1.UVODNA RAZMATRANJA
Organizovani kriminal određen je nizom karakteristika pri čemu značajno mesto u savremenim društvenim zbivanjima, zauzima njegova internacionalna dimenzija. Stvarnost je takva da on predstavlja ozbiljnu pretnju unutrašnjoj bezbednosti svake zemlje i njenom demokratskom poretku, dobija sve veće dimenzije i sve više se manifestuje novim pojavnim oblicima. Njegov negativni uticaj uočava se u štetnom dejstvu na društvo, porodicu i pojedinca.
Nije preterano ukazati da je veći deo organizovanog kriminala na kraju dvadesetog i na početku dvadeset prvog veka transnacionalan po karakteru, dok su odgovori vlada ostali, uglavnom na nacionalnom nivou. Mnoge studije o organizovanom kriminalu, naročito u SAD-u nastavile su da ga tretiraju kao domaći problem, često se koncentrišući na lokalne manifestacije, pre nego na uočavanje da su transnacionalne aktivnosti postale centralne za funkcionisanje mnogih krimialnih organizacija.
Širok je dijapazon kriminalnih aktivnosti putem kojih se označava transnacionalni organizovani kriminalitet, a najznačajnije su korupcija, pranje novca, falsifikovanje novca, trgovina i krijumčarenje ljudi,prostitucija, krijumčarenje droga, trgovina ukradenih umetničkih dela i kulturnih dobara, krijumčarenje nuklearnih materija, oružja i municije, kompjuterski kriminal, krađe vozila, zelenašenje, utaja poreza, nelegalna kocka, naručena ubistva, oružana razbojništva, otmice, iznude i druga krivična dela. S tim u vezi, prema odredbama Konvencije Ujedinjenih Nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala krivično delo po prirodi je transnacionalno ako je učinjeno u :više država,u jednoj državi, ali je veći deo priprema, planiranja, rukovođenja ili kontrole obavljeno u nekoj drugoj državi,jednoj državi, ali je u njega uključena grupa za organizovani kriminal koja se bavi kriminalnim aktivnostima u više država i jednoj državi, ali su bitne posledice nastupile u nekoj drugoj državi.
Transanacionalne kriminalne organizacije u savremenim društvenim uslovima karakteriše postojanje zajedničkih obeležja kao što su: određena disciplina tj. čvrsto unutrašnje ustrojstvo između članova grupe, koje ponekad može biti i labavog karaktera; kontinuirani napor da se obezbedi sprega sa predstavnicima vlasti; težnja za ostvarivanjem monopola na određenom prostoru kako bi što lakše sprovodili kriminalne aktivnosti; korišćenje nasilja i korupcije kao dva osnovna metoda u postizanju odgovarajućih ciljeva; motivacioni faktor usredsređen ka ostvarivanju pritvpravne imovinske koristi, ugleda i moći; tajnost u izvođenju kriminalne delatnosti i zaštite vođe od ostalih članova; različitost u smislu preduzimanja više vrsta kriminalnih delatnosti pri čemu se koriste sofisticirani metodi savremene nauke; povezanost između članova grupe i sa drugim kriminalnim organizacijama, prožeto određenim inicijacima i ritualima; permanentnost postojanja organizacije, profesionalizam, internacionalna dimenzija tj. težnja za ostvarivanjem novih prostora i tržišta.
Istorijski, kulturni i geografski uslovi svakako mogu predstavljati faktor zbližavanja, odnosno razmimoilaženja pojedinih kriminalnih organizacija. Kriminalne organizacije na evropskom prostoru vode poreklo iz mnogih delova sveta, uključujući zemlje Centralne i Istočne Evrope, Južnu Ameriku, Afriku i Aziju. U razvijenim evropskim državama, u poslednje vreme, a posebno od sredine 90-tih godina, posebnim problemom u vezi organizovanog kriminala smatra se njegov internacionalni karakter, pa tako učinioci iz inostranstva i kriminalne grupe igraju istaknutu ”ulogu”, u većini bogatih država Evropske Unije. To može ilustrovati i sledeći statistički primer iz Nemačke, gde osumnjičeni za krivična dela organizovanog kriminala potiču iz 87 različitih nacija, a pri tom se procenjuje da multinacionalni organizovani kriminal godišnje ostvaruje novčanu dobit koja iznosi više od 100 milijardi američkih dolara.
