Imajući u vidu da je trenutno važeći Zakon o eksproprijaciji (Sl. glasnik RS”, br. 53/95, 20/2009, 55/2013-OUS i 106/2016-aut. tumačenje) (u daljem tekstu: Zakon), donet još 1995. godine, ukazala se potreba da se određene odredbe, pravni instituti i rokovi ovog zakona usklade sa brojnim odlukama i stavovima, zauzetim i povrđenim u dosadašnjoj upravnoj i sudskoj praksi, tako što će ova pitanja biti na precizniji ili efikasniji način određena.
Pripremi izmena i dopuna ovog zakona pristupilo se imajući u vidu potrebu da se na brz i efikasan način okonča postupak eksproprijacije prevashodno zbog hitnosti postupka, koji se sprovodi u javnom interesu. To je razlog zbog čega se definišu kratki rokovi postupanja upravnih organa, te se na precizniji način definišu pojedini instituti predviđeni ovim zakonom, poput prava bivšeg sopstvenika da podnese predlog za eksproprijaciju preostalog dela nepokretnosti, ili postavljanja privremenog zastupnika potencijalnim naslednicima, čime bi se doprinelo efikasnosti postupka. Pored toga, predloženim izmenama i dopunama zakona na precizan način definisani su korisnici eksproprijacije, kao i njihova prava i obaveze.
Stoga se najpre kaže da su predloženim izmenama i dopunama predmet eksproprijacije nepokretnosti u svim oblicima prava svojine, a potom se dodaje i da su svi postupci koji se vode u skladu sa ovim zakonom hitni, imajući u vidu da se pokreću i vode u javnom interesu.
Čl. 10. važećeg Zakona, predviđeno je:
„Ako se prilikom eksproprijacije jednog dela nepokretnosti utvrdi da sopstvenik nema ekonomskog interesa da koristi preostali deo nepokretnosti, odnosno ako je zbog toga na preostalom delu nepokretnosti onemogućena ili bitno otežana njegova egzistencija, eksproprisaće se, na njegov zahtev, i taj deo nepokretnosti.“
Čl. 30. važećeg Zakona, predviđeno je:
„U slučaju iz člana 10. ovog zakona, organ koji vodi postupak eksproprijacije dužan je da pouči ranijeg sopstvenika da može da podnese zahtev za eksproprijaciju preostalog dela nepokretnosti i da to unese u zapisnik.
Zahtev u smislu stava 1. ovog člana može se podneti u roku od dve godine od završetka izgradnje objekta, odnosno završetka izvođenja radova.
Ako se zahtev za eksproprijaciju preostalog dela nepokretnosti podnese do donošenja prvostepenog rešenja o eksproprijaciji, opštinska uprava rešava po zahtevu istovremeno sa predlogom korisnika eksproprijacije, a ako je zahtev podnet posle donošenja prvostepenog rešenja, o zahtevu se rešava u odvojenom postupku.“
U tom smislu, izmenama i dopunama, omogućava se organu uprave da donese DELIMIČNO REŠENJE u slučaju da o zahtevu korisnika eksproprijacije i zahtevu ranijeg sopstvenika za eksproprijaciju preostalog dela nepokretnosti nije moguće odlučiti istovremeno, a sve u cilju bržeg i efikasnijeg sprovođenja postupka eksproprijacije.
Kada se tokom postupka eksproprijacije utvrdi da je sopstvenik nepokretnosti koji je upisan u javnu evidenciju o nepokretnostima i pravima na njima preminuo, a nije sproveden postupak raspravljanja zaostavštine iza njegove smrti, odnosno ako se vodi postupak utvrđivanja vlasništva na predmetnoj nepokretnosti, organ koji vodi postupak može postaviti PRIVREMENOG ZASTUPNIKA koji bi istupao u postupku eksproprijacije u ime i za račun potencijalnih naslednika, odnosno sukcesora sve do pojave istih.
Kada je reč o KORISNICIMA EKSPROPRIJACIJE, izmenama i dopunama postavljen je širi krug subjekata, pa se najpre kaže da nepokretnosti koje su predmet eksproprijacije mogu preći u svojinu javnih preduzeća, društva kapitala i drugog pravnog lica čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinice lokalne samouprave, pod uslovom da mogu imati pravo svojine na objektu radi čije izgradnje se vrši eksproprijacija tog zemljišta.
U slučaju kada javno preduzeće, društvo kapitala i drugo pravno lice ne može steći pravo svojine na nepokretnostima, korisnik eksproprijacije je Republika Srbija, autonomna pokrajina, ili jedinica lokalne samouprave koja je osnivač javnog preduzeća, društva kapitala i drugog pravnog lica.
Dakle, korisnikom eksproprijacije u smislu ovog zakona, a posle izmena i dopuna smatraće se lice u čiju se korist, prema aktu o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju, vrši eksproprijacija.
Čl. 29. važećeg Zakona, između ostalog predviđeno je:
…„Ako su uz predlog za eksproprijaciju, ili naknadno, podnete isprave iz člana 28. ovog zakona i ako su tim ispravama dokazane potrebne činjenice, organ iz stava 1. ovog člana usvojiće predlog za eksproprijaciju, a u protivnom, odbiće taj predlog.
Rešenje o eksproprijaciji, kao i rešenje o administrativnom prenosu doneto bez rešenja kojim je utvrđen javni, odnosno opšti interes za eksproprijaciju, odnosno administrativni prenos nepokretnosti, je ništavo.
Pre donošenja rešenja o eksproprijaciji organ iz stava 1. ovog člana saslušaće sopstvenika nepokretnosti o činjenicama od značaja za eksproprijaciju nepokretnosti.“…
U cilju SKRAĆIVANJA ROKOVA ZA POSTUPANJE UPRAVNIH ORGANA, čl. 29. ovog zakona se menja i dodaje se da je sopstvenik nepokretnosti dužan da se izjasni o predlogu za eksproprijaciju u roku od 5 dana od dana prijema predloga pisanim putem ili usmeno na zapisnik kod nadležnog organa.
Ako u toku postupka nadležni organ naiđe na činjenicu za koju smatra da je potrebno izvesti dodatne dokaze, može zakazati usmenu raspravu u roku od tri dana od dana prijema predloga za eksproprijaciju (izuzetno zakazivanje usmene rasprave samo kao mogućnost).
Po prijemu izjašnjenja iz prethodnog stava, odnosno po proteku tog roka, nadležni organ odmah, a najkasnije u roku od 15 dana, donosi rešenje o eksproprijaciji nepokretnosti.
Izvor: sajt Ministarstva finansija (www.mfin.gov.rs)
Izvor: izvod iz propisa preuzet iz pravne baze „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com