Odredbom člana 15. Krivičnog zakonika (“Sl. glasnik RS”, br. 85/2005, 88/2005 – ispr., 107/2005 – ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019), u glavi “Opšte odredbe o krivičnom delu” propisano je kada je krivično delo učinjeno nečinjenjem.
Prema toj odredbi:
(1) Krivično delo je učinjeno nečinjenjem kad zakon propuštanje da se preduzme određeno činjenje predviđa kao krivično delo.
(2) Nečinjenjem može biti učinjeno i krivično delo koje je zakonom određeno kao činjenje, ako je učinilac propuštanjem dužnog činjenja ostvario obeležja tog krivičnog dela.
Pored činjenja, kao redovnog načina izvršenja krivičnog dela, zakonodavac i nečinjenje predviđa kao drugi opšti način izvršenja krivičnog dela.
Kod najvećeg broja krivičnih dela radnja izvršenja je propisana kao svesno i voljno preduzimanje određenje delatnosti-činjenje, za razliku od propuštanja da se preduzme određena delatnost koja je označena u opisu bića krivičnog dela-nečinjenje (omisivni delikt).
Međutim, nečinjenje predstavlja takođe svesno i voljno ponašanje učinioca krivičnog dela. To može biti potpuno pasivno držanje učinioca krivičnog dela prema nekoj obavezi usled čega je nastupila posledica krivičnog dela, ili u preduzimanju neke druge delatnosti koja je suprotna onome što se nekom imperativnom normom nalaže tom licu. Ta imperativna norma može biti sadržana ne samo u krivičnim propisima, već i u drugom propisu.
Broj krivičnih dela koja se mogu izvršiti nečinjenjem, kako je već navedeno, je mnogo manji.
Kao primer krivičnih dela koja se mogu učiniti nečinjenjem je:
Izlaganje opasnosti
Član 125
(1) Ko drugo lice ostavi bez pomoći u stanju ili prilikama
opasnim za život ili zdravlje koje je sam pouzrokovao,
kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine.
(2) Ako je usled dela iz stava 1. ovog člana nastupilo teško
narušenje zdravlja ili druga teška telesna povreda ostavljenog lica,
učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do pet godina.
(3) Ako je usled dela iz stava 1. ovog člana nastupila smrt
ostavljenog lica,
učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
(4) Ako je delo iz st. 1. do 3. ovog člana učinjeno prema
maloletnom licu ili bremenitoj ženi,
učinilac će se za delo iz stava 1. kazniti zatvorom od šest meseci do pet
godina, za delo iz stava 2. zatvorom od jedne do osam godina, a za delo iz
stava 3. zatvorom od dve do dvanaest godina.
Nepružanje pomoći
Član 127
(1) Ko ne pruži pomoć licu koje
se nalazi u neposrednoj opasnosti za život iako je to mogao učiniti bez
opasnosti za sebe ili drugog,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve godine.
(2) Ako je usled nepružanja
pomoći nastupilo teško narušenje zdravlja ili druga teška telesna povreda lica
koje se nalazilo u neposrednoj opasnosti za život,
učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.
(3) Ako je usled nepružanja pomoći nastupila smrt lica koje se
nalazilo u neposrednoj opasnosti za život,
učinilac će se kazniti zatvorom od tri meseca do pet godina.
Nepružanje pomoći licu povređenom u saobraćajnoj nezgodi
Član 296
(1) Vozač motornog vozila ili drugog prevoznog sredstva koji
ostavi bez pomoći lice koje je tim prevoznim sredstvom povređeno ili čiju je
povredu tim sredstvom prouzrokovao,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.
(2) Ako je usled nepružanja pomoći nastupila teška telesna
povreda povređenog lica,
učinilac će se kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina.
(3) Ako je usled nepružanja pomoći nastupila smrt povređenog
lica,
učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
Neprijavljivanje pripremanja krivičnog dela
Član 331
(1) Ko zna da se priprema izvršenje krivičnog dela za koje se po
zakonu može izreći pet godina zatvora ili teža kazna, pa u vremenu kad je još
bilo moguće sprečiti njegovo izvršenje to ne prijavi, a delo bude pokušano ili
izvršeno,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Ako nije prijavljeno pripremanje krivičnog dela za koje se
po zakonu može izreći doživotni zatvor,
učinilac će se kazniti zatvorom od tri meseca do tri godine.
