Prema .Zakonu o nasleđivanju – čl.206. do čl.236 smrću čovekovom otvara se njegovo nasleđe. Isto dejstvo ima i proglašenje lica za umrlo.
Dakle, prema Zakonu nasleđe se otvara po službenoj dužnosti. Međutim, u praksi se to ne dešava, zbog čega je potrebno sudu podneti Predlog za otvaranje ostavinskog postupka.
U Predlogu treba navesti podatke koji se odnose na preminulo lice: ime, prezime, prebivalište, podatke iz lične karte, datum smrti. Zatim, kao dokaz treba priložiti original Izvoda iz matične knjige umrlih ili njegovu overenu fotokopiju.
U nastavku Predloga treba navesti šta ulazi u ostavinsku masu preminule osobe. Odnosno, treba navesti sve nepokretne i vrednije pokretne stvari, pri čemu ih treba individualizovati na način što kod parcela treba navesti njihov katastarski broj i površinu, kod kuća, stanova takođe njihove brojeve prema posedovnom listu, adresu i površinu. Za ove činjenice treba priložiti dokaze koji su bili pravni osnov za svojinu pokojnika. Kod pokretnih stvari, motornih vozila na primer treba priložiti saobraćajnu dozvolu ili kupoprodajni ugovor, kod oružja oružani list.
U daljem tekstu Predloga, treba navesti sve zakonske naslednika na način što treba navesti njihova imena i prezimena, srodnički odnos sa pokojnim I prebivalište. Na kraju, ovlašćeni podnosilac predloga potpisuje predlog i predaje nadležnom Osnovnom sudu-sudu gde je pokojni imao prebivalište.
O ostavinskom postupku važno je znati i sledeće:
Da danom otvaranja nasleđa lica koje je proglašeno za umrlo, smatra se dan koji je u rešenju o proglašenju lica za umrlo označen kao dan smrti, a ako to u rešenju nije označeno, danom otvaranja nasleđa smatra se prvi dan po isteku zakonom određenih rokova.
Rokovi koji po ovom zakonu počinju da teku od dana otvaranja nasleđa teku od dana pravnosnažnosti rešenja o proglašenju lica za umrlo.
Kad nije poznato ima li naslednika, sud će oglasom pozvati lica koja polažu pravo na nasleđe da se prijave sudu u roku od jedne godine od dana objavljivanja oglasa.
Oglas će se istaći na oglasnoj tabli suda, objaviti u \”Službenom listu Savezne Republike Jugoslavije“, \”Službenom glasniku Republike Srbije“, a, po potrebi, i na drugi način.
Ako ima nagoveštaja da je prebivalište ili boravište naslednika u inostranstvu, oglas će se objaviti i u odgovarajućem inostranom sredstvu javnog obaveštavanja.
Kad se po isteku roka od jedne godine od dana najkasnije objavljenog oglasa ne prijavi nijedan naslednik, sud će doneti rešenje kojim zaostavštinu predaje na uživanje Republici Srbiji.
Republika Srbija stiče svojinu na predatim stvarima u roku od tri godine za pokretne, a deset godina za nepokretne stvari, počev od otvaranja nasleđa.
Staralac zaostavštine
Ako nije poznato ima li naslednika, ili je njihovo prebivalište ili boravište nepoznato, kao i u drugim slučajevima kad je to potrebno, sud će postaviti privremenog staraoca zaostavštine.
Sud može privremenog staraoca zaostavštine postaviti i na zahtev ostaviočevih poverilaca, isporukoprimaca ili korisnika naloga.
O postavljanju privremenog staraoca sud će obavestiti organ starateljstva, koji može postaviti drugog staraoca.
Privremeni staralac zaostavštine je ovlašćen da u ime naslednika tuži i bude tužen, da naplaćuje potraživanja, isplaćuje dugove i isporuke i uopšte da zastupa naslednike.
Prelazak zaostavštine na naslednike
Zaostavština prelazi po sili zakona na ostaviočeve naslednike u trenutku njegove smrti.
Istovremeno naslednici stiču i pravo na odricanje od nasleđa.
Odricanje od nasleđa
Naslednik se može odreći nasleđa izjavom pred sudom do okončanja prvostepenog postupka za raspravljanje zaostavštine.
Naslednik se može odreći nasleđa samo u svoje ime.
Smatra se da naslednik koji se odrekao nasleđa nikada nije ni bio naslednik.
Priroda izjave o odricanju i njen poništaj
Ako je izjava o odricanju od nasleđa data pod uslovom ili rokom, smatraće se izjavom koja ne proizvodi pravno dejstvo.
Odricanje od nasleđa ne može biti delimično.
Izjava o odricanju od nasleđa neopoziva je.
Naslednik koji se odrekao nasleđa može zahtevati poništaj izjave o odricanju ako je ona posledica prinude, pretnje, prevare ili zablude.
Nasleđivanje prava na odricanje od nasleđa
Kad naslednik umre pre okončanja prvostepenog postupka za raspravljanje zaostavštine a ne odrekne se nasleđa, pravo odricanja prelazi na njegove naslednike.
Odricanje u korist određenog naslednika
Odricanje u korist određenog naslednika smatra se izjavom o prijemu nasleđa uz istovremeno ustupanje naslednog dela.
Po prijemu ustupljenog dela na odnose između ustupioca i prijemnika primenjuju se pravila o poklonu.
Ko se ne može odreći nasleđa
Nasleđa se ne može odreći naslednik koji se izričito ili prećutno primio nasleđa.
