Efikasna naplata dugova presudna je za vladavinu prava ali i ekonomski razvoj svake zemlje. Spora naplata dugovanja obeshrabruje i investitore zainteresovane za poslovanje u Srbiji i otvaranje novih radnih mesta.
Za zemlju koja ima više od dva miliona presuđenih, a neizvršenih sudskih presuda, slobodno se može reći da su joj izvršenje i naplata dugova – rak rana. A upravo je ovo presudno za vladavinu prava, ali i ekonomski razvoj zemlje.
U svakodnevnom životu namirivanje potraživanja daleko je od jednostavnog. Parnični postupak često traje više meseci, pa i nekoliko godina, što je mahom posledica velikog broja nerešenih predmeta u sudovima. Donedavno su zavađene strane u postupku imale običaj da zloupotrebljavaju pravne lekove predviđene procesnim zakonima i tako dodatno odugovlačile rešavanje predmeta i isplatu duga.
Kada bi odluka konačno i bila doneta u korist tužioca, on se suočavao sa nizom drugih problema. Uprkos novcu i vremenu koje je već potrošio, ustanovio bi da presudu i dalje ne može da realizuje jer dužnici dodatno odugovlače postupak, zloupotrebljavajući mogućnost da podnose predloge tokom faze izvršenja.
Osim toga, sudski izvršitelji su preopterećeni a neki od njih nemaju znanje i veštine potrebne za delotvoran pristup imovini dužnika.
Takve situacije, osim što su nepravedne, dovode u pitanje i poverenje građana. Ako ljudi veruju da podnošenjem tužbe gube vreme i novac, izgubiće i poverenje u pravni sistem i odustaće od ostvarivanja svojih prava. To ujedno obeshrabruje i investitore zainteresovane za poslovanje u Srbiji i otvaranje novih radnih mesta. Oni se plaše da njihova ulaganja neće biti zaštićena kako bi trebalo. Upravo zato su, recimo, krediti u našoj zemlji skuplji nego u drugim.
Srbija se ukoštac sa ovim problemom uhvatila 2012, kada je uvela novu pravosudnu profesiju – izvršitelje. Ideja je bila da se sudovi rasterete, a da se izvršiteljima, kojima su poverena javna ovlašćenja, omogući da brže i delotvornije sprovode izvršenje.
Međutim, po trenutnim zakonskim rešenjima, sudovi ne mogu da ustupe takozvane stare predmete izvršiteljima u rad. Kao stari predmeti definišu se oni u kojima su donete izvršne presude pre stupanja na snagu novog Zakona. Ovaj problem trebalo bi da reše izmene Zakona o izvršenju i obezbeđenju, koji je u pripremi.
Korist od izvršitelja se pre svega ogleda u poboljšanju investicione klime u zemlji, smanjenju opterećenja sudova i povećanju efikasnosti ukupnog pravosudnog sistema, poručuju iz Ministarstva pravde.
Ko su izvršitelji
Izvršitelj je diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom. Imenuje ga ministar pravde da vrši javna ovlašćenja koja su mu poverena zakonom. U nadležnosti izvršitelja je da sprovodi sudske odluke, ostvaruje prava i namiruje potraživanja poverioca.
Trenutno Srbija ima 204, od predviđenih 308 izvršitelja. Najviše ih ima u Beogradu, 75. Svaki izvršitelj je imenovan za jedan Viši i jedan Privredni sud.
Većina je koncetrisana u većim gradovima, za šta je dobrim delom zaslužan zakon, po kom se nadležnost izvršitelja određuje po sedištu komunalnog preduzeća, a ona su registrovana u većim centrima. To je dovelo do toga da ova nova pravna profesija nije uspela da zainteresuje dovoljan broj pravnika u manjim mestima.
Očekuje se da će se izmenama zakona rešiti i ovo pitanje, odnosno da će se nadležnost izvršitelja određivati po mestu prebivališta dužnika.
Najveći procenat izvršitelja poslovanje obavlja kroz preduzetničku formu, a registrovana su i tri ortačka društva. Zakon propisuje da izvršitelj odgovara celokupnom svojom imovinom za eventualne propuste u radu, a svaki je dužan i da uplati osiguranje od nepravilnog činjenja na minimalnu osiguranu sumu od 30.000 evra. Od 1. oktobra za izvršitelje postoji i obaveza evidentiranja prometa pružanja usluga preko fiskalne kase.
Inače, procenat pritužbi koje su do sada došle na adresu Komore izvršitelja je oko jedan odsto od ukupnog broja predmeta kojima su se bavili izvršitelji. Oko 95 odsto svih primljenih pritužbi ispostavilo se kao neosnovano, pošto se kao glavni razlog navodi da obaveštenja o prinudnoj naplati nikada nisu ni bila primljena, što je već u domenu odgovornosti samih građana.
Ko koristi usluge
Komunalna preduzeća su najčešći korisnici prinudne naplate, delom i zato što izvršitelji imaju isključiva ovlašćenja kod prinudne naplate komunalnih dugovanja, usluga za mobilnu telefoniju, parking servisa i sličnih dugova.
U ostalim oblastima poverilac može da bira da li će svoja potraživanja naplatiti uz pomoć suda ili izvršitelja. Izvršenje pravosnažnih sudskih odluka u porodičnim i radnim sporovima (konkretno, oduzimanje roditeljskog prava i vraćanje zaposlenog na rad) ostaju u isključivoj nadležnosti sudskih izvršitelja. Izvršitelji se i dalje dominantno bave naplatom komunalnih dugova.
Građani imaju apsolutno ista prava da angažuju izvršitelje kao i privredni subjekti i država. Trenutno ih najčešće angažuju za prinutnu naplatu zaostalih zarada od poslodavaca, a sve češće i za prinudnu naplatu dugovanja za alimentaciju.
Država u postupku sprovođenja prinudne naplate nije privilegovana, i nimalo nisu retki slučajevi uspešne naplate potraživanja prema državi. To su u najvećoj meri potraživanja za komunalne usluge i usluge veštačenja.
Zbog trenutne neusklađenosti sudskih taksi sa tarifama izvršitelja (takse za sudsko izvršenje su niže), poverioci se neretko odlučuju za ekonomičniji oblik prinudne naplate iako je on manje efikasan.
PROCES IZVRŠENjA U TRI JEDNOSTAVNA KORAKA
1. Poverilac pokreće postupak kod izvršitelja za naplatu komunalnih potraživanja. Izvršitelj donosi Zaključak o izvršenju. Izvršitelj za najmanje 25 dana mora dva puta da pokuša da uruči Zaključak dužniku i obavesti ga o dugu.
U slučaju da ne uspe da pronađe dužnika, na adresi iz lične karte, dostavljanje se vrši isticanjem na oglasnu tablu suda.
2. Dužnik ima osam dana da plati dug i troškove. Dužnik ima pet radnih dana da uloži prigovor, čime se izvršenje ne odlaže.
3.Ukoliko se dug ne namiri, izvršitelj može dugovanje namiriti iz zarade dužnika, njegove pokretne i nepokretne imovine. Zakonom su definisana osnovna sredstva za život koja ne mogu biti predmet prinudne naplate.
Izvor: Večernje Novosti.