Najpoznatije transnacionalne kriminalne organizacije su Italijska mafija, Kolumbijski narko-karteli, Japanske Jakuze, Kineske Trijade, Ruska i Američka mafija. Pored njih veoma značajnu ulogu imaju Nigerijska mafija, Meksički narko-karteli, Albanska mafija, bande motociklista (Anđeli pakla, Odmetnici) Turske, Balkanske i druge kriminalne organizacije koje nisu predmet ovog rada. Ova kriminalna udruženja predstavljaju ozbiljnu opasnost za čitavu međunarodnu zajednicu i unutrašnji poredak svake zemlje, pri čemu su postala veoma softisticirana prilikom vršenja kriminalnih delatnosti kao i u korišćenju moći i uticaja na održavanju i zaštiti svoje hijerarhije od otkrivanja. Medjunarodni monetarni fond je procenio da kriminalne organizacije u svetu godišnje ostvare približno 500 milijardi američkih dolara nelegalnih prihoda. Pre deset godina taj iznos bio je 85 milijardi. Mnogobrojni uslovi doveli su do porasta transnacionalnog organizovanog kriminala, a među novijim prednjače globaliizacija trgovine, tehnologije, saobraćaja, komunikacija, informacionih i finansijskih sistema kao i porast migracija i etničkih mreža.
2. ITALIJANSKA MAFIJA
Cosa Nostra, Camora, N draugheta i Nuova sacra corona unita predstavljaju kriminalne organizacije koje svoju delatnost ostvaruju na nacionalnom i medjunarodnom nivou.
Cosa Nostra (Naša Stvar) je kriminalna organizacija kojom se poistovećuje Sicilijanska mafija, a grad Palermo je mesto odakle se vrši kontrola i rukovođenje svih domaćih i inostranih kriminalnih aktivnosti. Karakteristično za Cosa Nostru je čvrsto unutrašnje ustrojstvo sa izraženom zapovedničkom strukturom. Unutar organizacije članovi su se obavezali da poštuju omertu (zavet ćutanja). Ukoliko bi neki član povredio obavezujući zavet, bio bi rigorozno kažnjen. Neretko, za povredu zaveta ćutanja propisana je smrtna kazna. Proces selekcije novih članova Cosa Nostre je strog. Članovi ove kriminalne organizacije mogu biti samo najbliži srodnici. Član Cosa Nostre ne može postati lice koje nije rođeno na Siciliji. Svaki član Cosa Nostre dužan je da poštuje kodeks ponašanja ustanovljen u organizaciji. Oni znaju kada treba da budu uporni i kada da odustanu. Kada odluče da deluju onda nemaju sažaljenja ni u situacijama kada se do cilja dolazi i preko stotinu leševa; svako od ubistva ima sopstvenu logiku i bezuslovno je u skladu sa etikom koja u kriminalnoj organizaciji vlada. Nijedno od njih ne vrši se bezrazložno, samo nasilja radi, već je uvek povezano sa potrebom da se sačuva organizacija. Zbog toga je Mafija opasnija čak i od onih kriminalnih organizacija koje su (kao one iz Južne Amerike ili iz Azije) povremeno sklone upotrebi teško objašnjivog divljačkog nasilja, jer su njene akcije plod jasnog kalkulisanja. S druge strane, po istoj logici, svako delo koje služi postavljenom cilju opravdano je i zbog toga nema aktivnosti kojoj se neće pribeći niti ima subjekata koji su “zaštićeni”. Ubistvo ili bilo koje drugo delo čija su žrtva dete, žena, bolesnik ili predstavnik organa reda, po toj logici je nešto sasvim normalno. Iako je osnovni cilj Cosa Nostre da se održi na regionalnom nivou i u jugoistočnoj Italiji, ona predstavlja ozbiljnu pretnju za celu Evropu.
Smatra se da Cosa Nostru čini više od 180 familija i oko 5000 članova. Danas ona sarađuje sa mnogobrojnim kriminalnim organizacijama, pre svega sa Turskim, Kolumbijskim, Kineskim i Ruskim. Najpoznatiji Sicilijanski mafijaši bili su Salvatore Toto Rina, Tomasso Buscett koji je postao potkazivač, Bernardo Provenzano begunac više od 40 godina, Giovanni Brusca koji je ubio antimafija istražitelja Giovannia Falconea, 1992. godine.