(3) Za delo iz stava 1. ovog člana neće se kazniti lice kojem je učinilac bračni drug, lice sa kojim učinilac živi u trajnoj vanbračnoj zajednici, srodnik po krvi u pravoj liniji, brat ili sestra, usvojilac ili usvojenik, kao i bračni drug nekog od navedenih lica, odnosno lice koje sa nekim od njih živi u trajnoj vanbračnoj zajednici.
Za razliku od nabrojanih krivičnih dela, radnja izvršenja nekih krivičnih dela je određena tako da se delo može izvršiti činjenjem i nečinjenjem:
Nesavestan rad u službi
Član 361
(1) Službeno lice koje kršenjem zakona ili drugih propisa ili opštih
akata, propuštanjem dužnosti nadzora ili na drugi način očigledno nesavesno
postupa u vršenju službe, iako je bilo svesno ili je bilo dužno i moglo biti
svesno da usled toga može nastupiti teža povreda prava drugog ili imovinska
šteta, pa takva povreda, odnosno šteta u iznosu koji prelazi četristopedeset
hiljada dinara i nastupi,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.
(2) Ako je usled dela iz stava 1. ovog člana došlo do teške
povrede prava drugog ili je nastupila imovinska šteta u iznosu koji prelazi
milion i petsto hiljada dinara,
učinilac će se kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina.
(3) Odgovorno lice u ustanovi ili drugom subjektu, osim onih
koje se bave privrednom delatnošću, koje učini delo iz st. 1. i 2. ovog člana,
kazniće se kaznom propisanom za to delo.
Izvršenje krivičnog del nečinjenjem pretpostavlja postojanje obaveze da se nešto čini. Dakle, mora da se utvrdi postojanje određene obaveze, zatim njena sadržina i da li je ponašanje učinioca propuštanje činjenja na koje je bio dužan.
Značajno je napomenuti da ta obaveza može biti ustanovljena zakonom ili nekim drugim propisom.
Tako je u Ustavu Republike Srbije (“Sl. glasnik RS”, br. 98/2006) propisana obaveza građana da učestvuju u otklanjanju opasnosti, čije propuštanje Krivični zakonik inkriminiše navedenim krivičnim delom. Takođe, u Porodičnom zakonu (“Sl. glasnik RS”, br. 18/2005, 72/2011 – dr. zakon i 6/2015) propisane su obaveze roditelja prema deci, čije nepostupanje se inkriminiše krivičnim delom:
Zapuštanje i zlostavljanje maloletnog lica
Član 193
(1) Roditelj, usvojilac, staralac ili drugo lice koje grubim
zanemarivanjem svoje dužnosti zbrinjavanja i vaspitavanja zapusti maloletno
lice o kojem je dužno da se stara,
kazniće se zatvorom do tri godine.
(2) Roditelj, usvojilac, staralac ili drugo lice koje zlostavlja
maloletno lice ili ga prinuđava na preteran rad ili rad koji ne odgovara
uzrastu maloletnog lica ili na prosjačenje ili ga iz koristoljublja navodi na
vršenje drugih radnji koje su štetne za njegov razvoj,
kazniće se zatvorom od tri meseca do pet godina.
Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima (“Sl. glasnik RS”, br. 41/2009, 53/2010, 101/2011, 32/2013 – odluka US, 55/2014, 96/2015 – dr. zakon, 9/2016 – odluka US, 24/2018, 41/2018, 41/2018 – dr. zakon, 87/2018 i 23/2019)propisuje obavezu vozača da u slučaju prouzrokovanja saobraćajne nezgode, bez obzira koje za istu kriv, pruži pomoć povređenom licu, jer u suprotnom čini kriivčno delo Nepružanje pomoći licu povređenom u saobraćajnoj nezgodi.
Radni odnos može biti pravni osnov obaveze na činjenje:
Izazivanje opšte opasnosti
Član 278
(1) Ko požarom, poplavom, eksplozijom, otrovom ili otrovnim
gasom, radioaktivnim ili drugim jonizujućim zračenjem, električnom energijom,
motornom silom ili kakvom drugom opšteopasnom radnjom ili opšteopasnim
sredstvom izazove opasnost za život ili telo ljudi ili za imovinu većeg obima,
kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina i novčanom kaznom.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se službeno ili odgovorno lice koje ne postavi propisane uređaje za zaštitu od požara, poplave, eksplozije, otrova ili otrovnog gasa, radio-aktivnih ili drugih jonizujućih zračenja, električne energije ili drugih opasnih sredstava ili ove uređaje ne održava u ispravnom stanju ili ih u slučaju potrebe ne stavi u dejstvo ili uopšte ne postupa po propisima ili tehničkim pravilima o merama zaštite i time izazove opasnost za život ili telo ljudi ili za imovinu većeg obima.
