U brojnim medijima objavljena je informacija kako je Etički odbor Državnog veća tužilaca prosledio prijavu disciplinskom tužiocu protiv tužilaca za koje se sumnja da su prekršili etički kodeks.
Kako je saopšteno u Državnom veću tužilaca, Etički odbor Državnog veća tužilaca, održao je sednicu u vezi sa inicijativom Republičkog javnog tužioca radi davanja mišljenja povodom određenog ponašanja nosioca javnotužilačke funkcije, koje bi moglo dovesti u pitanje poverenje javnosti u rad javnog tužilaštva i u vršenje javnotužilačke funkcije.
U vezi sa svim ovim događajima, značajno je napomenuti da Etički odbor, prema svom Poslovniku o radu „daje mišljenje da li je određeno ponašanje nosioca javnotužilačke funkcije u skladu sa Etičkim kodeksom“.
Treba naglasiti da je Etički odbor Državnog veća tužilaca propisan odredbam čl.18-19. Poslovnika o radu Državnog veća tužilaca (“Sl. glasnik RS”, br. 29/2017 i 46/2017).
Prema navedenim odredbama:
Povremeno radno telo
Radi razmatranja pojedinih pitanja iz svoje nadležnosti i davanja predloga, mišljenja i stručnih obrazloženja, odnosno preduzimanja određenih radnji, Veće obrazuje povremeno radno telo.
Povremeno radno telo čini najmanje tri člana.
U odluci o obrazovanju povremenog radnog tela Veće određuje nadležnost i članove, a po potrebi i rok u kome povremeno radno telo postupa. Veće može imenovati i zamenike članova, za slučaj sprečenosti.
Članovi povremenog radnog tela mogu biti članovi Veća, nosioci javnotužilačke funkcije i druga stručna lica. Najmanje jedan član radnog tela mora biti član Veća.
Predsednika povremenog radnog tela, koji je ujedno i izvestilac o radu radnog tela, biraju članovi radnog tela na prvom sastanku.
Povremeno radno telo odluke donosi po pravilu saglasnošću svih članova, a ukoliko to nije moguće, odluke se donose većinom glasova članova tela.
Sednicama povremenog radnog tela može da prisustvuje bilo koji član Veća, kao i druga stručna lica na poziv člana radnog tela. Prisutna stručna lica mogu da učestvuju u radu, ukoliko povremeno radno telo to odobri.
Povremeno radno telo prestaje sa radom usvajanjem predloga ili izveštaja u kom je izneto mišljenje ili stručno obrazloženje na sednici Veća, istekom roka ili preduzimanjem određene radnje. Rad povremenog radnog tela može da prestane i odlukom Veća.
Etički odbor
Veće odlukom obrazuje Etički odbor, kao povremeno radno telo, radi staranja o poštovanju Etičkog kodeksa javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Republike Srbije.
Etički odbor je ovlašćen da:
– se stara o uspostavljanju i razvoju standarda profesionalne etike nosilaca javnotužilačke funkcije u cilju doprinosa jačanja vladavine prava i poverenja javnosti u vršenje javnotužilačke funkcije,
– preduzima radnje na jačanju svesti o sadržini i značaju standarda profesionalne etike,
– ukazuje na postupke kojima se ugrožavaju standardi profesionalne etike,
– predlaže preventivne mere u cilju jačanja profesionalne etike,
– sarađuje sa poverenikom i disciplinskim organima, kao i drugim organima i organizacijama koje se bave pitanjima profesionalne etike,
– na zahtev Veća ili nosioca javnotužilačke funkcije daje mišljenje i preporuke,
– sačinjava izveštaj o postupanju.
Etički odbor ima pet članova od kojih je jedan izborni član Veća, tri nosioci javnotužilačke funkcije, a jedan ličnost koja se javno afirmisala u odbrani etičkih vrednosti.
Članove Etičkog odbora bira Veće na period od tri godine i mogu biti ponovo birani.
Članovi Etičkog odbora mogu biti razrešeni odlukom Veća pre isteka mandata ili na lični zahtev.
Način rada Etičkog odbora Veće uređuje posebnim aktom.
Etički odbor podnosi Veću godišnji izveštaj o radu.
