine, utvrđene su BEZBEDNOSNE SMETNJE koje se razlikuju shodno svrsi u koju se bezbednosna provera vrši odnosno pravu koje je potrebno ostvariti usled njihovog nepostojanja i rangiraju na obavezne i fakultativne (koje se cene u zavisnosti od slučaja). Novina u Nacrtu zakona podela bezbednosnih smetnji na OBAVEZNE i FAKULTATIVNE, gde rukovodilac organizacione jedinice koja vrši bezbednosnu proveru, procenjuje njeno postojanje, uz odgovarajuće obrazloženje. Očekuje se da će se preciziranjem odredaba o vršenju bezbednosnih provera, u redovima zaposlenih u Ministarstvu prevashodno naći samo ona lica koja svojim navikama, sklonostima i ponašanjem u prethodnom periodu ukazuju da će biti dostojna za rad u Ministarstvu. Ove odredbe podići će svest i o potrebi poštovanja zakona. Definisane su i POLICIJSKE RADNJE kao aktivnosti ovlašćenih službenih lica propisane ovim ili drugim zakonom, koje se preduzimaju radi obavljanja policijskih poslova i propisane su nove, kriminalističko-taktičke radnje (potera, zaseda, racija i blokada saobraćajnih i drugih površina) i policijsko pregovaranje.
Nacrtom zakona definisani su POSLOVI ZAŠTITE I SPASAVANJA, gde spadaju upravljanje rizikom, preventivna zaštita od požara i eksplozija, civilna zaštita i reagovanje u vanrednim situacijama i vanrednim događajima i po prvi put, propisana su ovlašćenja koja mogu primenjivati policijski službenici u obavljanju poslova zaštite i spasavanja, i to su: izdavanje upozorenja, izdavanje naređenja, provera identiteta, obrada podataka, ulazak u stan i druge prostorije, pregled objekata, prostora i dokumentacije, kontrolisanje lica i saobraćajnih sredstava i vršenje uviđaja. Za svako od nabrojanih ovlašćenja propisani su uslovi pod kojima se primenjuju i utvrđena je shodna primena odredbi koje se odnose na dužnosti ovlašćenih službenih lica, u obavljanju poslova zaštite i spasavanja.
Utvrđeni su načini vršenja UNUTRAŠNJE KONTROLE, kao preventivna i operativna kontrola rada zaposlenih i radno angažovanih, kao i kontrola rada organizacionih jedinica Ministarstva. Značajno su unapređene i precizirane preventivne aktivnosti Sektora unutrašnje kontrole. Novi instrumenti uvedeni u pravni sistem važećim Zakonom o policiji sada su razrađeni i njihova primena će obezbediti podatke za dalju analizu i predlaganje mera za iskorenjivanje korupcije u Ministarstvu. Novina koju sadrže ove odredbe je u tome što je sada potpunije regulisano u kojim slučajevima Sektor neće postupati, a to je posebno kod zloupotrebe prava na obraćanje (nerazumna i česta obraćanja). Istaknuta je i nezavisnost Sektora unutrašnje kontrole u obavljanju poslova unutrašnje kontrole, prilikom ostvarivanja saradnje sa drugim državnim organima, predstavnicima javnosti i građanima i međunarodne operativne saradnje.
Ministarstvo je predvidelo i preciziralo odredbe u vezi sa prijemom i uručenjem poklona, kao i evidenciju o primljenim poklonima.
Regulisano je da se SREDSTVA ZA RAD MINISTARSTVA obezbeđuju u budžetu Republike Srbije, ali i Ministarstvo može pružati usluge u vezi sa svojim delokrugom, uz plaćanje odgovarajuće takse. Takođe, propisano je da i drugi subjekti mogu svojim sredstvima učestvovati u poboljšanju uslova rada organizacionih jedinica Ministarstva i u finansiranju i realizaciji aktivnosti u cilju unapređenja bezbednosti ljudi i imovine na određenom području.
Naročito se preciziraju odredbe kojima je obrazovan Fond za solidarnu pomoć za policijske službenike kojim se još više naglašava socijalna uloga i socijalna podrška koje Ministarstva pruža svojim zaposlenima.
Prošireni su slučajevi u kojima se dodeljuju sredstva Fonda, i to na situaciju da oba roditelja zaposlena u Ministarstvu dobijaju solidarnu pomoć za rođenje deteta (važeći Zakon o policiji ovo pravo priznaje samo majci deteta ako su oba roditelja zaposlena u Ministarstvu) i za ugroženost zaposlenog ne samo usled elementarnih nepogoda, već i drugih nesreća.
Napravljena je jasna razlika i pojedinačno su definisane KATEGORIJE ZAPOSLENIH u Ministarstvu (policijski službenici, državni službenici i nameštenici). Definisana je službena legitimacija i utvrđene su kategorije zaposlenih kojima se ista izdaje (sa značkom ili bez nje). U zavisnosti od kategorije kojoj zaposleni pripada utvrđuje se i svrha u koju se legitimacija koristi.
Takođe, usled problema u praksi, do kojih je dolazilo zbog lažnog predstavljanja i korišćenja lažnih službenih legitimacija i znački, uvedena je zabrana posedovanja, odnosno korišćenja službene legitimacije sa službenom značkom, odnosno službene legitimacije od strane lica koja nisu policijski službenici, državni službenici ili nameštenici Ministarstva. Takođe, zabranjeno je zahtevanje izrade, izrada, stavljanje u promet, posedovanje, odnosno korišćenje značke ili drugog obeležja, odnosno oznake od strane fizičkog lica, preduzetnika i pravnog lica, koje sadrže elemente vizuelnog identiteta službene značke ili službene legitimacije policijskih službenika, odnosno službene legitimacije državnih službenika, odnosno nameštenika Ministarstva i predviđene su sankcije za nepoštovanje pomenute zabrane.