(3) Ako su dela iz st. 1. i 2. ovog člana učinjena na mestu gde
je okupljen veći broj ljudi,
učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina i novčanom kaznom.
(4) Ako je delo iz stava 1. ovog člana učinjeno upotrebom
vatrenog oružja,
učinilac će se kazniti zatvorom od dve do deset godina.
(5) Ako je delo iz st. 1, 3. i 4. ovog člana učinjeno iz nehata,
učinilac će se kazniti zatvorom do tri godine.
Treba istaći i to da činjenjem može nastati obaveza na određeno činjenje, čijim se propuštanjem može ostvariti biće krivičnog dela Uništenje i oštećenje tuđe stvari iz čl.212.KZ, ako je neko lice svojom nepažnjom, nesavesnim rukovanjem nekim opšteopasnim sredstvom izazvalo opasnost za neku imovinu, dužno je da učestvuje u otklanjanju te opasnosti.
Odredbom stave dva, koju smo na početku citirali: “Nečinjenjem može biti učinjeno i krivično delo koje je zakonom određeno kao činjenje, ako je učinilac propuštanjem dužnog činjenja ostvario obeležja tog krivičnog dela”.
Zakonodavac propisuje i tkzv. neprava krivična dela nečinjenja (omisivno-komisivne delikte). Ova dela se po pravilu vrše činjenjem, a u konkretnom slučaju su izvršena nečinjenjem , odnosno propuštanjem da se preduzme određena radnja. Kod ovih krivičnih dela je osnovno da je posledica dela nastupila nečinjenjem.
Kao primere možemo navesti:
Ubistvo deteta pri porođaju
Član 116
Majka koja liši života svoje dete za vreme porođaja ili
neposredno posle porođaja, dok kod nje traje poremećaj izazvan porođajem,
kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.
Nesavesno pružanje lekarske pomoći
Član 251
(1) Lekar koji pri pružanju lekarske pomoći primeni očigledno
nepodobno sredstvo ili očigledno nepodoban način lečenja ili ne primeni
odgovarajuće higijenske mere ili uopšte očigledno nesavesno postupa i time prouzrokuje
pogoršanje zdravstvenog stanja nekog lica,
kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i drugi zdravstveni radnik koji pri pružanju medicinske pomoći ili nege ili pri vršenju druge zdravstvene delatnosti očigledno nesavesno postupa i time prouzrokuje pogoršanje zdravstvenog stanja nekog lica.
(3) Ako je delo iz st. 1. i 2. ovog člana učinjeno iz nehata,
učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
Dakle, osnovni zadatak krivičnog prava je sprečavanje određenih društveno štetnih ponašanja, pa većina krivičnopravnih odredbi iz Posebnog dela izražava zabranu da se preduzme određeno činjenje.
Shodno tome, kako je već navedeno, u krivičnom pravu preovlađuju krivična dela činjenja (komisivni delikti). Izuzetno u krivičnom pravu se kažnjava i za kršenje određene zapovesti, propuštanje da se preduzme aktivna radnja, tako da postoje i krivična dela nečinjenja (omisivni delikti).
Treba razlikovati prava krivična dela nečinjenja i neprava krivična dela nečinjenja:
Prava krivična dela nečinjenja su ona kod kojih je zakonodavac radnju izvršenja predvideo kao nečinjenje. Ova dela može po pravilu učiniti svako ko se nađe u određenoj situaciji.
Neprava krivična dela nečinjenja su ona krivična dela čija je radnja u zakonu određena kao radnja činjenja, ali se izuzetno mogu ostvariti i nečinjenjem. Za ovo krivično delo ne može odgovarati svako, već samo ono lice koje ima dužnost da preduzme činjenje u konkretnom slučaju i koje se naziva garant.
Izvor: Izvodi iz zakona su preuzeti iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com.