Zakon o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, objavljen je u \\”Sl. glasniku RS\\”, br. 57/2011 od 1. avgusta 2011. god. Ovaj zakon stupa na snagu, odnosno, izmene i dopune propisane njime, počinju da se primenjuju 9. avgusta 2011. godine. Predlagač izmena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti (\\”Sl. glasnik RS\\”, br. 107/2005, 72/2009 – dr. zakon, 88/2010, 99/2010 i 57/2011) je bila Vlada Republike Srbije, koja je u predlogu zakona, odnosno njegovom obrazloženju, navela je sledeće razloge za donošenje istog: – Stvaranje uslova za dalje unapređenje ostvarivanja prava pacijenata, pre svega kroz: – unapređenje prava koja se odnose na zdravstvenu zaštitu dece mlađe od 18 godina, – obezbeđivanje prava na uvid u medicinsku dokumentaciju, – obezbeđivanje prava na privatnost pacijenata – dece starije od 15 godina, – utvrđivanje posebnog prava pacijenta koje se odnosi na poštovanje pacijentovog vremena u ostvarivanju zdravstvene zaštite u zdravstvenim ustanovama i privatnoj praksi (zakazivanje pregleda, dijagnostičkih procedura itd.); – Stvaranje uslova za unapređenje zdravstvene zaštite za određene kategorije lica: – žrtava nasilja u porodici, – žrtava trgovine ljudima, i – obolelih od retkih bolesti; – Unapređenje preventivne zdravstvene zaštite stanovništva na teritoriji Republike Srbije; – Unapređenje skrining programa na nivou Republike Srbije, što se postiže i osnivanjem Uprave za skrining programe kao organa uprave u sastavu Ministarstva zdravlja (skrining – eng. screening, preliminarno otkrivanje osoba sa neprepoznatim oblicima poremećaja zdravlja tj. nije definitivna dijagnostika već orijentaciona podela ispitanika na one koji verovatno imaju i verovatno nemaju ispitivano oboljenje/stanje); – Unapređenje organizacije rada Instituta za medicinu rada osnovanog za teritoriju Republike Srbije kroz finansiranje poslova od opšteg interesa iz budžeta Republike Srbije; – Stvaranje uslova za unapređenje kvaliteta i standarda u obavljanju zdravstvene zaštite i bezbednosti pacijenata i unapređenje postupka akreditacije zdravstvenih ustanova; – Harmonizacija propisa u oblasti zdravstvene zaštite sa međunarodnim i evropskim principima i načelima: – Svetske zdravstvene organizacije u oblasti prava pacijenata, – Univerzalnom deklaracijom o bioetici i ljudskim pravima UNESCO -a, (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization), – Konvencijom Saveta Evrope o ljudskim pravima u biomedicini, – Evropskom poveljom o pravima pacijenata, kao i sa Zdravstvenom strategijom Evropske unije od 2008. do 2013. godine \\”Zajedno za zdravlje\\” iz 2006. godine, – Zaključcima Saveta Evropske komisije o zajedničkim vrednostima i principima sistema Evropske unije (2006), – Preporukama Saveta Evrope i Komisije ministara članica unije o upravljanju bezbednošću pacijenata i prevenciji neželjenih događaja u zdravstvenoj zaštiti (2006), – Preporukama Saveta Evrope – za bezbednost pacijenata uključujući prevenciju i kontrolu bolničkih infekcija (2009);. – Usklađivanje Zakona sa propisima koji su doneti posle njega, a pre svega sa odredbama: – Zakona o zdravstvenom osiguranju (\\”Sl. glasnik RS\\”, br. 107/2005, 109/2005 – ispr. i 57/2011), – istovremeno izmenjen, – Zakona o lekovima i medicinskim sredstvima (\\”Sl. glasnik RS\\”, br. 30/2010) i – Zakona o budžetskom sistemu (\\”Sl. glasnik RS\\”, br. 54/2009, 73/2010 i 101/2010). Zakon je pretrpeo značajne izmene, te doneo značajne novine u raznim oblastima. Pokušaćemo da u nastavku informativno predstavimo najznačajnije izmene i novine. Kako je i Zakon o zdravstvenom osiguranju pretrpeo izmene i dopune, izvršeno je usklađivanje sa odredbama kojim se uređuje zdravstveno osiguranje (član 11. Zakona), tako da se sada na teritoriji Republike Srbije u okviru društvene brige za zdravlje, pod jednakim uslovima, omogućava ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u istom obimu, naravno, ukoliko nemaju svoje sopstveno zdravstveno osiguranje ili isto ne ostvaruju kao članovi porodice osiguranih lica, i: – deci do navršenih 18 godina života (ranije do 15. godina), – licima koja su žrtve nasilja u porodici, – licima koje su žrtve trgovine ljudima, i – licima koja su obolela od retkih bolesti. Radi ostvarivanja opšteg interesa u zdravstvenoj zaštiti, izmenama člana 19. Zakona izvršeno je dodatno preciziranje