N drangheta (grčka reč, andranghetos znači hrabar i lukav čovek) je Kalabrijska kriminalna organizacija mafijaškog tipa. Nastala je u severnom delu Italije u 19. veku, kada je grupa seljaka stvorila časno društvo za koje su važila čvrsta pravila i složeni načini primanja u članstvo, npr. ubijanjem nekoga na podmukao i svirep način. N drangheta je danas organizovana na principu udruženja više mafijaških porodica. Svaka mafijaška porodica ima svoja zakonska pravila koja poštuju njeni članovi. Za ovu kriminalnu organizaciju najčešće se vezuje divlje i nasilničko ponašanje, čija osnovna kriminalna delatnost se svodi na vršenje otmica, krijumčarenje svih vrsta i preprodaju droga, trgovinu nekretninama, kao i iznuđivanje poslovnih i bogatih ljudi. N drangheta često sarađuje i obavlja različite poslove sa ostalim kriminalnim organizacijama, naročito sa Kolumbijskim Po jednoj proceni smatra se da postoji oko 155 N drangheta porodica i u okviru njih oko 6000 članova. Svi članovi N drangheta prolaze kroz ozbiljnu „ceremoniju“, pri čemu svaki član na postavljena pitanja odgovara brzo na Kalabrijskom dijalektu. Američka Federalna policija ukazuje da članovi N drangheta koriste pica restorane u gradovima na Istočnoj Obali za preprodaju heroina ( dok preko Njujorških turističkih agencija peru novac )
Camorra je nastala u prvoj polovini 19. veka, kada su otpušteni zatvorenici osnovali zločinačku organizaciju tzv. Ulice – Camorre. Središte ove kriminalne organizacije nalazi se u Napulju. Za Camorru je interesantno da često dolazi do sukoba između pojedinih delova njene kriminalne organizacije. Osnovna kriminalna delatnost Camorre zasnovana je na prostituciji, preprodaji droga, iznudi, pljački itd. Tradicionalni poslovi Camorre su sve vrste razbojništva, iznuđivanje novca, kidnapovanje i trgovina ljudima. Danas Camorra najveći deo svog prihoda ostvaruje krijumčarenjem droga, posebno kokaina. U okviru Camorre postoji podeljenost ne samo u pogledu njene organizacije, već i u odnosu na poslove kojima se bavi. Unutrašnje ustrojstvo nije zasnovano na čvrstoj diciplini, a na to ukazuje i nepostojanje vođe unutar kriminalne organizacije. Procena je da postoji oko 111 Camorra porodica: 25 u Napulju, 12 u provinciji Salerno, 17 u Kaserti provinciji, 4 u Benevetu i 11 u Avalinu. Postoji još Camorra kriminalnih grupa i u drugim delovima Italije, kao i u Holandiji, Nemačkoj, Rumuniji, Španiji, Francuskoj, Škotskoj i Dominikanskoj Republici. Takodje Camorra je imala ozbiljne veze sa kriminalnim organizacijama Ruske federacije koje su krijumčarile Rusko naoružanje, pa čak i nuklearne materije.Jedna od važnijih aktivnosti ove kriminalne organizacije danas je pranje novca u Holandiji, Engleskoj i Nemačkoj.
Nuova sacra corona unita (nova sveta zajednička kruna) je kriminalna organizacija novijeg datuma i ima neke religijske simbole slične Camorri. Smatra se da je nastala povezivanjem sa nekim drugim kriminalnim udruženjima tj. grupama, koje su pripadale Camorri i N drangheti. Svoju kriminalnu delatnost bazirala je na području Pulje, čije glavno središte predstavlja grad Bari. Kriminalna delatnost članova Nuova sacra corona unite uglavnom se odnosi na trgovinu drogom, prevare i lihvarenje. Policijski izveštaji i istrage pokazuju da Nuova sacra corona unita ima određene veze sa Kolumbijskim i drugim italijanskim kriminalnim grupama, kao i sa Ruskim i Azijskim kriminalnim organizacijama. Nuova sacra corona unita bavi se i krijumčarenjem migranata i poznata je po krijumčarenju Albanaca u Italiji. Takođe ova organizacija se bavi i trgovinom ljudima, pre svega trgovinom ženama radi seksualne eksploatacije..