Na osnovu člana 13. stav 1. tačka 15. Zakona o Državnom veću tužilaca(“Sl. glasnik RS”, br. 116/2008, 101/2010, 88/2011 i 106/2015) i člana 47. Zakona o javnom tužilaštvu (“Sl. glasnik RS”, br. 116/2008, 104/2009, 101/2010, 78/2011 – dr. zakon, 101/2011, 38/2012 – odluka US, 121/2012, 101/2013, 111/2014 – odluka US, 117/2014, 106/2015 i 63/2016 – odluka US), donet je Etički kodeks javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Republike Srbije.
U Etičkom kodeksu javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca
Republike Srbije (“Sl. glasnik RS”, br. 87/2013), propisani su etički
principi i odgovornost za njihovo kršenje.
Prema njegovim odredbama:
Etički principi
1. Samostalnost
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca su samostalni u vršenju svojih ovlašćenja i vrše svoju funkciju na osnovu Ustava, zakona, potvrđenog međunarodnog ugovora i propisa donetog na osnovu zakona.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca su dužni da očuvaju poverenje u svoju samostalnost u radu, a posebno:
– da u vršenju svoje funkcije budu samostalni u odnosu na zakonodavnu i izvršnu vlast, sredstva javnog informisanja, udruženja građana, javne ličnosti ili druga lica i da vrše funkciju nezavisno od bilo kakvog spoljašnjeg uticaja, ograničenja, nagovaranja, pritiska ili pretnji u skladu sa sopstvenom ocenom dokaza i tumačenjem pravnih normi,
– da svojim ponašanjem održavaju i jačaju poverenje javnosti u samostalnost nosilaca javnotužilačke funkcije i javnog tužilaštva, a naročito da se uzdržavaju od izražavanja političkih stavova i javnih nastupa političkog karaktera, osim u slučajevima učestvovanja u raspravama koje se neposredno tiču rada javnog tužilaštva, od prisustvovanja političkim skupovima ili od učestvovanja na bilo koji način u političkim kampanjama,
– da o svakom nedozvoljenom uticaju na rad javnog tužilaštva obaveste nadležne državne organe u skladu sa zakonom i drugim propisima.
2. Nepristrasnost
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca prilikom vođenja postupka i odlučivanja postupaju nepristrasno na osnovu sopstvene ocene dokaza i tumačenja pravnih normi, uz poštovanje pretpostavke nevinosti i prava na pravično suđenje u smislu odredbe člana 32. Ustava Republike Srbije i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da objektivno vode postupak i donose odluke i da poštuju pravo svih učesnika u postupku na jednakost pred zakonom, te da postupaju bez naklonosti ili predrasuda prema učesnicima u postupku zasnovanih na nacionalnoj, verskoj, etničkoj, rasnoj pripadnosti, političkim opredeljenjima, polu, starosti, društvenom poreklu, imovinskom stanju ili drugim ličnim svojstvima i sklonostima.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da se ponašaju u vršenju funkcije, ali i izvan javnog tužilaštva, na način kojim se učvršćuje poverenje javnosti i učesnika u postupku u njihovu nepristrasnost i da se uzdrže od ponašanja koja bi mogla da dovedu u sumnju njihovu nepristranost.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da se izuzmu od postupanja u predmetima u kojima postoje razlozi koji dovode u sumnju njihovu nepristrasnost.
Obaveza izuzimanja postoji ukoliko su javni tužilac i zamenik javnog tužioca:
– oštećeni krivičnim delom;
– okrivljeni, njegov branilac, drugi postupajući nosilac javnotužilačke funkcije u istom predmetu, oštećeni, njihov zakonski zastupnik ili punomoćnik, bračni drug ili lice sa kojim živi u vanbračnoj ili drugoj trajnoj zajednici života ili srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj ličniji do četvrtog stepena, a po tazbini do drugog stepena;
– okrivljeni, njegov branilac, drugi postupajući nosilac javnotužilačke funkcije u istom predmetu ili oštećeni u odnosu staratelja, štićenika, usvojitelja, usvojenika, hranitelja ili hranjenika;
– postupali u istom predmetu kao sudija za prethodni postupak ili kao sudija ili sudija – porotnik odlučivali o potvrđivanju optužnice ili u tom svojstvu učestvovali u donošenju meritorne odluke o optužbi koja se pobija žalbom ili vanrednim pravnim lekom, ili učestvovali u postupku kao sudija, oštećeni kao tužilac, privatni tužilac, branilac, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog, odnosno oštećenog kao tužioca ili privatnog tužioca, ili saslušani kao svedok ili kao veštak, ako Zakonikom o krivičnom postupku nije drugačije propisano.
