Na sajtu Poreske uprave 12. novembra 2025. godine objavljeno je obaveštenje u kojem se, između ostalog, navodi:
„Poreska uprava Republike Srbije obaveštava poreske obveznike da porez na imovinu na nepokretnostima nije u nadležnosti Poreske uprave Republike Srbije, već u nadležnosti jedinica lokalne samouprave – lokalnih (opštinskih i gradskih) poreskih administracija.
Shodno navedenom, potrebno je da se poreski obveznici fizička lica, pravna lica i preduzetnici koji imaju pitanja u vezi sa obračunom, plaćanjem ili evidencijom poreza na imovinu, obrate nadležnoj lokalnoj poreskoj administraciji na teritoriji jedinice lokalne samouprave na kojoj se nalazi predmetna nepokretnost.“
Npr. članom 5. Zakona o porezima na imovinu (“Sl. glasnik RS”, br. 26/2001, 45/2002-SUS, 80/2002, 80/2002-dr.zakon, 135/2004, 61/2007, 5/2009, 101/2010, 24/2011, 78/2011, 57/2012-OUS, 47/2013, 68/2014-dr.zakon, 95/2018, 99/2018-OUS, 86/2019, 144/2020, 118/2021, 138/2022, 92/2023 i 94/2024) kojim se uređuje poreska osnovica poreza na imovinu propisano je:
„Osnovica poreza na imovinu za nepokretnosti poreskog obveznika koji ne vodi poslovne knjige je vrednost nepokretnosti utvrđena u skladu sa ovim zakonom.
Vrednost nepokretnosti iz stava 1. ovog člana utvrđuje organ jedinice lokalne samouprave nadležan za utvrđivanje, naplatu i kontrolu izvornih prihoda jedinice lokalne samouprave (u daljem tekstu: poreski organ JLS).
Vrednost nepokretnosti iz stava 1. ovog člana, osim zemljišta, može se umanjiti za amortizaciju po stopi jednakoj za sve nepokretnosti na teritoriji jedinice lokalne samouprave, koja iznosi do 1% godišnje primenom proporcionalne metode, a najviše do 40%, počev od isteka svake kalendarske godine u odnosu na godinu u kojoj je izvršena izgradnja, odnosno poslednja rekonstrukcija objekta, a na osnovu odluke skupštine jedinice lokalne samouprave o visini stope amortizacije koja važi na dan 1. januara godine za koju se utvrđuje porez na imovinu i koja je objavljena u skladu sa ovim zakonom.
Za izgrađeni objekat nad kojim je, odnosno uz koji je, izvršena dogradnja tako da dograđeni deo nije posebni deo tog objekta, umanjenje vrednosti za amortizaciju u skladu sa stavom 3. ovog člana vrši se u visini:
1) po kojoj bi se vrednost objekta umanjivala da nije dograđen – kad je korisna površina dela objekta pre dogradnje veća od korisne površine dograđenog dela;
2) po kojoj bi se umanjivala vrednost dograđenog dela da je posebni deo tog objekta – kad je korisna površina dela objekta pre dogradnje manja ili jednaka u odnosu na korisnu površinu dograđenog dela.
Rekonstrukcijom, odnosno dogradnjom objekta, u smislu stava 3. ovog člana, smatra se rekonstrukcija, odnosno dogradnja, u skladu sa zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja.“
Članom 6. istog zakona propisano je:
„Vrednost nepokretnosti iz člana 5. ovog zakona utvrđuje se primenom sledećih elemenata:
1) korisna površina;
2) prosečna cena kvadratnog metra (u daljem tekstu: prosečna cena) odgovarajućih nepokretnosti u zoni u kojoj se nalazi nepokretnost.
Korisna površina je:
1) za zemljište – njegova ukupna površina, uključujući površinu pod objektom;
2) za objekat – zbir podnih površina između unutrašnjih strana obodnih zidova objekta (iz koje su isključene površine balkona, terasa, lođa, stepeništa izvan gabarita objekta, neadaptiranih tavanskih prostora i prostora u zajedničkoj nedeljivoj svojini svih vlasnika posebnih delova istog objekta, osim površine ispod nosećih zidova i nosećih stubova koji prolaze kroz objekat koji su istovremeno poseban i zajednički deo objekta), a za objekat koji nema horizontalnu podnu površinu ili obodne zidove korisna površina je površina njegove vertikalne projekcije na zemljište.
Zone iz stava 1. tačka 2) ovog člana predstavljaju delove teritorije jedinice lokalne samouprave koje nadležni organ jedinice lokalne samouprave odlukom može odrediti odvojeno za naselja prema vrsti naselja (selo, grad) i izvan naselja ili jedinstveno za naselja i izvan naselja, prema komunalnoj opremljenosti i opremljenosti javnim objektima, saobraćajnoj povezanosti sa centralnim delovima jedinice lokalne samouprave, odnosno sa radnim zonama i drugim sadržajima u naselju (u daljem tekstu: zone).
