Nezavisni sindikat prosvetnih radnika Vojvodine je podneo Inicijativu Međunarodnoj organizaciji rada povodom Zaključka o naknadi za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora u javnim službama koji je doneo Vrhovni kasacioni sud Republike Srbije na sednici Građanskog odeljenja dana 5. jula 2022. godine, u kojem zaključku Vrhovni kasacioni sud izražava stav da zaposleni kojima se plate isplaćuju u visini vrednosti minimalne zarade u javnim službama, kao korisnicima budžetskih sredstava, ostvaruju pravo na naknadu troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora po osnovu rada, primenom koeficijenta za obračun i isplatu plata u kojem je sadržan dodatak na ime tih naknada i sastavni je deo koeficijenta za svakog zaposlenog.
Smatraju da je predmetni Zaključak Vrhovnog kasacionog suda protivan svim zakonskim propisima, a naročito uzimajući u obzir sadržinu Konvenciju Međunarodne organizacije rada broj 131 o utvrđivanju minimalnih plata s posebnim osvrtom na zemlje u razvoju, koju je 1982. godine ratifikovala i Republika Srbija.
Konvencija Međunarodne organizacije rada broj 131 o utvrđivanju minimalnih plata s posebnim osvrtom na zemlje u razvoju, član 3. garantuje zaposlenima minimalnu zaradu, odnosno nadnicu koju niko ne može da umanjuje, niti u istoj mogu biti sadržani dodaci zarade, odnosno naknade zarada, jer je minimalna zarada garantovana i ne može da se umanjuje, a koja se utvrđuje prema:
a) potrebama radnika i njihovih porodica, vodeći računa o opštem nivou plata u zemlji, troškovima života, davanjima iz socijalnog osiguranja i relativnom životnom standardu drugih društvenih grupa, kao i
b) ekonomske faktore, uključujući zahteve ekonomskog razvitka, nivoe produktivnosti i potrebu da se postigne i održi visok nivo zaposlenosti.
Navode da shodno čl. 111. Zakona o radu, minimalna zarada ne sme biti pravilo već da predstavlja izuzetak u pogledu obračuna i isplata zarada, i da se ovakvim zaključkom indirektno onemogućava da pored te minimalne zarade zaposleni ostvare i pravo na naknadu za ishranu u toku rada i regres za korišćenje godišnjeg odmora.
Podsećamo, čl. 111. Zakona o radu (“Sl. glasnik RS” broj 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017-OUS, 113/2017 i 95/2018-aut.tumačenje) je propisano:
“Zaposleni ima pravo na minimalnu zaradu za standardni učinak i vreme provedeno na radu.
Minimalna zarada određuje se na osnovu minimalne cene rada utvrđene u skladu sa ovim zakonom, vremena provedenog na radu i poreza i doprinosa koji se plaćaju iz zarade.
Opštim aktom, odnosno ugovorom o radu utvrđuju se razlozi za donošenje odluke o uvođenju minimalne zarade.
Po isteku roka od šest meseci od donošenja odluke o uvođenju minimalne zarade poslodavac je dužan da obavesti reprezentativni sindikat o razlozima za nastavak isplate minimalne zarade.
Poslodavac je dužan da minimalnu zaradu isplati zaposlenom u visini koja se određuje na osnovu odluke o minimalnoj ceni rada koja važi za mesec u kojem se vrši isplata.
Zaposleni koji prima minimalnu zaradu, ima pravo na uvećanu zaradu iz člana 108. ovog zakona, na naknadu troškova i druga primanja koja se smatraju zaradom u skladu sa zakonom.
Osnovica za obračun uvećane zarade iz stava 6. ovog člana je minimalna zarada zaposlenog.”
Vrhovni kasacioni sud u Zaključku ističe da Zakon o platama u državnim organima i javnim službama, kao lex specialis, isključuje primenu odredbi Zakona o radu iako se, u ovom slučaju, Zakonom o radu daju veća prava radnika. Takođe, Vrhovni kasacioni sud navodi da se Zakon o budžetu i Zakon o budžetskom sistemu imperativno primenjuju u odnosu na druge zakone, te ukazuju da je ovakvo shvatanje suda neprihvatljivo jer je su prava radnika i socijalna zaštita prioritet, i nikako se ne mogu umanjivati utvrđena prava radnika zbog budžetskih propisa.
Smatraju da Međunarodna organizacija rada ne sme dopustiti Republici Srbiji, koja je ratifikovala ovu Konvenciju 1982. godine i obavezala se da će ustanoviti sistem minimalnih nadnica koji obuhvata sve grupe radnika čiji uslovi zaposlenja zahtevaju njihovu zaštitu, da ovako grubo krši prava najugroženijih radnika, već mora stati u odbranu prava radnika, kao i u odbranu Konvencije rada broj 131 o utvrđivanju minimalnih plata, s posebnim osvrtom na zemlje u razvoju.
Izvor: Nezavisni sindikat prosvetnih radnika Vojvodine (www.nsprvojvodine.org.rs)
Izvor: Izvod iz propisa je preuzet iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com.