Zaštitnik građana uputio je Ministarstvu za rad, boračka i socijalna pitanja inicijativu za donošenje podzakonskih akata kojima bi se omogućilo osnivanje i rad radnih centara za osobe sa invaliditetom, ukazujući da njihovo nepostojanje predstavlja ozbiljnu prepreku za ostvarivanje prava osoba kojima je ovaj vid podrške neophodan.
Inicijativa je pokrenuta nakon sastanaka sa udruženjima osoba sa invaliditetom, članovima Saveta Zaštitnika građana za prava osoba sa invaliditetom, razmatranja obraćanja Saveza za cerebralnu i dečiju paralizu, kao i konsultacija sa Ministarstvom za rad, boračka i socijalna pitanja.
Analizom važećeg zakonodavnog okvira utvrđeno je da, iako Zakon o socijalnoj zaštiti i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom prepoznaju radne centre kao oblik podrške osobama sa invaliditetom, neophodna podzakonska akta do danas nisu doneta. Zbog toga u praksi nije moguće osnivanje i funkcionisanje radnih centara.
Zaštitnik građana je u inicijativi zatražio da Ministarstvo u najkraćem roku donese propise kojima će se bliže urediti postupak osnivanja radnih centara, prostorno-tehnički uslovi za njihov rad, kadrovski standardi i uslovi koje treba da ispune stručni radnici koji pružaju usluge korisnicima, u skladu sa važećim zakonskim rešenjima.
Radni centri predstavljaju značajan oblik podrške osobama sa invaliditetom koje, zbog prirode i težine invaliditeta, ne mogu da se zaposle niti da zadrže zaposlenje, čak ni pod posebnim uslovima. Kroz radno angažovanje i radno-okupacione aktivnosti, oni doprinose očuvanju i razvoju preostalih radnih sposobnosti, sticanju i održavanju radnih navika, većoj samostalnosti i socijalnoj uključenosti korisnika.
Podsećamo da je pojam centra uređen i čl. 43. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom (“Sl. glasnik RS”, broj 36/2009, 32/2013 i 14/2022-dr.zakon), gde stoji:
“Radni centar
Član 43.
Radni centar jeste poseban oblik ustanove koja obezbeđuje radno angažovanje kao radno terapijsku aktivnost osoba sa invaliditetom koje se ne mogu zaposliti ili održati zaposlenje ni pod opštim ni pod posebnim uslovima, odnosno čiji je radni učinak manji od jedne trećine radnog učinka zaposlenog na uobičajenom radnom mestu.
Radni centar može da obavlja delatnost pod uslovom da angažuje na radno terapijskim aktivnostima najmanje pet osoba sa invaliditetom, odnosno da angažuje na radno terapijskim aktivnostima najmanje 80% osoba sa invaliditetom u odnosu na ukupan broj radno angažovanih i zaposlenih.
Radno angažovanje osoba sa invaliditetom u radnom centru jeste dugotrajan oblik profesionalne rehabilitacije, u skladu sa psihičkim i fizičkim sposobnostima i željama osobe sa invaliditetom i mogućnostima radnog centra.
U radnom centru može se, na osnovu ugovora sa ustanovom socijalne zaštite za smeštaj korisnika i uz saglasnost staratelja, obezbediti radno angažovanje korisnika smeštaja koji ispunjavaju uslove iz st. 1. i 3. ovog člana.
Za vreme radnog angažovanja u radnom centru osoba sa invaliditetom ostvaruje pravo na novčanu pomoć iz člana 21. ovog zakona.
Radno angažovanje kao radno terapijska aktivnost osoba sa invaliditetom može se obezbediti i u ustanovi socijalne zaštite za smeštaj korisnika i kod poslodavca posredstvom radnog centra, pod uslovima i na način koji propisuje ministar nadležan za poslove socijalne politike.”
Zaštitnik građana ukazuje da bi donošenje nedostajućih podzakonskih akata predstavljalo važan korak ka uspostavljanju mreže radnih centara u Republici Srbiji i obezbeđivanju kvalitetnije i dostupnije podrške osobama sa invaliditetom, u skladu sa principima jednakosti, inkluzije i pune zaštite njihovih prava.
Izvor: sajt Zaštitnika građana (www.ombudsman.rs)
Izvor: Izvodi iz propisa preuzeti su iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.