odredbi koje se odnose na: – obezbeđivanje hitne medicinske pomoći osobama nepoznatog prebivališta i drugim licima koja ovo pravo nisu mogla da ostvare na drugačiji način, – obezbeđivanje sredstava iz budžeta Republike Srbije za izgradnju i opremanje zdravstvenih ustanova čiji je osnivač Republika Srbija, – obezbeđivanje sredstava iz budžeta Republike Srbije za poslove od opšteg interesa koje obavlja Institut za medicinu rada. Na prvi pogled malon izmenom u članu 32. Zakona, redefinisano je pravo pacijenta na odustajanje od medicinske mere, pa sada pacijent može usmeno opozvati svoj pristanak na predloženu medicinsku meru i za vreme trajanja lečenja, za razliku od ranije kada je to mogao samo dok ne započne njeno izvođenje, čime je izvršeno usklađivanje sa evropskim i svetskim standardima u ovoj oblasti. Sada, pravo na poverljivost podataka koji se nalaze u medicinskoj dokumentaciji i pravo da na svoj zahtev izvrši uvid u medicinsku dokumentaciju, ima i dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje, odnosno za samostalno donošenje odluka, ne kasnije od 15 dana, od dana podnošenja zahteva koja se odnosi na njegovo zdravstveno stanje. Potpuno izmenjenim članom 37. Zakona. izvršeno je preciziranje odredbi koje se odnose na prava pacijenata na tajnost podataka, obaveza čuvanja i mogućnost saopštavanja tih podataka. Recimo, podaci o zdravstvenom stanju, odnosno podaci iz medicinske dokumentacije spadaju u podatke o ličnosti pacijenta i predstavljaju tajne podatke, a tajnim podacima smatraju se i podaci o ljudskim supstancama na osnovu kojih se može utvrditi identitet lica od koga one potiču. Medicinski ogled na maloletnim licima dozvoljen je samo u izuzetnim slučajevima, ako se radi o neposrednoj koristi maloletnog lica i uz pismeni pristanak njegovog zakonskog zastupnika koji je prethodno obavešten. Novododatim članom 40a Zakona ustanovljeno je pravo na poštovanje pacijentovog vremena, pa sada pacijent ima pravo na zakazivanje pregleda, dijagnostičkih procedura, kao i drugih medicinskih mera i postupaka radi očuvanja i unapređenja zdravstvenog stanja, koji se obavljaju u zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi, odnosno kod drugog pravnog lica koje obavlja zdravstvenu delatnost u skladu sa zakonom, radi ostvarivanja zdravstvene zaštite. Precizirane su odredbe koje se odnose na procenu zdravstvenih tehnologija u zdravstvenim ustanovama i privatnoj praksi, davanjem pravnog osnova za donošenje podzakonskog akta kojim će se propisati uslovi, način vršenja procene zdravstvenih tehnologija i davanja mišljenja, i propisivanjem procedura. Novim odredbama dodatim u članu 83. Zakona, izvršeno je preciziranje odredbi o obavljanju farmaceutske zdravstvene delatnosti u skladu sa važećim propisima i Dobrom apotekarskom praksom. Novim članom 92a Zakona propisano je određivanje centara za retke bolesti u zdravstvenim ustanovama na tercijarnom nivou, kao posebnih organizacionih delova tih zdravstvenih ustanova. Propisani su poslovi koji će se obavljati u okviru centara za retke bolesti kao i smernice za bliže uređenje unutrašnje organizacije i drugih pitanja od značaja za rad i funkcionisanje tih centara. Izabrani stomatolog može biti pored doktora stomatologije, i doktor stomatologije specijalista dečije i preventivne stomatologije (član 98. Zakona). Proširen je i preciziran krug poslova izabranog lekara (član 99. Zakona), tako da on sad obavlja i poslove sprovođenja skrining programa, ali ne i poslove zdravstvene nege, koju sada sprovode medicinske sestre, zdravstveni tehničari, odnosno babice (propisano izmenom člana 80. Zakona). Izvršena je promena naziva Zavoda za gerontologiju, u Zavod za gerontologiju i palijativno zbrinjavanje, čime je naziv ove zdravstvene ustanove usklađen sa delatnošću koju obavlja. Proširena je delatnost Zavoda za medicinu rada (član 124. Zakona), na dijagnostiku i lečenje profesionalnih bolesti, subakutnih i hroničnih trovanja, bolesti u vezi s radom, kao i posledica povreda na radu.
U cilju unapređenja zdravstvene zaštite i zdravstvenog stanja stanovništva izvršeno je osnivanje se Uprave za skrining programe (novi čl. 129a-129v Zakona), kao organa uprave u sastavu Ministarstva zdravlja. Uprava za skrining programe počinje sa radom 1. januara 2013. godine, do kada će poslove iz delokruga te uprave obavljati Ministarstvo.
