Pritužilac se obratio Zaštitniku građana zbog nepostupanja Regulatornog tela za elektronske komunikacije i poštanske usluge (RATEL) po njegovom zahtevu za vansudsko rešavanje spora sa operatorom u oblasti elektronskih komunikacija. Iako je RATEL započeo postupak, nije doneo odluku u zakonom propisanom roku. Zaštitnik građana je utvrdio da su pojedine radnje u postupku preduzimane neblagovremeno, zbog čega je došlo do značajnog prekoračenja rokova.
Zaštitnik građana je utvrdio da je pritužilac podneo Regulatoru, preko internet šaltera, prigovor (zahtev za vansudsko rešavanje spora), o kojem nije doneta odluka u zakonom propisanim rokovima.
Zahtev za izjašnjenje u postupku vansudskog rešavanja spora, upućen je pružaocu usluge aktom Regulatora od 05. 11. 2025. godine, skoro dva meseca nakon što je pritužilac podneo zahtev. Nakon toga, u propisanom roku Regulator nije doneo odluku, niti je obavestio strane u sporu o produžetku roka u skladu sa Zakonom o elektronskim komunikacijama. Radnje koje je Regulator dalje preduzimao u postupku, nisu preduzimane ažurno (pojedine radnje Regulator je preduzimao, tek po prijemu zahteva Zaštitnika građana za izjašnjenje), što je dovelo do toga da odluka nije doneta ni u dodatnom roku od 90 dana za koji rok se donošenje odluke može najviše produžiti u skladu sa članom 140. Zakona o elektronskim komunikacijama. Iako su rokovi za postupanje prekoračeni u znatnoj meri, prema navodima Regulatora ni činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, što je suprotno svrsi samog postupka vansudskog rešavanja spora, koji bi trebalo da bude brz i efikasan. Prema navodima Regulatora iz izjašnjenja del. br. …/25-5 od 18. 06. 2026. godine zbog nedostatka materijalnih dokaza nisu se stekli uslovi za meritorno odlučivanje u ovoj upravnoj stvari. Regulator je istakao da će nastaviti da vodi postupak vansudskog rešavanja konkretnog spora dok se ne steknu uslovi da se donese meritorna odluka. Nesporno je da je organ je dužan da pravilno, istinito i potpuno utvrdi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za zakonito i pravilno postupanje u upravnoj stvari. Međutim, ovo načelo nije suprotstavljeno načelu delotvornosti i ekonomičnosti postupka. Postupak se vodi bez odugovlačenja i uz što manje troškova po stranku i drugog učesnika u postupku, ali tako da se izvedu svi dokazi potrebni za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja.
Pri vršenju poverenih poslova imaoci javnih ovlašćenja imaju ista prava i dužnosti kao organi državne uprave. Pozitivni propisi i načela dobre uprave zahtevaju od organa uprave da zakonito i u propisanim rokovima postupaju po podnetim zahtevima građana, da u okviru svoje nadležnosti odluče o njima pravilnom primenom propisa, bez odugovlačenja, ali tako da se pravilno i potpuno utvrde sve činjenice od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja. Ukoliko zbog složenosti postupka ili drugih razloga odluku nije moguće doneti u zakonom predviđenom roku, organ javne vlasti će o tome obavestiti građanina i preduzeti sve što je u njegovoj moći da se odluka donese što pre.
Standard dobre uprave ne dozvoljava nečinjenje i pasivnost, već traži aktivan, angažovan stav prema obavljanju poslova iz svog delokruga i zakonito vršenje tih poslova radi ostvarivanja cilja zbog koga su organu data javna ovlašćenja. Nezakonito i neefikasno sprovođenje upravnog postupka je akt loše uprave koji za posledicu ima stvaranje pravne nesigurnosti, otežavanje pravnog položaja građana i kršenje njihovih prava.
Principi dobre uprave nalažu da organi javne vlasti uvek deluju u okviru i na osnovu Ustava, zakona i drugih propisa i primenjuju pravila i postupke propisane važećim propisima. Organi javne vlasti obavezni su da svoj rad organizuju na način koji obezbeđuje zakonito i efikasno vršenje ovlašćenja. Opterećenost poslom, velikim brojem predmeta kao i drugi organizacioni problemi, mogu biti razlozi koji doprinose umanjenju efikasnosti postupanja, ali ne i razlozi kojima se pravda svako dalje odlaganje postupanja. Nepoštovanje zakonskih rokova u odlučivanju stvara pravnu nesigurnost, a kod građana opravdanu sumnju u blagovremen, efikasan i nepristrasan rad organa uprave i njegovih zaposlenih.
Imajući u vidu sve navedeno, Zaštitnik građana je mogao da konstatuje da je Regulatorno telo za elektronske komunikacije i poštanske usluge povredilo principe dobre uprave i načela upravnog postupka, jer postupak po zahtevu pritužioca nije okončan u zakonom propisanom roku. U tom smislu neophodno je da Regulator, bez odlagalja, preduzme sve mere i aktivnosti u cilju obezbeđivanja blagovremenog odlučivanja u upravnim stvarima, uz poštovanje zakonom propisanih rokova.
Zaštitnik građana je ocenio da je RATEL povredio principe dobre uprave i načela upravnog postupka, jer nije obezbedio blagovremeno okončanje postupka. Regulatoru je ukazano da bez odlaganja okonča postupak i donese odluku, kao i da u budućem radu poštuje zakonom propisane rokove i načela delotvornosti i ekonomičnosti postupka.
Podsećamo da po čl. 19. Zakonu o zaštitniku građana (“Sl. glasnik RS”, br. 105/2021):
“Zaštitnik građana je ovlašćen da kontroliše zakonitost i pravilnost rada organa uprave, radi utvrđivanja da li je njihovim aktima, radnjama ili nečinjenjem došlo do kršenja prava građana zajemčenih Ustavom, potvrđenim međunarodnim ugovorima, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, zakonima, drugim propisima i opštim aktima Republike Srbije.
Zaštitnik građana nije ovlašćen da kontroliše rad Narodne skupštine, predsednika Republike, Vlade, Ustavnog suda, sudova i javnih tužilaštava.
Zaštitnik građana može preduzimati i procesne i druge radnje u postupcima pred državnim i drugim organima i organizacijama, kada je za to ovlašćen posebnim propisima.”
Izvor: sajt Zaštitnika građana (www.ombudsman.rs)
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze Propis Soft, redakcija Profi Sistem Com