Komisija za rehabilitaciono obeštećenje Ministarstva pravde isplatila 122 ljudi kojima su sudovi vratili čast i ugled. U fazi plaćanja je još 127 potpisanih sporazuma, vrednih 45 miliona.
Najviše novca otišlo je na zatvorenike Golog otoka.
OD februara prošle godine, od kad je počela da radi, Komisija za rehabilitaciono obeštećenje Ministarstva pravde sklopila je sporazume o poravnanju sa 122 osobe kojima su sudovi u poslednjih pet godina vratili, posle rata oduzete, čast i ugled. Ukupno im je isplaćeno 73,9 miliona dinara, od čega je dve trećine otišlo bivšim „informbirovcima“, odnosno političkim zatvorenicima sa Golog otoka.
– U fazi plaćanja je još 127 potpisanih sporazuma vrednosti 45 miliona – kažu u Ministarstvu pravde.
Na osnovu sudskih odluka po Zakonu o rehabilitaciji od 2006. do juna prošle godine rehabilitovano je 2.146 ljudi. Pretpostavlja se da su od tada viši sudovi poništili bar još 200-300 političkih presuda iz perioda 1945-1985, ali zbirne statistike za poslednje godine nema. Ovo je, naravno, samo mali deo oštećenih, jer je, prema nezvaničnim procenama, za četiri decenije bilo oko 50.000 ideoloških osuđenika. Sudovi su odbili sedamdesetak zahteva.
Rehabilitacionu odštetu su prvo dobili, prošlog leta, kažnjenici sa Golog otoka. Komisiji za obeštećenje obratilo se više od 80 živih golootočana, i više od 200 članova porodica preminulih. Njima je isplaćivano na ime naknade za nematerijalnu štetu 700 dinara po danu.
POSTUPC U TOKU
Među najpoznatijim rehabilitovanima su bivši predsednik vlade Kraljevine Jugoslavije Dragiša Cvetković, predsednik vlade u izbeglištvu Slobodan Jovanović, ministar spoljnih poslova Momčilo Ninčić, namesnik knez Pavle Karađorđević, glumica Žanka Stokić, advokati Veljko Guberina i Slobodan Subotić, pisci Dragoslav Mihailović i Borislav Pekić, komunista Andrija Hebrang. U toku je još oko 1.000 postupaka, među kojima i proces rehabilitacije komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljuba Draže Mihailovića i najpoznatijeg komunističkog disidenta Milovana Đilasa.
Najmanju odštetu dobila je žena koja je na paklenom jadranskom ostrvu provela godinu dana (266.000 dinara), a najveću, oko dva miliona, zatvorenik koji je robijao osam godina. Naknada je podrazumevala nematerijalnu štetu na ime pretrpljene fizičke i psihičke boli, straha i naruženosti, jer se većina zbog batina, zime, gladi i iscrpljenosti vratila kući sa trajnim deformacijama.
Udruženje golootočana nije bilo zadovoljno predloženim odštetama, pa je podnelo Komisiji stotinak zahteva, tražeći 100 evra naknade po danu, plus propuštenu platu za rad na kobnom ostrvu, uvećanu za 120 odsto na ime ekstremno teških uslova. Oni su se pozvali na to da država za neosnovani pritvor plaća 4.000 dinara po danu, ako sa nevino zatočenim postigne dogovor, odnosno 11.000 za one koji uspeju da je dobiju na sudu. Pošto Komisija nije odgovorila na ponude, Udruženje je tužilo državu.
– Obeštećenja koja država nudi su simbolična, mada mnogima znači i ta moralna satisfakcija. Mali je broj onih koji su tražili rehabilitacionu odštetu u odnosu na broj rehabilitovanih, jer nisu zadovoljni ponuđenim iznosima – kaže prof. Pravnog fakulteta Jovica Trkulja.
On apostrofira restitucionalno obeštećenje, za koje je uslov sudska rehabilitacija, i kaže da zakonska rešenja idu u korist države, a ne oštećenih. Navodi i primer Dobrivoja Tomića, čijeg oca su komunisti ubili posle rata, a majci i deci sve oduzeli i izbacili ih na ulicu.
– Država im je kao naknadu ponudila 500.000 dinara, koliko daju ljudima kao odštetu za ujed psa – kaže Trkulja, i dodaje da će rehabilitaciona obeštećenja država ipak lakše isplatiti nego restitucionalna. Jer procene su da bi za novčanu restituciju bilo potrebno između 4.500 i 5.000 milijardi evra, što je za Srbiju nezamislivo:
– Ni u jednoj zemlji nije bilo lako ispravljanje istorijske nepravde, a ovde je to posebno teško jer konstantno nema političke volje.
Izvor: Večernje Novosti