3. KOLUMBIJSKI NARKO KARTELI
U odnosu na druge transnacionalne kriminalne organizacije, kolumbijske su organizovane u posebne sindikate tj. kartele. Kolumbija predstavlja zemlju u kojoj se odgaji i proizvede preko 30% od ukupne svetske proizvodnje kokaina. Osnovne kriminalne delatnosti kolumbijskih narko kartela su ilegalna proizvodnja i stavljanje u promet različitih vrsta droga a pre svega kokaina.
Potvrđeno je da skoro celokupno snabdevanje drogom vršeno od strane pripadnika kartela Medelin i Kali dva najozloglašenija kartela u Kolumbiji. Dva nova kartela – Cartel de la Costa i Northern Valle del Causa Trafffickers sa severa Karibijske obale, dobili su istaknutiji položaj od 1995-1997 kada su uhapšene vođe Kartela Medelin i Kali. Strukturu organizacije pojedinih kartela čine osnovne organizacione jedinice-ćelije, koje međusobno nisu povezane, već su podređene šefovskom timu koji rukovodi akcijama, tako da ako policija uspe da otkrije jednu grupu nema trenutne opasnosti da to bude osnova za dalje prodiranje prema vrhu mafijaške organizacije. Kada se dogodi da policija uspe da ubaci u ćeliju svog čoveka , ili da uništi celu organizacionu kriminalnu jedinicu, usled načina nepovezanog ćelijskog organizovanja, ne postoji mogućnost dobijanja daljih relevantnih informacija u odnosu na hijerarhijski vrh mafije, ili su one svedene na minimum. Dva glavna kartela u Kolumbiji Medelin i Kali bili su neprijateljski raspoleženi jedan prema drugom, dok su bliski saveznici ovim narko kartelima bili krijumčari kokaina iz Perua i Bolivije, predvođeni Valdom Simeon Vargas Arias.
KARTEL MEDELIN
Nalazi se u istoimeniom gradu severno od Bogote, glavnog grada Kolumbije. Zasigurno jedna je od najmoćnijih transnacionalnih kriminalnih organizacija u svetu. Ovaj kartel imao je nekoliko „bosova“ ali najopasniji među njima bio je Pablo Eskobar Gaviria. Kartelom je upravljao od sredine osamdesetih do 1993. godine kada je ubijen, a 1989., na Forbsovoj listi najbogatijih ljudi na svetu našao se na sedmom mestu. Njegova lična imovina iznosila je više od tri milijarde dolara. Bio je okrutan, prepreden i arogantan. Formirao je privatnu vojsku, potplaćivao nivinare, policajce i sudije. U sukobu koji je vodio protiv države poginulo je na stotine policajaca, sudija i drugih nedužnih ljudi. Koliko je bio svirep ukazuje i činjenica da je pokušao ubistvo predsednika Cesara Gavirije, podmetanjem bombe u avion. Bilans je bio stravičan, poginulo je 110 ljudi.
Bavio se i politikom, podržao je formiranje novog političkog pokreta Nove liberalne partije i postao zamenik kongresmena 1982 godine. Posedovao je flotu brodova i aviona, imanja širom sveta, stambena naselja i banke. Prihod ostvaren krijumčarenjem droga bio je ravan prihodima najvećih multinacionalnih kompanija na svetu. Hvatanje Eskobar-a trajalo je nekoliko godina i vođeno je pod sponzorstvom SAD. Ova država raspisala je nagradu za ”najtraženijeg čoveka na svetu” u iznosu od dva miliona dolara. Dok je čekao na suđenje, 1991. pristao je da se preda pod uslovom da ga ne izruče Americi i da bude smešten u zatvoru sa posebnom zgradom izgrađenom za njega. Pošto su troškovi izdržavanja iznosili pola miliona dolara godišnje, odlučeno je da bude prebačen u običan zatvor, ali je Eskobar tada pobegao. Sedamnaest meseci kasnije, decembra 1993., ubijen je dan posle četrdeset četvrtog rođendana. Pored Pabla Eskobara jednim delom ovog kartela rukovodio je Huan David Ochoa Vaskez, zvani El Meksikano, smatran najbrutalnijim vođom Medelinskog kartela.
