od 2010.

Nacrt izmena i dopuna Zakona o zaštiti podataka o ličnosti

Ministarstvo pravde obrazovalo je Posebnu radna grupu za pripremu teksta izmena i dopuna Zakona o zaštiti podataka o ličnosti („Službeni glasnik RS“, br. 87/2018, daljem tekstu ZZLP). Nacrtom zakona o zaštiti podataka o ličnosti će se na sveobuhvatan način urediti oblast zaštite podataka o ličnosti. Pored toga, postojeći zakon je neophodno dopuniti odredbama koje se odnose na informacione tehnologije, video nadzor, biometrijske podatke, veštačku inteligenciju i dr.

Podsećamo su biometrijski podaci jedino delimično obuhvaćeni trenutnim Zakonskim rešenjem u npr. u čl. 17. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, gde stoji:

“Obrada posebnih vrsta podataka o ličnosti

Član 17.

Zabranjena je obrada kojom se otkriva rasno ili etničko poreklo, političko mišljenje, versko ili filozofsko uverenje ili članstvo u sindikatu, kao i obrada genetskih podataka, biometrijskih podataka u cilju jedinstvene identifikacije lica, podataka o zdravstvenom stanju ili podataka o seksualnom životu ili seksualnoj orijentaciji fizičkog lica.

Izuzetno, obrada iz stava 1. ovog člana dopuštena je u sledećim slučajevima…..”

Razlozi za donošenje novog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti su brojni i mogu se razmatrati kako zbog potreba Republike Srbije, tako i zbog, kao i zbog daljeg procesa pridruživanja Republike Srbije Evropskoj uniji. Sa stanovišta unutrašnjeg prava, postojeći pravni okvir zaštite podataka o ličnosti još uvek ne može adekvatno da obezbedi nesmetano ostvarivanje prava na zaštitu podataka o ličnosti u svim oblastima, zbog čega je neophodno izvršiti izmene i dopune normativnog okvira u ovoj oblasti. Kada je u pitanju međunarodna saradnja, odnosno proces pridruživanja Republike Srbije Evropskoj uniji, usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa pravom Evropske unije predstavlja međunarodnopravnu obavezu Republike Srbije. Imajući u vidu navedene razloge, neophodno je unaprediti zakonski okvir koji uređuje ovu oblast.

Zakon o zaštiti podataka o ličnosti („Službeni glasnik RS”, broj 87/18) stupio je na snagu 21. novembra 2018. godine, a primenjuje se od 22. avgusta 2019. godine, trenutno predstavlja osnovni propis u oblasti zaštite podataka o ličnosti.. Iako je važeći zakon u velikoj meri usklađen sa pravnim tekovinama Evropske unije, od početka njegove primene, praksa je ukazivala da je neophodno dodatno precdizirati njegove odredbe radi lakšeg sporođenja u praksi.

Značaj zaštite podataka o ličnosti za Evropsku uniju (i države članice pojedinačno) izražen je pre svega Poveljom o fundamentalnim pravima Evropske Unije (2000/C 364/01). Pravo na zaštitu podataka zajemčeno je članom 8. navedene Povelje (Zaštita podataka o ličnosti). Najvažniji relevantni propisi Evropske unije koji uređuju oblast zaštite podataka o ličnosti su: Uredba 2016/679 Evropskog parlamenta i Saveta o zaštiti pojedinca u vezi sa obradom podataka o ličnosti i slobodnom kretanju takvih podataka i stavljanju van snage Direktive 98/46/EZ (u daljem tekstu Uredba), kao i Direktivo 2016/680 o zaštiti pojedinca u vezi sa obradom podataka o ličnosti od strane nadležnih tela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili gonjenja krivičnih dela ili izvršenja krivičnih sankcija i slobodnom kretanju takvih podataka i stavljanju van snage okvirne odluke Saveta 2008/977/PUP (u daljem tekstu: Direktiva)

