U našem krivičnoprocesnom pravu, jemstvo je mera za obezbeđenje prisustva okrivljenog .
Uprkos slici kojom započinje ili završava skoro svaki film holivudske produkcije, u praksi naših sudova, jemstvo se vrlo retko koristi.
U neku ruku, u pitanju je veliki paradoks jer se najveći broj krivičnih postupaka pred domaćim sudovima odugovlači upravo zbog nedostupnosti okrivljenog,
Paradoks predstavlja i činjenica da se jedna tako siromašna država u situaciji „pritvor ili jemstvo” uvek odlučuje za pritvor, iako to državu mnogo košta dok bi aktiviranjem jemstva, ne samo uštedela već i profitirala. Upravo u tome i jeste razlika između efikasnih i neefikasnih pravnih sistema: efikasni uvek razmišljaju o posledicama.
Možda bi spisku razloga valjalo dodati i taj da je osnov, po kom se jemstvo mođe odrediti dosta skučen, s obzirom da je broj predmeta u kojima se pritvor određuje zbog opsnosti od bekstva učinioca (po osnovu iz tač.1.čl.142.st.1. ZKP) zanemarljiv jer ukoliko se radi o domaćem državljaninu, u fazi otvaranja istrage (koja je kod nas još uvek sudska), postojanje tog razloga u načelu je zaista samo puka bojazan.
Još jedan razlog leži u “mlitavosti” pravosudnih delatnika, u pravosuđu koje se još uvek nije izborilo za samostalnost i nezavisnost već i dalje zazire od reakcije političke elite. U društvenim prilikama koje su realnost, lako se može zamisliti slika medijskog linča sudije koji je odredio ili tužioca koji je predložio jemstvo u nekim ”medijski interesantnim predmetima”, a dogodi se da taj okrivljeni u fazi istrage pobegne.
Uprkos poznatoj slici iz američkih filmova, jemstvo nije pravna institucija koja je potekla iz anglosaksonskih pravnih sistema, i radi se o institutu koji se naširoko koristi i u kontinentalnim krivičnim postupcima poput nemačkog. Na drugoj strani nalazi se veliki broj pravnih sistema, u kojima jemstvo zaista postoji kao mogućnost koja se u praksi sudova dosta retko izriče, kao što je slučaj u Danskoj i Holandiji, jer se mogućnost puštanja iz pritvora uz jemstvo smatra privilegijom bogatih.Efikasnost tih krivičnih postupaka međutim, nema razloga dovoditi u sumnju.
U Engleskoj svoj puni zamah, jemstvo kao efikasna mera ne samo -obezbeđenja prisustva okrivljenog već i kao – garant sudjenja u razumnom roku, dobija donošenjem Zakona o jemstvu (Bail Act) iz 1976.godine. Zastupljenost jemstva u anglosaksonskim pravnim sistemima kao mere za obezbeđenje prisustva okrivljenog ne leži međutim u savršenosti ovog zakonskog akta već u činjenici da se radi konceptualno o potpuno drugačijem krivičnom postupku. Naime, kada odlučuje o jemstvu, tamošnji sudija pred sobom ima kompletnu optužbu sa svim ponuđenim dokazima (tužilačka istraga), pa pošto to uvidi i sam okrivljeni, veća je izvesnost njegovog bekstva – što sigurno smanjuje broj dilema kojima taj sudija mora da se bavi.
Zakonske odredbe o jemstvu (čl.137–140. ZKP)
Jemstvo je moguće primeniti samo u slučaju kada protiv okrivljenog treba odrediti pritvor (ili je pritvor već određen) samo zbog postojanja okolnosti koje ukazuju da će okrivljeni pobeći ili iz razloga propisanih u članu 142. stav 1. tačka 4. ZKP ( u svojstvu optuženog koji je jednom uredno pozvan, očigledno izbegava da dođe na glavni pretres).
Jemstvo je moguće odrediti i kao meru obezbeđenja poštovanja ograničenja iz člana 136. st. 2. i 10. ZKP kod primene blaže mere – Zabrane napuštanja stana ili mesta boravišta.
Sudija dakle može okrivljenog ostaviti na slobodi, odnosno može ga pustiti na slobodu (ako mu je prethodno bio određen pritvor po ovom osnovu)- ako on lično ili ko drugi za njega – pruži jemstvo da do kraja krivičnog postupka neće pobeći, a sam okrivljeni obeća pred sudom koji odlučuje o jemstvu da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.
Krug lica koja mogu staviti predlog za jemstvo
U Zakoniku nije određen krug lica koja mogu staviti predlog za jemstvo. To može biti svako, kako titular prava na žalbu u korist okrivljenog, tako, po našoj oceni – to može biti i svako drugo lice koje je spremno da i u moralnom smislu i polaganjem novca bude garant okolnosti da okrivljeni do pravnosnažnog okončanja postupka, neće pobeći.
Po našem mišljenju, nema zakonske smetnje da sama inicijativa, potekne i od javnog tužioca (uprkos njegovoj inertnoj poziciji u konceptu sudske istrage), ali se mora imati u vidu da je u pitanju mera za obezbeđenje prisustva okrivljenog koja nema prinudni karakter jer se nikada ne određuje po službenoj dužnosti, već isključivo na predlog lica koje daje jemstvo.