Jedinica lokalne samouprave dužna je da na svojoj teritoriji odredi najmanje dve zone u skladu sa stavom 3. ovog člana.
Prosečnu cenu odgovarajućih nepokretnosti po zonama na teritoriji jedinice lokalne samouprave, utvrđuje svaka jedinica lokalne samouprave aktom nadležnog organa, na osnovu cena ostvarenih u prometu uz naknadu odgovarajućih nepokretnosti po zonama u periodu od 1. oktobra godine koja prethodi tekućoj godini do 30. septembra tekuće godine.
Tekućom godinom, u smislu odredaba ovog zakona kojima se uređuje porez na imovinu, smatra se kalendarska godina koja prethodi godini za koju se utvrđuje porez na imovinu.
Prosečna cena u zoni u kojoj nije bilo najmanje tri prometa (u daljem tekstu: zona u kojoj nije bilo prometa) odgovarajućih nepokretnosti u periodu iz stava 5. ovog člana, za te nepokretnosti utvrđuje se na osnovu proseka prosečnih cena ostvarenih u graničnim zonama u kojima je u tom periodu bilo najmanje tri prometa odgovarajućih nepokretnosti, osim u slučaju iz stava 11. ovog člana.
Granične zone iz stava 7. ovog člana su zone čije se teritorije graniče sa zonom u kojoj nije bilo prometa, koje pripadaju istoj jedinici lokalne samouprave.
Ako nije objavljena prosečna cena drugog zemljišta (iz člana 6a stav 7. ovog zakona) u zoni, a objavljena je prosečna cena poljoprivrednog zemljišta u toj zoni, vrednost drugog zemljišta (osim eksploatacionih polja) koja čini osnovicu poreza na imovinu za poresku godinu utvrđuje se primenom prosečne cene poljoprivrednog zemljišta u toj zoni umanjene za 40%.
U slučaju iz stava 9. ovog člana smatra se da je objavljivanjem prosečne cene poljoprivrednog zemljišta u zoni objavljena prosečna cena drugog zemljišta.
Prosečnom cenom odgovarajućih nepokretnosti u najopremljenijoj, odnosno najneopremljenijoj zoni, u kojoj nije bilo prometa te vrste nepokretnosti, koja se graniči sa više zona, smatra se:
1) u najopremljenijoj zoni – prosečna cena odgovarajućih nepokretnosti u graničnoj zoni u kojoj je prosečna cena odgovarajućih nepokretnosti najviša;
2) u najneopremljenijoj zoni – prosečna cena odgovarajućih nepokretnosti u graničnoj zoni u kojoj je prosečna cena odgovarajućih nepokretnosti najniža.
Cenom ostvarenom u prometu uz naknadu odgovarajućih nepokretnosti u zonama smatra se i naknada za prenos prava svojine na nepokretnosti koja je dosuđena, odnosno određena u sudskom ili drugom postupku, aktom koji je postao pravosnažan u periodu od 1. oktobra godine koja prethodi tekućoj godini do 30. septembra tekuće godine.
Ako ni u graničnim zonama iz stava 8. ovog člana nije bilo prometa odgovarajućih nepokretnosti u periodu iz stava 5. ovog člana, odnosno ako se vrednost drugog zemljišta ne može utvrditi u skladu sa stavom 9. ovog člana, odnosno ako jedinica lokalne samouprave nije objavila prosečne cene u roku propisanom ovim zakonom, osnovica poreza na imovinu za te nepokretnosti u zoni u kojoj nije bilo prometa, odnosno u zoni za koju nisu objavljene prosečne cene odgovarajućih nepokretnosti, jednaka je osnovici poreza na imovinu te, odnosno odgovarajuće nepokretnosti u toj zoni obveznika koji ne vodi poslovne knjige za tekuću godinu, za odgovarajuću korisnu površinu.
Osnovica poreza na imovinu za nepokretnost obveznika koji ne vodi poslovne knjige u jedinici lokalne samouprave koja u skladu sa ovim zakonom nije odredila zone jednaka je osnovici poreza na imovinu za tekuću godinu te, odnosno druge odgovarajuće nepokretnosti obveznika koji ne vodi poslovne knjige, za odgovarajuću korisnu površinu.
Javnim objektima, u smislu stava 3. ovog člana, smatraju se objekti koji su namenjeni za javno korišćenje (bolnice, domovi zdravlja, domovi za stare, objekti obrazovanja, otvoreni i zatvoreni sportski i rekreativni objekti, objekti kulture, pošte i dr.), u svim oblicima svojine.“
Izvor: Obaveštenje – sajt Poreske uprave (www.purs.gov.rs)
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.