Navedeni relevantni dokumenti Evropske unije ukazuju da zaštita podataka više nije pitanje harmonizacije prava Evropske unije i pojedinačne implementacije u nacionalno zakonodavstvo, već oblast direktne primene prava Evropske unije. Snažan nezavisni organ za zaštitu podataka o ličnosti je preduslov adekvatne zaštite podataka o ličnosti za Evropsku uniju, na šta ukazuje i postojanje posebnog organa za zaštitu podataka o ličnosti u okviru Unije – Evropskog supervizora za zaštitu podataka o ličnosti, posebnih odeljenja i oficira za zaštitu podataka o ličnosti Europola ili Eurodžasta, kao i odluke Suda pravde Evropske unije o položaju organa nadležnih za zaštitu podataka o ličnosti.

Kao što je rečeno, pored potrebe daljeg usklađenosti sa pravom Evropske unije i standardima zaštite podataka o ličnosti, na neophodnost novih rešenja ukazuje i višegodišnja primena važećeg zakona.

Prema Strategiji zaštite podataka o ličnosti za period od 2023. do 2030. godine („Službeni glasnik RS”, broj 72/23) najvažniji problemi koji se mogu rešiti izmenama postojećih zakonskih rešenja su sledeći: – odmah nakon početka primene važećeg zakona ispoljili su se nedostaci koji sprečavaju efektivno ostvarivanje prava na zaštitu podataka o ličnosti i prouzrokuju pravnu nesigurnost u oblasti koju uređuje. Ova nesigurnost ogleda se naročito u nemogućnosti da se u svakoj situaciji na nedvosmislen način utvrde obaveze određenog rukovaoca, što se posledično odražava i na mogućnost ostvarivanja prava fizičkih lica na koja se odnose podaci koji se obrađuju. Usled toga je primenljivost pojedinih odredaba zakona je dovedena u pitanje, otežana, ili čak onemogućena, pa je zato neophodno pristupiti njegovim izmenama i dopunama; – sa porastom broja elektronskih usluga, sve većeg broja uspostavljenih elektronskih evidencija – registara, masovnom razmenom podataka između različitih organa i organizacija, pitanje zaštite podataka o ličnosti koji čine najveći udeo obrađivanih informacija, postaje pitanje od posebnog značaja. Kako bi se smanjila mogućnost zloupotrebe podataka o ličnosti, koja može dovesti i do krađe identiteta, potrebno je zakonom urediti slučajeve u kojima je dozvoljeno kopiranje ili zadržavanje ličnih dokumenata građana; – značajan broj rukovalaca i obrađivača još uvek ne ispunjava svoje obaveze koje proizilaze iz važećeg zakona, niti su razvili adekvatne mehanizme postupanja po zahtevima za ostvarivanje prava u vezi sa obradom podataka o ličnosti, usled čega dolazi do učestalog kršenja prava na zaštitu podataka o ličnosti, potrebno je pored preventivnog delovanja i kontinuiranih edukacija rukovalaca i obrađivača, pojačati i odgovornost za povredu osnovnih načela, kao i drugih obaveza utvrđenih važećom zakonom, što bi trebalo da utiče na učesnike u obradi da veću pažnju posvete zaštiti podataka o ličnosti; – u Republici Srbiji ne postoje propisi koji na sistemski način uređuju upotrebu sredstava za video i audio nadzor, čija je pristupačnost na tržištu i mogućnost kontrole koju pružaju dovela do širokog korišćenja ovih sredstava u mnogim sferama života kako u privatnom tako i u javnom prostoru, a time i do obrade podataka o fizičkim licima. Pri tome svrha obrade nije uvek konkretno određena i opravdana, niti je uspostavljen odgovarajući pravni osnov za obradu, a što su osnovne pretpostavke zakonitosti obrade i isključenja, odnosno svođenja na minimum slučajeva zloupotrebe tih sredstava;

