Kao što znamo u postupcima javnih nabavki posao naručilaca je da prilikom kreiranja konkursne dokumentacije vode računa o dobru, uslugama ili radovima koje nabavljaju kao i oblasti iz koje isti proizilaze, kako bi na taj način uskladili konkretna dobra/usluge ili radove sa zahtevanim kriterijumima, odnosno kriterijumima za kvalitativni izbor privrednog subjekta.
Kada je reč o specifičnim oblastima kao što je na primer u našem slučaju promet medicinskim sredstvima, jedan od osnovnih uslova koje naručioci propisuju kao uslov za učešće u postupku javne nabavke je upravo ispunjenje uslova za obavljanje profesionalne delatnosti u smislu posedovanja određenog ovlašćenja ili dozvole za obavljanje delatnosti koja je predmet javne nabavke ili dokaz da je privredni subjekt upisan u sudski, profesionalni ili drugi registar. To je pre svega način da se naručilac osigura u smislu da ugovor dodeli ponuđaču koji će mu pružati bezbedna dobra za čiju prodaju i distribuciju ima dozvolu nadležnih organa. Propusti naručilaca u smislu da prilikom kreiranja konkursne dokumentacije, ne propišu uslov iz člana 115 ZJN ne znači da su ponuđači oslobođeni takvog uslova i da nije potrebno isti dokazati na odgovarajući način. Veoma je važno da se postupak javne nabavke sprovede na bezbedan način u kome će korisnici određenih dobara/usluga ili radova biti sigurni da su isti dostavljeni od strane stručnog lica, koji poseduje odgovarajuće dozvole za obavljanje delatnosti ukoliko su iste propisane imperativnim normama.
U konkretnom slučaju kada se vrši promet medicinskih sredstava određeni članovi Zakona o medicinskim sredstvima upućuju na to da je neophodno da sva fizička i pravna lica koja se bave prometom medicinskih sredstava na veliko moraju da poseduju dozvolu izdatu od strane ministarstva nadležnog za poslove zdravlja.
Odredbu člana 115.stav 2. ZJN koja glasi: Ako privredni subjekt mora da poseduje određeno ovlašćenje, odnosno dozvolu nadležnog organa za obavljanje delatnosti koja je predmet javne nabavke ili da bude član određene organizacije da bi mogao da obavlja predmetnu delatnost, naručilac može od njega da zahteva da dokaže posedovanje takve dozvole, ovlašćenja ili članstva. Treba tumačiti isključivo na način da naručilac jedino sme ( može) takvu dozvolu da zahteva ukoliko je ista kao obavezna propisana imperativnim odredbama drugog pozitivnog propisa, dok u suprotnom isti ne može da traži takvu dozvolu ako nije obavezna. ( u navedenom rešenju Republičke komisije možete pročitati konkretne članove Zakona o medicinskim sredstvima i Pravilnik o prometu na veliko medicinskim sredstvima koji potvrđuju gore navedene tvrdnje).
Neophodnost dostavljanja dokaza u vidu dozvola nadležnog organa za obavljanje određenih delatnosti koje su specifične poput prometa medicinskim sredstvima kao što je u našem konkretnom primeru, potvrđeno je i rešenjem Republičke komisije broj 4-00-449/2021 od 15.07.2021.godine. U ovom rešenju usvojen je zahtev podnosioca zahteva gde je ugovor dodeljen upravo ponuđaču koji nije dostavio dozvolu nadležnog organa za obavljanje delatnosti koja je predmet javne nabavke, i to Rešenje Ministarstva zdravlja o dozvoli za bavljenjem prometom medicinskim sredstvima na veliko.
Izvor: sajt Ponuđača Srbije (www.ponudjacisrbije.rs)
Izvor: Izvodi iz propisa preuzeti su iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.