Javni tužilac i zamenik javnog tužioca će zatražiti svoje izuzeće i kada za to postoje razlozi i okolnosti koje kod javnosti mogu dovesti u sumnju njihovu nepristrasnost.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da se u vršenju javnotužilačke funkcije, u privatnim poslovima i u ličnim odnosima sa pripadnicima pravosudnih profesija uzdržavaju od aktivnosti koje bi mogle da izazovu sumnju u njihovu nepristrasnost. Oni mogu da učestvuju u aktivnostima građanskog, verskog ili humanitarnog karaktera ukoliko ih te aktivnosti ne ometaju u vršenju funkcije ili bi se mogle negativno odraziti na njihovu nepristrasnost.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da se uzdrže od učešća u političkim aktivnostima i kampanjama.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca mogu biti članovi i učestvovati u radu strukovnih ili drugih organizacija koje se bave zaštitom svojih profesionalnih interesa i preduzimanjem mera za očuvanje samostalnosti u radu, u skladu sa zakonom.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da se uzdržavaju od izjava u javnosti ili privatno koje bi mogle da izazovu sumnju u njihovu nepristrasnost, a posebno ne mogu davati komentare o predmetima u kojima postupaju ili u kojima bi mogli da postupaju.
3. Poštovanje prava
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da vrše svoju funkciju u skladu sa važećim nacionalnim i međunarodnim pravom.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da u svakoj prilici poštuju i štite ljudska prava i slobode i ljudsko dostojanstvo.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da poštuju prava na pravično suđenje propisano članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i da imaju u vidu sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca ne smeju tražiti niti primati poklone, usluge ili druge pogodnosti i koristi u vezi sa preduzimanjem službenih radnji ili propuštanjem preduzimanja službenih radnji, osim u zakonom predviđenim slučajevima.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca ne smeju iskorišćavati javnotužilačku funkciju i poverljive informacije do kojih su došli u vršenju funkcije u privatne svrhe, niti u cilju zadovoljenja interesa članova svoje porodice i bliskih lica.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca su dužni da se uzdrže od svakog ponašanja koje bi u javnosti opravdano moglo da stvori utisak o korišćenju javnih ovlašćenja u privatne svrhe.
4. Odgovornost i briga za profesionalne dužnosti
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da u svakoj prilici imaju u vidu da postupaju u opštem interesu, ali i da teže da postignu ravnotežu između opšteg interesa i prava i opravdanih interesa pojedinaca.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da u javnosti doprinose očuvanju stručnosti, poštenja, samostalnosti i nepristrasnosti svoje funkcije.
Javni tužioci i zamenici javnog tužilaca dužni su da se u vršenju funkcije i u privatnom životu uzdrže od svakog ponašanja koje bi moglo da naruši poverenje javnosti u rad javnog tužilaštva i vršenje javnotužilačke funkcije.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da pre donošenja meritorne odluke preduzmu sve potrebne radnje u krivičnom postupku u cilju prikupljanja dokaza i potpunog i tačnog utvrđivanja činjeničnog stanja.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da prilikom davanja izjava i preduzimanja službenih radnji u svakoj fazi postupka poštuju pretpostavku nevinosti osumnjičenog, odnosno okrivljenog.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da pre donošenja odluke prouče prikupljene dokaze i da odluku donesu na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog dokazima koji su zakonito pribavljeni uzimajući u obzir celokupno činjenično stanje u spisima predmeta bez obzira na uticaj tog činjeničnog stanja na položaj okrivljenog u postupku.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da ne koriste dokaze koji su sami po sebi ili prema načinu pribavljanja u suprotnosti sa važećim propisima, te su dužni da pokrenu odgovarajući kazneni postupak pred nadležnim organom protiv lica koja su takve dokaze pribavila ukoliko su se u njihovim radnjama stekla bitna obeležja nekog kažnjivog dela, ili disciplinski postupak pred nadležnim disciplinskim organom u slučaju da su ostvarena obeležja disciplinskog prekršaja.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da svoju funkciju vrše nepristrasno bez naklonosti ili predrasuda.
