U jednom od novijih mišljenja Ministarstvo finansija zauzelo je stav u vezi sa poreskim tretmanom prometa polovnih telefona. U ovom mišljenju se navodi:
“Odredbama člana 36. Zakona o porezu na dodatu vrednost („Službeni glasnik RS”, br. 84/04, 86/04-ispravka, 61/05, 61/07, 93/12, 108/13, 68/14-dr. zakon, 142/14, 83/15, 108/16, 113/17, 30/18, 72/19, 153/20, 138/22 i 94/24 – u daljem tekstu: ZPDV) uređena je mogućnost primene posebnog postupka oporezivanja, između ostalog, kod prometa polovnih dobara (sa izuzetkom sekundarnih sirovina određenih ZPDV), koji vrše obveznici PDV koji se bave prometom tih dobara. Naime, obveznik koji se bavi prometom polovnih dobara može da utvrdi osnovicu kao razliku između prodajne i nabavne cene dobra (u daljem tekstu: oporezivanje razlike), uz odbitak PDV koji je sadržan u toj razlici, uz napomenu da se navedeno pravilo primenjuje ako kod nabavke dobara njihov isporučilac nije dugovao PDV ili je koristio oporezivanje razlike, kao i u slučaju uvoza dobara na koji je obračunat i plaćen PDV.
Obveznikom koji se bavi prometom polovnih dobara smatra se obveznik koji, u okviru svoje delatnosti i s ciljem dalje prodaje, nabavlja u Republici ili uvozi polovna dobra. Polovnim dobrima, u smislu člana 36. ZPDV, smatraju se pokretne korišćene stvari u stanju u kome su nabavljene, ili nakon popravke, a koje su pogodne za dalju upotrebu.
Prema tome, obveznik PDV – preduzetnik koji u Republici nabavlja polovna dobra – mobilne telefone od fizičkih lica koja nisu obveznici PDV u cilju njihove prodaje, ima pravo da za promet tih dobara utvrdi osnovicu primenom posebnog postupka oporezivanja u skladu sa članom 36. st. 1 – 6. ZPDV.
Odredbama člana 3. ZPDV propisano je da su predmet oporezivanja PDV isporuka dobara i pružanje usluga (u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik izvrši u Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti, kao i uvoz dobara u Republiku.
Promet dobara, u smislu ovog zakona, a u skladu sa odredbom člana 4. stav 1. ZPDV, je prenos prava raspolaganja na telesnim stvarima (u daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Promet usluga, u smislu ovog zakona, a u skladu sa odredbom člana 5. stav 1. ZPDV, su svi poslovi i radnje u okviru obavljanja delatnosti koji nisu promet dobara iz člana 4. ovog zakona.
Prema odredbi člana 36. stav 1. ZPDV, obveznik koji se bavi prometom polovnih dobara, uključujući polovna motorna vozila, umetničkih dela, kolekcionarskih dobara i antikviteta, može da utvrdi osnovicu kao razliku između prodajne i nabavne cene dobra (u daljem tekstu: oporezivanje razlike), uz odbitak PDV koji je sadržan u toj razlici.
Obveznikom iz stava 1. ovog člana smatra se obveznik koji, u okviru svoje delatnosti i s ciljem dalje prodaje, nabavlja u Republici ili uvozi dobra iz stava 1. ovog člana (član 36. stav 2. ZPDV).
Osnovica iz stava 1. ovog člana primenjuje se ako kod nabavke dobara njihov isporučilac nije dugovao PDV ili je koristio oporezivanje razlike iz stava 1. ovog člana, kao i u slučaju uvoza dobara na koji je obračunat i plaćen PDV (član 36. stav 3. ZPDV).
Kod prometa dobara iz stava 1. ovog člana na koji se primenjuje oporezivanje razlike, obveznik ne može iskazivati PDV u računima ili drugim dokumentima (član 36. stav 5. ZPDV).
Obveznik nema pravo na odbitak prethodnog poreza za dobra iz stava 1. ovog člana koja su uvezena, kao i za dobra i usluge koji su u neposrednoj vezi sa dobrima iz stava 1. ovog člana, kod čijeg prometa primenjuje oporezivanje razlike (član 36. stav 6. ZPDV).
Obveznik iz stava 2. ovog člana koji vrši promet dobara iz stava 1. ovog člana za koji utvrđuje osnovicu u skladu sa članom 17 , odnosno članom 18. st. 1. i 3. ovog zakona i promet dobara iz stava 1. ovog člana za koji primenjuje oporezivanje razlike, dužan je da u svojoj evidenciji odvojeno iskaže podatke o tim prometima (član 36. stav 8. ZPDV).