Dodatno je precizirano da postojeći organi zdravstvene ustanove obavljaju poslove i zadatke utvrđene zakonom i statutom zdravstvene ustanove i posle isteka mandata, sve do imenovanja novih organa, odnosno do imenovanja privremenih organaOrgani upravljanja zdravstvene ustanove. Propisano je takođe, da se u zdravstvenoj ustanovi organizuju i obavljaju i poslovi interne finansijske kontrole Precizirani su poslovi i zadaci etičkih odbora zdravstvenih ustanova u delu koji se odnosi na obavljanje kliničkih ispitivanja lekova i medicinskih sredstava (novi član 148a). Izmenama člana 158. Zakona predviđeno je formiranje republičke stručne komisije koja će utvrđivati vodiče dobre prakse. Sada, naknadu za pruženu hitnu medicinsku pomoć od strane privatne prakse pored Republike Srbije, obezbeđuje i autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave na čijoj je teritoriji osnovana privatna praksa koja je pružila hitnu medicinsku pomoć. Novim članom 168a Zakona predviđena je privremena licenca za strance, odnosno mogućnost obavljanja poslova zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi, odnosno kod drugog pravnog lica koje obavlja zdravstvenu delatnost, od strane zdravstvenog radnika koji je strani državljanin, uz propisivanje uslova za izdavanje privremene licence. Propisana je zabrana pružanja zdravstvene zaštite kojom se stiče dobit, odnosno bilo koja vrsta imovinske, odnosno neimovinske koristi, van zdravstvene ustanove, odnosno privatne prakse koja obavlja delatnost, i to doktorima medicine, doktorima stomatologije, diplomiranim farmaceutima, odnosno diplomiranim farmaceutima – medicinskim biohemičarima. Ova zabrana se jedino ne odnosi na slučaj pružanja hitne medicinske pomoći u skladu sa zakonom. Predviđeno je da se deo pripravničkog staža koji se odnosi na oblast kontrole kvaliteta lekova i medicinskih sredstava i specijalistički staž može obavljati i u Agenciji za lekove i medicinska sredstva Republike Srbije. Osim što je propisan i preciziran način i uslovi, kao i prava i obaveze, kod stručnog usavršavanja – specijalizacija, radi obezbeđivanja stručnog kadra sa završenim specijalizacijama koje su deficitarne, izmenom člana 184. dozvoljeno je da se za oblasti deficitarnih grana medicine, stomatologije, odnosno farmacije, zdravstveni radnik može se uputiti na specijalizaciju posle završenog pripravničkog staža i položenog stručnog ispita, bez uslova u pogledu radnog staža po položenom stručnom ispitu. Propisana je obaveza zdravstvenih radnika (što je u dosadašnjoj praksi bio čest predmet spora u vezi potpisanih ugovora zdravstvenih radnika i ustanova) da u zdravstvenim ustanovama iz Plana mreže zdravstvenih ustanova, moraju da provedu u radnom odnosu dvostruko duži period od perioda trajanja specijalizacije, odnosno uže specijalizacije. Omogućeno je da programe kontinuirane edukacije mogu sprovoditi i Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije, Agencija za akreditaciju zdravstvenih ustanova Srbije, – Uprava za biomedicinu, odnosno druge javne agencije, kao i organi i organizacije nad kojima nadzor vrši ministarstvo nadležno za poslove zdravlja. Članom 198a i 198b Zakona uređeno je izdavanje, obnavljanje, odnosno oduzimanje licence zdravstvenog saradnika.
Propisan je postupak i uslovi oduzimanja akreditacije zdravstvenoj ustanovi (član 218a Zakona), ukoliko je zdravstvena ustanova posle izdatog sertifikata o akreditaciji prestala da ispunjava utvrđene standarde za određenu oblast zdravstvene zaštite, odnosno granu medicine, odnosno stomatologije, odnosno farmaceutske zdravstvene delatnosti, na osnovu kojih je toj zdravstvenoj ustanovi izdat sertifikat o akreditaciji.
Precizirana su ovlašćenja zdravstenih inspektora, koji sada može zabraniti obavljanje zdravstvene delatnosti, odnosno pružanje zdravstvenih usluga od strane zdravstvenog radnika koji nije dobio dozvolu za obavljanje poslova zdravstvene delatnosti kao preduzetnik, odnosno koji nije osnovao sopstvenu privatnu praksu, odnosno koji obavlja takvu zdravstvenu delatnost u suprotnosti sa Zakonom i propisima donetim za sprovođenje Zakona. Takođe, precizirane su odredbe koje se odnose na vršenje nadzora nad obavljanjem farmaceutske zdravstvene delatnosti od strane zdravstvenog, odnosno farmaceutskog inspektora. Izvršene su izmene i dopune u članovima kojima su propisane kaznene odredbe radi usklađivanja sa ostalim izmenama Zakona. Na kraju, prelaznim i završnim odredbama, propisano je da će podzakonski propisi u vezi primene izmena i dopuna zakona biti doneti u roku od 12 meseci, odnosno do 9.avgusta 2012. godine.