5. Profesionalnost
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da postupaju stručno, nepristrasno, odgovorno i efikasno i da poštuju propisane rokove za preduzimanje procesnih radnji.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca su dužni da se u vršenju javnotužilačke funkcije i privatnom životu ponašaju tako da štite čast i ugled javnotužilačke profesije i poverenje javnosti u rad javnog tužilaštva.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da stalno usavršavaju svoja teorijska i praktična znanja i veštine neophodna za vršenje javnotužilačke funkcije. Oni su naročito dužni da prate izmene nacionalnog zakonodavstva i relevantnog međunarodnog prava, kao i nacionalnu sudsku praksu i sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca imaju pravo i obavezu na stručno usavršavanje o trošku Republike Srbije u skladu sa zakonom i pravilnikom kojim se uređuje uprava u javnim tužilaštvima.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da poštuju profesionalnu poverljivost i da u toku vršenja funkcije i po prestanku funkcije čuvaju tajne podatke koje su saznali u vršenju funkcije.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da se odevaju prikladno i uredno i da svojim odevanjem ne narušavaju ugled javnog tužilaštva, niti da izražavaju političku ili drugu pripadnost kojom se dovodi u sumnju njihova samostalnost i nepristrasnost.
6. Dostojanstvo
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da se prema učesnicima postupka ophode pristojno, korektno i s poštovanjem.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da se jedni prema drugima i zaposlenima u javnom tužilaštvu, kao i prema pripadnicima ostalih pravosudnih profesija, pripadnicima policije i bezbednosnih službi, ophode pristojno, korektno i s poštovanjem.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da uvažavaju i uzmu u obzir mišljenja i opravdane interese učesnika u postupku.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da se staraju da učesnici u postupku budu pravilno i blagovremeno obavešteni o svojim pravima i položaju u postupku u kome učestvuje javno tužilaštvo.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da uvažavaju interese žrtava krivičnih dela i oštećenih u postupku i da im pruže odgovarajuću zaštitu u skladu sa zakonom.
Odgovornost za kršenje etičkog kodeksa
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da se u svakoj prilici pridržavaju Etičkog kodeksa i etičkih principa propisanih ovim kodeksom.
Javni tužioci i zamenici javnih tužilaca dužni su da se pridržavaju etičkih principa propisanih ovim kodeksom i u slučaju kada za njihovo kršenje nije propisana pravna sankcija.
U slučaju sumnje da je došlo ili da bi moglo doći do kršenja odredaba Etičkog kodeksa, javni tužilac i zamenik javnog tužioca se mogu obratiti za tumačenje odredbe, savet ili razjašnjenje činjeničnog stanja Etičkom odboru Državnog veća tužilaca, koji se obrazuje kao radno telo Veća u skladu sa zakonom.
Samo značajna kršenja Etičkog kodeksa mogu predstavljati disciplinski prekršaj.
Značajna kršenja Etičkog kodeksa predstavljaju voljno teško ili učestalo narušavanje samostalnosti, nepristrasnosti, poštovanja prava, odgovornosti i brige za profesionalne dužnosti, profesionalizma i dostojanstvenosti, shodno odredbama ovog kodeksa.
Odredbe Etičkog kodeksa ne isključuju odgovornost javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca na osnovu Zakona o javnom tužilaštvu i Zakona o Državnom veću tužilaca i Pravilnika o disciplinskom postupku i disciplinskoj odgovornosti.
Prema navodima donosioca Etičkog kodeksa, njegova svrha donošenja je da se uspostavljanjem standarda profesionalne etike nosilaca javnotužilačke funkcije doprinese jačanju vladavine prava i poverenja javnosti u vršenje javnotužilačke funkcije.
Izvor: Izvod iz zakona, kodeksa i poslovnika preuzet iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.