Prema odredbi člana 156. Pravilnika o porezu na dodatu vrednost („Službeni glasnik RS”, br. 37/21, 64/21, 127/21, 49/22, 59/22, 7/23, 15/23, 60/23, 96/23, 116/23, 29/24, 65/24, 73/24, 101/24 i 107/24), polovnim dobrima, u smislu člana 36. stav 1. Zakona, smatraju se pokretne korišćene stvari u stanju u kome su nabavljene, ili nakon popravke, a koje su pogodne za dalju upotrebu, osim umetničkih dela, kolekcionarskih dobara i antikviteta.
U skladu sa odredbom člana 3. st. 1. i 2. Zakona o fiskalizaciji („Službeni glasnik RSˮ, br.153/20, 96/21 i 138/22- u daljem tekstu: ZF) predmet fiskalizacije je promet dobra i usluga na malo (u daljem tekstu: promet na malo) i primljeni avans za promet na malo. Prometom na malo iz stava 1. ovog člana smatra se svaki izvršen promet dobara i pružanje usluga fizičkim licima, kao i svaki promet dobara i usluga u maloprodajnim objektima, nezavisno od toga da li je korisnik fizičko lice, pravno lice ili preduzetnik, uključujući i promet izvršen putem samonaplatnih uređaja – automata.
Odredbom člana 4. st. 1. i 2. ZF propisano je da je obveznik fiskalizacije svaki obveznik poreza na prihode od samostalne delatnosti u smislu zakona kojim se uređuje porez na dohodak građana i svaki obveznik poreza na dobit pravnih lica u smislu zakona kojim se uređuje porez na dobit pravnih lica, koji vrši promet na malo. Obveznik fiskalizacije je u obavezi da evidentira svaki pojedinačno ostvareni promet na malo i to nezavisno od načina plaćanja (gotovinom, instant transferom odobrenja, čekom, platnom karticom, na drugi bezgotovinski način i sl.), uključujući i primljene avanse za budući promet na malo, preko elektronskog fiskalnog uređaja.
Prema stavu 3. navedenog člana ZF, propisano je da izuzetno od stava 2. ovog člana, Vlada može, polazeći od tehničkih i funkcionalnih karakteristika elektronskih fiskalnih uređaja i specifičnosti određene delatnosti, na zajednički predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija i ministarstva nadležnog za poslove trgovine, odrediti delatnosti kod čijeg obavljanja ne postoji obaveza evidentiranja prometa na malo preko elektronskog fiskalnog uređaja u smislu stava 2. ovog člana.
Stavom 4. navednog člana ZF propisano je da obveznik fiskalizacije koji obavlja delatnosti oslobođene od obaveze evidentiranja prometa na malo preko elektronskog fiskalnog uređaja aktom Vlade iz stava 3. ovog člana, a istovremeno obavlja i delatnosti koje nisu izuzete, odnosno oslobođene od obaveze evidentiranja prometa na malo preko elektronskog fiskalnog uređaja, dužan je da svaki pojedinačni promet na malo kod obavljanja delatnosti koje nisu obuhvaćene aktom Vlade iz stava 3. ovog člana, evidentira preko elektronskog fiskalnog uređaja.
Članom 1. Uredbe o određivanju delatnosti kod čijeg obavljanja ne postoji obaveza evidentiranja prometa na malo preko elektronskog fiskalnog uređaja („Službeni glasnik PCˮ, br. 32/21, 117/21, 51/22, 141/22, 85/23 i 99/24), propisano je da se ovom uredbom određuju delatnosti kod čijeg obavljanja, polazeći od tehničkih i funkcionalnih karakteristika elektronskih fiskalnih uređaja i specifičnosti obavljanja tih delatnosti, ne postoji obaveza evidentiranja prometa dobara i usluga na malo (u daljem tekstu: promet na malo) i primljenih avansa za promet na malo preko elektronskog fiskalnog uređaja iz člana 4. stav. 2. Zakona o fiskalizaciji.
Prema tome, s obzirom na to da promet na malo polovnih dobara (mobilnih telefona) koji privredni subjekt vrši sa fizičkim licem nije izuzet od obaveze evidentiranja prometa preko elektronskog fiskalnog uređaja navedenim članom Zakona, kao ni navedenom Uredbom, promet na malo koji privredni subjekt ostvari na taj način dužan je da evidentira preko elektronskog fiskalnog uređaja.
Napominjemo da se u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast fiskalizacije označavanje poreskih stopa, u konkretnom slučaju, za promet na malo polovnih dobara, odnosno polovnih mobilnih telefona, navedenom artiklu, dodeljuje oznaka poreske stope „G”- za promet oslobođen PDV – 0%.”
Izvor: Izvod iz propisa i mišljenja preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a