Obrada podataka o ličnosti koji se dobijaju analizom biološkog materijala, kao što su genetički i biometrijski podaci, koji pružaju jedinstvene informacije o određenom fizičkom licu, zbog osetljive prirode tih podataka zahteva dodatno zakonsko uređivanje kako bi bio uspostavljen zaokružen sistem u oblasti zaštite fizičkih lica u vezi sa obradom podataka o ličnosti;

razvoj i upotreba veštačke inteligencije predstavlja još jedan izazov u oblasti zaštite podataka o ličnosti, s obzirom na mogućnost automatizovanog prikupljanja i analize velikih količina podataka i, s tim u vezi, praćenja ponašanja fizičkih lica i profilisanja; – propisane prekršajne novčane kazne nesrazmerno su niske za povredu prava na zaštitu podataka o ličnosti kao osnovnog ljudskog prava, naročito imajući u vidu kazne propisane Opštom uredbom o zaštiti podataka koje se kreću do 20.000.000 evra ili, u slučaju pravnog lica, do 4% ukupnog godišnjeg prometa u svetu za prethodnu finansijsku godinu, u zavisnosti od toga koji iznos je veći. Takođe, prekršajna ni krivično-pravna sudska zaštita lica nije još uvek dovoljno razvijena, naročito ako se uzme u obzir učestalost kršenja prava na zaštitu podataka o ličnosti u Republici Srbiji u prethodnom periodu, što se može videti iz godišnjih izveštaja Poverenika. Pored toga:

– potrebno je potpunije urediti pitanje mera bezbednost podataka o ličnosti, kao i preciznije urediti postupak u slučaju da do povrede bezbednosti ipak dođe;

potrebno je detaljnije propisati obaveze analize rizika pre započinjanja radnji obrade podataka o ličnosti, posebno ako je u pitanju mogućnost postojanja rizika visokog nivoa; – prilikom pripreme zakonskog teksta ocenjeno je da je neophodno izmeniti i sistematiku zakona, kao i intervenisati u većem broju članova važećeg zakona, zbog čega je obim izmena i dopuna sadašnjeg važećeg zakonskog daleko veći nego što je to predviđeno Jedinstvenim metodološkim pravilima za izradu propisa, pa je, shodno tim pravilima ipripremljen tekst novog zakona. Iz svih navedenih razloga, bilo je neophodno doneti novi Zakon o zaštiti podataka o ličnosti.

Sa druge strane, tekst novog zakona ni na koji način ne odstupa od osnovnih načela važećeg zakona, obima dostignutih prava građana u ovoj oblasti, pravnim mehaniznima za zaštitu prava, niti međunarodnim standardima u ovoj oblasti, već ih dodatno garantuje i olakšava njihovo ostvarivanje. Pridavanjem značaja pitanjima zaštite podataka o ličnosti, kao što to čini Evropska unija, Republika Srbija iskazuje svoje opredeljenje da svojim građanima obezbedi nivo prava koji imaju građani Evropske unije, čineći ih ravnopravnim sa njima i obezbeđujući time uslove za ostvarivanje drugih društvenih vrednosti na kojima je zasnovana moderna demokratska država, kao što je dostojanstvo ličnosti, sloboda mišljenja i izražavanja, zabrana diskriminacije, kao i dalje obezbeđivanje usklađenosti sa relevantnim dokumentima Evropske unije, što je istovremeno i od velikog značaja za ispunjavenje obaveza Republike Srbije koje su predviđene Pregovaračkim poglavljima 23 i 24.

Prilikom izrade teksta novog zakona korišćeni su inicijative i preporuke za izmenu važećih odredaba (a posebno Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti) koje su upućivane Ministarstvu pravde, zakonodavna rešenja koja je pripremila Posebna radna grupa za pripremu zakonskog teksta, uporedno-pravna zakonska rešenja država u regionu, kao i međunarodna praksa u ovoj oblasti.

Izvor: sajt Portal eKonsultacije Republike Srbije (www. ekonsultacije.gov.rs)

Izvor: Izvodi iz propisa preuzeti su iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.

Najnoviji tekstovi