U izveštaju o sprovedenoj javnoj raspravi o nacrtu Zakona o izmenama i dopunama zakona o postupku registracije u Agenciji za privredne registre (u daljem tekstu: Nacrt), Ministarstvo privrede (u daljem tekstu: Ministarstvo), osvrnulo se na komentare i predloge na tekst Nacrta, od kojih su neki prihvaćeni, a neki ne.
Ono na šta želimo posebno da ukažemo, jeste višegodišnji problem sa statusom vršioca dužnosti direktora javnih preduzeća, po prestanku funkcije.
Naime, jedan od predloga bio je da se izmenama i dopunama Zakona o postupku registracije u Agenciji za privredne registre („Sl. glasnik RS“ br. 99/2011, 83/2014 i 31/2019), izričito propiše da se podaci o licima ovlašćenim za zastupanje javnih preduzeća nakon što im istekne period na koji su imenovani (prestanak mandata), brišu po automatizmu.
Stav Ministarstva
Kao razlog odbijanja ovakvog predloga, Ministarstvo između ostalog ukazuje na načelo formalnosti, prema kome registrator donosi odluke na osnovu činjenica iz prijave, priloženih dokumenata i registrovanih podataka, a s obzirom na činjenicu da je jedino ovlašćeno lice za izbor i razrešenje lica ovlašćenih za zastupanje javnih preduzeća osnivač javnih preduzeća (Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave), te smatra da gore navedeni predlog nije moguće prihvatiti, pa stoga Registrator ne može vršiti automatsko brisanje podataka o licima ovlašćenim za zastupanje javnih preduzeća nakon što im istekne period na koji su imenovani (prestanak mandata) iz registara i evidencija koje vodi Agencija za privredne registre, a sve to imajući u vidu da ne postoji zakonska odredba kojom je predviđeno da funkcija vršioca dužnosti direktora javnog preduzeća prestaje po sili zakona (ex lege) istekom propisanog roka, za prestanak funkcije vršioca direktora javnog preduzeća, neophodno je da nadležni organ donese akt o njegovom razrešenju.
Šta kaže zakon?
Tako javno saopštenim stavom da je za prestanak funkcije vršioca dužnosti direktora javnog preduzeća neophodno da “nadležni organ donese akt o razrešenju vršioca dužnosti, imajući u vidu da ne postoji zakonska odredba kojom je predviđeno da funkcija vršioca dužnosti direktora javnog preduzeća prestaje po sili zakona (ex lege) istekom propisanog roka”, Ministarstvo je pokazalo zavidan stepen nepoznavanja važećeg Zakona o javnim preduzećima (,”Sl. glasnik RS”, br. 15/2016 i 88/2019), koji je ono izradilo i čiju primenu je dužno da nadzire.
Zakon o javnim preduzećima, koji je trenutno na snazi, pak izričito propisuje da mandat direktora prestaje istekom perioda na koji je imenovan. U takvim slučajevima Ministarstvo je u obavezi da utvrdi da se javnim preduzećima upravlja nezakonito. Dakle, akt koji bi u tom slučaju donelo Ministarstvo je zapravo akt deklarativne priprode, kojim se samo konstatuje prestanak mandata direktora, koji je već prestao po sili zakona (ex lege) istekom propisanog roka. Da je zakonodavac želeo da mandat vršioca dužnosti traje do imenovanja novog direktora ili v.d. direktora, onda bi tako i propisao, a ne bi ograničio maksimalno trajanje mandata.
Članom 46. važećeg Zakona o javnim preduzećima, regulisan je prestanak mandata, pa se kaže:
„ Mandat direktora prestaje istekom perioda na koji je imenovan, ostavkom i razrešenjem.
Postupak za imenovanje direktora pokreće se šest meseci pre isteka perioda na koji je imenovan, odnosno u roku od 30 dana od dana podnošenja ostavke ili razrešenja.“
Takođe, u svom izveštaju Ministarstvo dalje navodi da je cilj i svrha uvođenja instituta vršioca dužnosti direktora javnog preduzeća, da se premosti vremenski period koji zahteva sprovođenje javnog konkursa za izbor direktora javnog preduzeća tako što će se obezbediti da se i u tom periodu poslovi direktora (od kojih zavisi celokupno poslovanje javnog preduzeća) obavljaju na adekvatan način od strane za to posebno imenovanog lica, pa u tom smislu, vršilac dužnosti direktora nastavlja da obavlja tu dužnost i nakon isteka mandata, sve dok ne bude razrešen dužnosti, odnosno sve do imenovanja direktora javnog preduzeća po sprovedenom javnom konkursu iz razloga obezbeđivanja kontinuiteta u poslovanju javnog preduzeća, a takođe i iz razloga pravne sigurnosti i zaštite interesa trećih lica.
Članom 52. važećeg Zakona o javnim preduzećima, kojim je regulisan vršilac dužnosti, kaže se:
„Vršilac dužnosti direktora može se imenovati do imenovanja direktora javnog preduzeća po sprovedenom javnom konkursu.
Period obavljanja funkcije vršioca dužnosti direktora ne može biti duži od jedne godine.
Isto lice ne može biti dva puta imenovano za vršioca dužnosti direktora.
Vršilac dužnosti direktora mora ispunjavati uslove za imenovanje direktora javnog preduzeća iz člana 25. ovog zakona.
Vršilac dužnosti ima sva prava, obaveze i ovlašćenja koja ima direktor javnog preduzeća.“
Šta je pokazala dosadašnja praksa?
Sve navedeno se dešava uprkos činjenici da postoji sudska praksa, oličena u presudi Prvog osnovnog suda u Beogradu iz 2019. godine, prema kojoj je ”…. na osnovu gore navedenog člana 52. stav 2. aktuelnog Zakona o javnim preduzećima, koji precizira da v.d. status mora da prestane nakon dva mandata od šest meseci…M.P. (u to vreme v.d. direktor JP ”Pošta Srbije”) taj status istekao”, a da ”rešenja kojima su grupi radnika izdata tromesečna suspenzija sa posla, po kojima im je isplaćivana i zarada u visini od trećine osnovne plate, poništena su jer, kako navodi sud, doneta su od neovlašćenog lica”.
To je samo jedna u nizu posledica, koja baš kao i činjenica da od trenutno 34 preduzeća na koja se primenjuju odredbe važećeg Zakona o javnim preduzećima o izboru direktora, samo njih osam ima direktora izabranog na konkursu, u 18 su na čelu osobe kojima je istekao mandat v.d. direktora, u tri su v.d. direktori u zakonitom roku, dok su u ostalim na čelu osobe postavljene bez konkursa, ili je nemoguće utvrditi ko je i od kada direktor.
Izvor: sajt Javne rasprave (www.javnerasprave.euprava.gov.rs)
Izvor: sajt Transparentnost Srbija (www.transparentnost.org.rs)
Izvor: izvod iz propisa preuzet iz pravne baze „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com