Prema stavu Stručnog saveta javnobeležničke komore Srbije od 24.02.2017.godine:
“Javni beležnik nije ovlašćen da od zaveštaoca traži da dostavi dokazeo tome da je imalac prava kojima raspolaže u testamentu.
Testament je jednostrani pravni posao kojim zaveštalac uređuje pravnu sudbinu svoje imovine za slučaj smrti. Jedno od osnovnih obeležja testamenta ogleda se u tome što je on pravni posao mortis causa. To znači da pravna dejstva testamenta nastaju tek u momentu smrti ostavioca. Do tog momenta testament ne proizvodi nikakva pravna dejstva, niti za bilo koga (eventualne naslednike, legatare) može stvoriti ovlašćenje ili dužnost. Lice imenovano za naslednika u testamentu stičesamo tzv. naslednu nadu –očekivanje da će u momentu smrti zaveštaoca steći određena prava. To očekivanje ne uživa nikakvu pravnu zaštitu,niti se njime može raspolagati. Testament može imati raznoliku sadržinu. U kontekstu postavljenog pitanja, u prvi plan dolaze dve testamentarne odredbe: 1º imenovanje naslednika i 2º ostavljanje legata.
- Odredbom o imenovanju naslednika zaveštalac određuje da će neko lice nasledniti celokupnu njegovu zaostavštinu ili alikvotni deo zaostavštine. Lice koje je u testamentu imenovano za naslednika tek u trenutku ostaviočeve smrti nasleđuje celokupnu njegovu zaostavštinu ili njen alikvotni deo. Zaostavština predstavlja skup nasleđivanju podobnih prava i obaveza koje je ostavilac posedovao u trenutku smrti (član 1. st.1. i 2. Zakona onasleđivanju). Naslednik ne nasleđuje imovinu koju zaveštalac poseduje u momentu sačinjavanja testamenta, već imovinu koju će zaveštalac posedovati u momentu smrti. Sledstveno tome treba istaći: 1.1. Za punovažnost testamenta nije neophodno da zaveštalac navodi u testamentu šta čini njegovu imovinu; 1.2. Ako zaveštalac u testamentu nabraja stvari i prava koja poseduje, to nabrajanje nema nikakvog pravnog značaja,te je bespredmetno zahtevati od njega da dokaže da je imalac tih prava. Naime, potencijalni naslednik,po prirodi stvari, u pogledu tih prava ne stiče nikakvo subjektivno pravo. Do svoje smrti, zaveštalac je vlastan da ta prava otuđi, a nasledniku će pripasti samo ono što se zatekne u ostaviočevoj imovini u mometu njegove smrti. Na primer, ako zaveštalac u testamentu kaže daposeduje određena dobra (kuću, 6automobil itd.) i za naslednika imenuje lice A, a nakon sastavljanja testamenta otuđi ta dobra i pribavi neka druga, naslednik stiče ono što zaveštalac bude posedovao u momentu ostaviočeve smrti.
- Legat je odredba u testamentu kojom zaveštalac nekom licu (legataru) ostavlja određene koristi ne postavljajući ga za naslednika. Predmet legata ne mora da postoji u ostaviočevoj imovini ni u vreme sačinjavanja testamenta,niti u vreme ostaviočeve smrti. Tako član 153. stav 2. Zakona o nasleđivanju predviđa: „Kad su predmet isporuke stvari određene po rodu, a nema ih u zaostavštini, dužnik isporuke je obavezan da ih pribavi i preda isporukoprimcu”. Osim toga, u teoriji i praksi je nesporno postojanje ustanove koja se zove legat nabavke. Predmet tog legata je individualnoodređena stvar koja se ne nalazi u zaveštaočevoj imovini,a koju dužnik isporuketreba nakon smrti zaveštaoca da pribavi i da preda legataru (bliže o tome, vidi: Đurđević, Institucije naslednogprava, Beograd 2010, str. 182).Pošto je za punovažnost testamenta irelevantno da li zaveštalac u momentu sačinjavanja testamenta poseduje određena dobra, javni beležnik nije ovlašćen da od zaveštaoca zahteva da dostavi dokazeo tome da je imalac prava kojima raspolaže u testamentu”.
Izvor: Izvod iz Zakona preuzet je iz programskog paketa “Propis Soft“-Redakcija Profi Sistema Com-a.
Izvor: Sajt Javnobeležničke komore Srbije.