KARTEL KALI
Za razliku od Medelinskog kartela koji se prilično koristio nasiljem, otmicama i ubistvima, Kali kartel je bio veoma oprezan u tom smislu. Ovaj kartel se nalazi u jugoistočnom delu zemlje i osnovna mu je delatnost krijumčarenje droga, pre svega kokaina. Na čelu ove organizacije nalazila su se četvorica bosova, braća Gilberto i Migel Rodrigez Orehuela, Hoze Santakruz Londono i Pako Herera.
U članku objavljenom u „USA Today“, Uprava za borbu protiv droga tvrdi da kartel Kali kontroliše 75% kokaina koji ulazi u SAD. Meksička organizacija Huan Garsia Abrego (HGA) je u periodu 1989 -1990 u SAD prokrijumčarila 58 tona kokaina, gotovo isključivo za račun kartela Kali. Utvrđeno je da kartel Kali deluje na Bahamima, Belizeu, Kanadi, Kostariki, El Salvadoru, Francuskoj Gvajani, Gvatemali, Hondurasu, Italiji, Jamajci, Meksiku, Nikaragvi, Panami, Peruu, Španiji, Surinamu i Venecueli. Krajem osamdesetih Kali kartel je postao toliko moćan da je počeo da ugrožava kontrolu ruta i tržište kartela Medelin.
Prema izveštajima DEA, Gilberto i Migel Rodrigez Orehuela, uhapšeni su 1995 godine od strane Kolumbijske nacionale policije, pri čemu su kontrolisali jednu od najsofisticiranijih kriminalnih organizacija u istoriji, “ogromnu mrežu ćelija krijumčara, transportera i distribucije droge i pranja novca,”.Gilberto je bio poznat kao strateški planer organizacije, poznat pod imenom ”igrač šaha” ili “Lukas”. U Majamiju, je bio optužen juna 1995 za krijumčarenje preko 200 000 kilograma kokaina.Njegov brat Migel Angel (alijas El Sinjor, Patricio, Pat, Manuel, Manolo, Mik, Maoro ) poznat kao specijalista za vršenje transporta droge, odgovoran za dnevne operacije, imao je pomoć svoga sina Viliama Rodrigeza-Abadabia. Migel i Gilberto su 17 janura 1995 godine osuđeni na devet ( kasnije povećano na 23 ) i 10 godina zatvora za različita krivična dela u vezi sa krijumčarenjem droga.
_______________________________________
LITERATURA:
1. Bošković, M.: Transnacionalni organizovani kriminalitet, Policijska akademija, 2003.
2. Bošković, M.: Oblici organizovanog kriminaliteta u našem zakonodavstvu, Bezbednost, br.3/03. Beograd, 2003.
3. Clure, G.Mc.: The role of Interpol in figfting organized crime, Interpol, br 481.2000.
4. Dick, J.: Cosa Nostra, A history of the Sicilian mafia, London, 2004.
5. Ignjatović,Đ.: Organizovani kriminalitet, Policijska akademija, Beograd, 1998.
6. Levi, M.: Regulating frond-white collar crime and thr criminal process. Tavistock publications, London and New York, 1987.
7. Lunde, P.: Organized crime,Dorling KInderslez, London, 2004, str 104.
8. Maguire, K.: Policing the Russian mafia, Police journal, br 3/98.
9. Richards, J.R.: Transnational Criminal Organizations, Cybercrime and Money Laundering, CRC Press, Boca Raton, London, New York, Washinton, 1999.
10. Russian organized crime, Europol analysis unit, file N: 2520-31. 2001.
11. Savona, E.: Transcrime – Rescerch Group on Transnational Crime, EJCPR, 1996/1.
12. Federal Bureau of Investigation, Organized crime investigation, International Law Enforcement Academy Budapest.13. Williams, P – Vlassis, D.: Combating transnational crime, Frank Cass, London, 1998.
14. Škulić, M.: Organizovani kriminalitet, Pojam i krivičnoprocesni aspekti, Dosije, Beograd, 2003.