Uslovi i pravna priroda jemstva
Prema slovu samog Zakonika, jemstvo uvek glasi na novčani iznos. Visina iznosa na koji će glasiti jemstvo ostavljena je sudu na ocenu koji pritom mora da ima u vidu:
– težinu krivičnog dela,
– lične i porodične prilike okrivljenog i
– imovno stanje lica koje daje jemstvo.
Težinu krivičnog dela ne treba ocenjivati samo na osnovu zaprećene kazne već i u odnosu na sve druge okolnosti koje delo čine lakšim ili težim u konkretnom slučaju.Lične i porodične prilike treba razumeti isto kao okolnosti koje su u tom smislu od značaja za odmeravanje kazne. Naposletku, mora se ceniti i imovno stanje lica koje daje jemstvo s obzirom da to mora biti dovedeno u vezu sa “težinom” garancije koju jemstvo predstavlja.
Jemstvo se može sastoji u:
– polaganju gotovog novca,
– polaganju hartija od vrednosti, dragocenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati, ili
– u stavljanju hipoteke za iznos jemstva na nepokretna dobra lica koje daje jemstvo, ili
– u ličnoj obavezi jednog ili više građana da će u slučaju bekstva okrivljenog platiti utvrđeni iznos jemstva.
Kod polaganja gotovog novca, hartija od vrednosti ili drugih dragocenosti jasno je da se tada predmet jemsta čuva u sudskom depozitu.Prema našem mišljenu, nema smetnji da jemstvo glasi na gotov novac u stranoj valuti pri čemu se polaže upravo suma u valuti na koju jemstvo glasi., ali može se naići na sudske odluke u kojima je zauzet stav da iznos jemstva mora glasiti u dinarima.Kada je u pitanju hipoteka, ista mora biti upisana u zemljišne knjige, sada i katastar nepokretnosti, o trošku predlagača. Najposle, jemstvo u vidu lične obaveze građanina ili više njih – daje se u formi overene izjave.
Propast jemstva u stvari predstavlja njegovo aktiviranje jer ako okrivljeni pobegne, rešenjem će se odrediti da vrednost data kao jemstvo pripadne pravosudnom budžetu.
Trajanje jemstva
Trajanje jemstva ograničeno je najpre trajanjem suskog postupka – po njegovom okončanju jemstvo se ukida (donosi se rešenje o ukidanju jemstva) te se vraća novčani iznos, hartije od vrednosti ili druge pokretne stvari koje su u u jemstvo bili položene ili se vrši brisanje (skidanje) hipoteke. Na isti način će se postupiti i kad se krivični postupak pravnosnažno dovrši rešenjem o obustavi postupka ili presudom.
S druge strane, trajanje jemstva uslovljeno je i držanjem samog okrivljenog jer može biti doneto rešenje o određivanju pritvora protiv okrivljenog koji na uredan poziv ne dođe a izostanak ne opravda, ili ako se protiv njega, pošto je ostavljen na slobodi, pojavi koji drugi zakonski osnov za pritvor.Ukoliko je u pitanju okrivljeni za koga je položeno jemstvo zbog razloga za pritvor propisanih u članu 142. stav 1. tačka 4. ovog zakonika, staviće se u pritvor ako na prvi naredni uredni poziv na glavni pretres ne dođe, a izostanak ne opravda.
Važno je naznačiti da Zakonik određuje i procesni trenutak do kog jemstvo traje određujući da ako je presudom izrečena kazna zatvora, jemstvo se ukida tek kad osuđeni počne da izdržava kaznu.
Funkcionalna nadležnost
Odredbom čl. 140. St.1. ZKP propisano je da rešenje o jemstvu pre i u toku istrage donosi istražni sudija, da posle podignute optužnice, rešenje o jemstvu donosi predsednik veća, a na glavnom pretresu veće.
Sud, rešenje donosi po pribavljenom mišljenju javnog tužioca, ako se postupak vodi po njegovom zahtevu.
Da zaključimo, jemstvo se u praksi naših sudova isuviše retko koristi, a ovom prilikom pokušali smo da ukažemo koji sve faktori, po našoj oceni, na to utiču, a oni su praćeni i dvama paradoksima. S druge strane jasno je da je pred našim sudovima veliki broj pritvorskih predmeta, na šta je naročito ukazalo nedavno istraživanje Ministarstva pravde. Tu su i prebukirani zatvorski kapaciteti a kvalitet uslova u kojima se “drže” pritvorena lica – posebna je i bolna tema. U takvoj situaciji, idući tendencijom Evropske konvencije o ljudskim pravima, ovom prilikom pokušali smo da ukažemo na nužnost alternative i u situaciji “pritvor ili jemstvo” prednost damo ovom potonjem.
________________________________________
Vasiljević T. I Grubač M, Komentar ZKP, Beograd, 1982.
Jekić Z, Krivičnoprocesno pravo,udžbenik, 1990.
Izvor: www.pravniportal.rs