Postavilo se u javnobeležničkoj i sudskoj praksi sledeće pitanje:
Da li se u slučaju naslednopravne transmisije prekida postupak za raspravljanje zaostavštine ostavioca dok se ne oglasi naslednik preminulog zakonskog naslednika ostavioca?
Stručni savet Javnobeležničke komore Srbije je, dajući odgovor na postavljeno pitanje, dao svoje sledeće mišljenje:
“Ostavinski sud, odnosno notar kojem je povereno da sprovede ostavinski postupak kao poverenik suda nije dužan da u slučaju naslednopravne transmisije prekine ostavinski postupak dok se ne donese rešenje kojim se utvrđuju naslednici transmitenta (ostaviočevog naslednika koji je umro pre okončanja ostavinskog postupka, a nije dao naslednu izjavu)”.
Obrazlažući svoje mišljenje, Stručni savet JBKS je naveo da:
“Ostavinski sud ne može doneti ostavinsko rešenje ako potencijalni naslednici ne daju nasledne izjave ili ako im se bar ne pruži prilika da daju nasledne izjave (član 117. st. 1–3. ZVP)”.
Prema odredbama čl. 117. st. 1-3. Zakona o vanparničnom postupku (“Sl. glasnik SRS”, br. 25/82 i 48/88 i “Sl. glasnik RS”, br. 46/95 – dr. zakon, 18/2005 – dr. zakon, 85/2012, 45/2013 – dr. zakon, 55/2014, 6/2015 i 106/2015 – dr. zakon):
(1) U postupku za raspravljanje zaostavštine sud će raspraviti sva pitanja koja se odnose na zaostavštinu, a naročito o pravu na nasleđe, o veličini nasleđenog dela i o pravu na legat.
(2) O ovim pravima odlučuje sud, po pravilu, pošto od zainteresovanih lica uzme potrebne izjave.
(3) O pravima lica koja nisu došla na ročište a uredno su pozvana sud će odlučiti prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u obzir njihove pismene izjave koje stignu do donošenja odluke.
Ako neki od potencijalnih naslednika (transmitent) umre pre nego što je dao naslednu izjavu, pravo na davanje nasledne izjave prelazi na transmisare (transmitentovi naslednici).
Najznačajnija procesnopravna posledica naslednopravne transmisije ogleda se u tome što ostavinski sud ne može doneti ostavinsko rešenje i utvrditi naslednopravne posledice ostaviočeve smrti ako transmisari ne daju nasledne izjave.
U tom slučaju odluka ostavinskog suda zavisi od toga ko su transmisari, tj. ko su transmitentovi naslednici. Svojstvo transmisara predstavlja pravno pitanje od čijeg rešavanja zavisi ostavinsko rešenje. Imajući u vidu izloženo, može se reći da svojstvo transmisara predstavlja prethodno pitanje (prejudicijelno pitanje) u ostavinskom postupku koji se vodi iza ostavioca.
Od toga ko su transmisari (prethodno pitanje) dalje zavisi čije će nasledne izjave ostavinski sud uzeti kao relevantne u postupku koji se vodi iza ostavioca, da li će transmitent postati ostaviočev naslednik, i na kraju, koja lica će biti ostaviočevi naslednici i koliko će iznositi njihove nasledne kvote (glavno pitanje – predmet ostavinskog postupka).
Član 22. ZVP propisuje opšte pravilo za rešavanje prethodnog pitanja u vanparničnom postupku. Ta odredba predviđa da kada odluka vanparničnog suda „zavisi od prethodnog rešenja pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije doneo odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam rešiti to pitanje, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određenoˮ.
Kod naslednopravne transmisije ostavinski sud ima dve mogućnosti (tzv. fakultativnost rešavanja prethodnog pitanja). Prva je da prekine ostavinski postupak koji se vodi iza ostavioca i da sačeka dok se pravnosnažno ne okonča ostavinski postupak iza transmitenta.
Druga mogućnost je da ostavinski sud sam reši prethodno pitanje, tj. da utvrdi ko su transmitentovi naslednici.
Stav koji je ostavinski sud zauzeo rešavajući prethodno pitanje u teoriji i zakonodavstvu naziva se odlukom o prethodnom pitanju (prejudicijelna odluka).
Ako ostavinski sud izabere drugu mogućnost, njegova prejudicijelna odluka (u konkretnom slučaju odluka o transmitentovim naslednicima) „ima pravno dejstvoˮ samo u ostavinskom postupku koji je vođen iza ostavioca (član 22. stav 2. ZVP).
To znači da prejudicijelna odluka predstavlja deo donje premise sudskog silogizma. Ona je element činjeničnog stanja na osnovu kojeg je ostavinski sud odlučio o tome ko su ostaviočevi naslednici, što je predmet ostavinskog postupka. Kako je prejudicijelna odluka element činjeničnog stanja, ona se ne unosi u izreku ostavinskog rešenja, već u obrazloženje. Prejudicijelna odluka nema dejstvo materijalne pravnosnažnosti.
Koju će mogućnost ostavinski sud izabrati, tj. da li će sam rešavati prethodno pitanje ili će prekinuti postupak, zavisi od njegove procene šta je in concreto celishodno i ekonomično.
Ako se proceni da postupak za raspravljanje transmitentove zaostavštine nije komplikovan (npr. iza transmitenta nije ostao testament, niti ugovor o doživotnom izdržavanju, tako da se na nasleđe pozivaju samo zakonski naslednici koji jedni drugima ne osporavaju nasledničko svojstvo), načelu ekonomičnosti više odgovara da ostavinski sud sam reši prethodno pitanje i da time ubrza glavni postupak.
Ostavinski sud ne mora čekati da se pravnosnažno okonča postupak za raspravljanje transmitentove zaostavštine da bi doneo ostavinsko rešenje ako ne postoji rizik da će sud nadležan za raspravljanje transmitentove zaostavštine utvrditi druga lica za transmisare, a ne ona koja bi on utvrdio svojom prejudicijelnom odlukom. Međutim, ako ostavinski sud proceni da je 10 postupak za raspravljanje transmitentove zaostavštine složen (npr. postoji testament čiju punovažnost zakonski naslednici osporavaju) i da postoji rizik da sud nadležan za raspravljanje transmitentove zaostavštine utvrdi transmisare drugačije nego što bi to on uradio svojom prejudicijelnom odlukom, onda je celishodnije da se ostavinski postupak prekine do pravnosnažnog okončanja postupka za raspravljanje transmitentove zaostavštine.
Drugim rečima, postupanje ostavinskog suda u slučaju naslednopravne transmisije zavisi od toga kolika je verovatnoća da svojstvo transmisara na različit način bude utvrđeno prejudicijelnom odlukom i odlukom ostaviskog suda koji je nadležan za raspravljanje transmitentove zaostavštine. Ako takva verovatnoća postoji, razlozi celishodnosti nalažu da se ostavinski postupak prekine dok nadležni sud u postupku za raspravljanje transmitentove zaostavštine pravnosnažno ne utvrdi ko su njegovi naslednici.
Izvor: Izvod iz zakona preuzet iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.
Izvor: Sajt Javnobeležničke komore Srbije (beleznik.org).