Regulisani su činovi i zvanja policijskih službenika. Ovim odredbama su uvedeni jedinstveni činovi i za policijske službenike koji obavljaju policijske poslove i koji obavljaju poslove zaštite i spasavanja, dok se policijskim službenicima koji rade u statusu lica na posebnim dužnostima utvrđuju zvanja. Uvedeni su generalski činovi: general-major, general-potpukovnik i general-pukovnik.
Zakonom se propisuje PODELA RADNIH MESTA policijskih službenika na rukovodeća (strateškog, visokog, srednjeg i operativnog nivoa) i izvršilačka radna mesta.
Posebna pažnja posvećena je odredbama u vezi sa uslovima za zasnivanje radnog odnosa u Ministarstvu. Naime, po pravilu radni odnos u Ministarstvu zasniva na neodređeno vreme, ali je data mogućnost za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme usled nastupanja određenih uslova (zamena odsutnog zaposlenog, povećanje obima posla, obuka pripravnika, specijalizacija).
Utvrđeni su i NAČINI ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA u Ministarstvu (bez konkursa, internim konkursom, javnim konkursom, raspoređivanjem ili premeštajem). Novina je omogućavanje PREUZIMANJA zaposlenih ne samo iz drugih državnih organa, već i iz organa pokrajinske autonomije ili organa jedinice lokalne samouprave. Uvodi se i OBAVEZA PROBNOG RADA za lica koja se prvi put primaju u radni odnos u organu javne vlasti, a nisu pripravnici i propisano je trajanje probnog rada, kao i otkazivanje radnog odnosa ukoliko zaposleni ne zadovolji na probnom radu. Takođe, novitet u odnosu na važeći zakon su i preformulisane odredbe kojima se uređuje raspoređivanje zaposlenih, premeštaj (trajni i privremeni koji se zasnivaju na potrebama službe ili ličnom zahtevu) i upućivanje, čime se otklanjaju problemi u dosadašnjoj primeni pomenutih instituta.
Odredbe o karijernom razvoju policijskih službenika adekvatnije su formulisane, sadržina im je precizirana u cilju stvaranja uslova za njihovu potpunu primenu.
Kao značajane ističemo i psihološku prevenciju, selekciju i razvoj potencijala zaposlenih kroz stručno savetodavni rad koji će doprineti očuvanju, zaštiti i unapređenju psihičkog zdravlja zaposlenih i prevazilaženju i suočavanju sa teškoćama u radu. Takođe, akcenat je stavljen na precizno definisanje odredaba koje se odnose na bezbednost i zdravlje na radu kojima se vrši usaglašavanje sa propisima koji uređuju datu oblast, te odredbe o specifičnoj zdravstvenoj zaštiti zaposlenih.
Precizirane su odredbe Zakona koje se odnose na poslove i delatnosti koje zaposleni može da obavlja van radnog vremena u Ministarstvu, kao dodatni rad. Predviđeno je da zaposleni u Ministarstvu ne mogu obavljati poslove i delatnosti koji mogu izazvati sukob interesa ili uticati na nepristrasnost u radu, uz pisano odobrenje ministra ili lica koje on ovlasti.
Usled specifičnosti posla kao i postojanja određenih radnih mesta na kojima je neophodno obezbediti konstantno prisustvo zaposlenih radi obavljanja najsloženijih i poslova najvišeg bezbednosnog rizika ograničava se pravo na štrajk dopunom postojećih odredaba i dopunjuju se odredbama o štrajku upozorenja odnosno upodobljavaju se odredbama sistemskog zakona kojima je uređen štrajk.
Posebni slučajevi prestanka radnog odnosa po sili zakona pooštreni su i preformulisani usled postojanja potrebe preciziranja momenta prestanka radnog odnosa i to nakon što nastupi određeni uslov odnosno slučaj i propisano je u kojim slučajevima radni odnos prestaje časno odnosno nečasno, što se dovodi u vezu sa krivičnim delima koja policijskog službenika čine nedostojnim za rad u Ministarstvu, a koja će biti utvrđena podzakonskim aktom.
Policija je specifična služba, policijski službenici obavljaju visoko rizične poslove, tako da se uzima u obzir kvalitet izvršenja zadataka u zaštiti bezbednosti građana i imovine, ali i očuvanje radne sposobnosti pripadnika Ministarstva, u tom smislu odredbe Zakona upućuju na propise o penzijskom i invalidskom osiguranju, po kojima prestanak radnog odnosa može nastupiti i pre ispunjenja opštih uslova za sticanje starosne penzije.
Generalno, a s obzirom da važeći Zakon o policiji u određenim delovima prilikom uređivanja prava i obaveza, nije obuhvatio sve zaposlene već samo policijske službenike, određena prava koja su važećim zakonom bila rezervisana samo za policijske službenike ovim izmenama i dopunama biće proširen za sve zaposlene u Ministarstvu što će biti od značaja jasnu podelu zaposlenih na policijske službenike, državne službenike i nameštenike, ali, takođe, određena prava i obaveze putem budućih zakonskih rešenja biće rezervisana isključivo za ovlašćena službena lica.
Izvor: sajt Javne rasprave (www.javnerasprave.euprava.gov.rs)
Izvor: izvod iz propisa preuzet iz pravne baze „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com