Odricanje od nasleđa koje nije otvoreno
Odricanje od nasleđa koje nije otvoreno ništavo je.
Prećutni prijem nasleđa
Ako se do okončanja prvostepenog postupka za raspravljanje zaostavštine naslednik ne odrekne nasleđa, smatraće se da se nasleđa primio.
Smatraće se da se primio nasleđa i naslednik koji je raspolagao celom zaostavštinom ili njenim delom.
Mere koje jedan naslednik preduzme samo radi očuvanja zaostavštine i mere tekućeg upravljanja ne smatraju se prijemom nasleđa.
Ako je data izjava o prijemu nasleđa
Ako je izjava o prijemu nasleđa data pod uslovom ili rokom, smatraće se da uslov ili rok ne postoje.
Prijem nasleđa ne može biti delimičan.
Izjava o prijemu nasleđa neopoziva je.
Naslednik koji se primio nasleđa može zahtevati poništaj izjave o prijemu ako je ona posledica prinude, pretnje, prevare ili zablude.
Nezastarivost prava na zahtevanje zaostavštine
Pravo naslednika da zahteva zaostavštinu ne zastareva.
Time se ne dira u pravila o održaju, sticanju od nevlasnika i zastarelosti potraživanja.
Obim naslednikove odgovornosti za dugove
Naslednik odgovara za ostaviočeve dugove do visine vrednosti nasleđene imovine.
Naslednik koji se odrekao nasleđa ne odgovara za ostaviočeve dugove.
Odgovornost sanaslednika
Sanaslednici solidarno odgovaraju za ostaviočeve dugove, svaki do visine vrednosti svog naslednog dela, bez obzira na to da li je izvršena deoba nasledstva.
Dugovi se među sanaslednicima dele srazmerno njihovim naslednim delovima ako iz zaveštanja ne sledi što drugo.
Odvajanje zaostavštine
Poverioci ostaviočevi mogu u roku od tri meseca od dana otvaranja nasleđa zahtevati da se zaostavština odvoji od imovine naslednika.
U tom slučaju naslednik ne može raspolagati stvarima i pravima iz zaostavštine sve dokle se ne naplate poverioci koji su odvajanje zahtevali, a ako je tim stvarima i pravima do odvajanja raspolagao, ta raspolaganja ostaju punovažna.
Poverioci naslednikovi ne mogu se namiriti iz odvojene zaostavštine sve dokle se ne namire ostaviočevi poverioci
Poverioci ostaviočevi koji su zahtevali odvajanje mogu svoja potraživanja naplatiti samo iz zaostavštine.
Odvojenoj zaostavštini sud može postaviti staraoca.
Pravo na deobu
Deobu nasledstva može zahtevati svaki naslednik u svako doba, osim u nevreme.
To pravo ne može zastareti.
Ugovor kojim se naslednik odriče prava da zahteva deobu ništav je.
Naslednička zajednica
Do deobe naslednici zajednički upravljaju i raspolažu nasledstvom.
Kad nema izvršioca zaveštanja a naslednici se ne slože o upravljanju nasledstvom, sud će, na zahtev nekog od njih, postaviti upravitelja koji će za sve njih upravljati nasledstvom, ili će svakom nasledniku odrediti deo nasledstva kojim će on upravljati.
Za upravitelja sud može postaviti i nekog od naslednika.
Upravitelj može sa odobrenjem suda raspolagati stvarima i pravima iz zaostavštine ako je to potrebno radi isplate troškova ili otklanjanja kakve štete.
Ustupanje naslednog dela pre deobe
Svaki naslednik može pre deobe svoj nasledni deo, potpuno ili delimično, preneti samo na sanaslednika.
Ugovor o prenosu naslednog dela mora overiti sudija.
Ugovor naslednika o ustupanju naslednog dela sa onim ko nije naslednik samo obavezuje naslednika da, po izvršenoj deobi, preda svoj deo saugovaraču, čime saugovarač do deobe ne dobija nikakvo drugo pravo.
Pravo naslednika koji je živeo ili privređivao u zajednici sa ostaviocem
Na zahtev naslednika koji je živeo ili privređivao u zajednici sa ostaviocem, sud može, ako to iziskuje opravdana potreba, odlučiti da mu se ostave pojedine stvari ili grupe stvari ili prava koje bi pripale u deo ostalim naslednicima, a da im on vrednost tih stvari ili prava isplati u novcu o roku koji sud prema okolnostima odredi.
Za tako određeni iznos ti naslednici imaju do isplate zakonsku zalogu na delovima zaostavštine dodeljenim nasledniku koji je dužan da im izvrši isplatu.
Ako im isplata ne bude izvršena o roku, oni mogu zahtevati isplatu potraživanja ili predaju stvari koje bi im inače pripale na ime naslednog dela.
Kad u zaostavštini ima poljoprivrednog zemljišta, sud je dužan na pravo iz prethodnog člana upozoriti poljoprivrednika koji je živeo ili privređivao u zajednici sa ostaviocem.
Deoba predmeta domaćinstva
Predmeti domaćinstva veće vrednosti koji služe svakodnevnim potrebama ostaviočevog bračnog druga i naslednika koji je s ostaviocem živeo u istom domaćinstvu ostaviće mu se na njegov zahtev, a njihova će se vrednost uračunati u deo tog naslednika.
Ako vrednost tih predmeta premaši vrednost naslednog dela, naslednik kome su predmeti ostavljeni isplatiće tu razliku ostalim naslednicima u novcu, o roku koji sud prema okolnostima odredi.
Obaveza zaštite među naslednicima posle deobe
Svakom nasledniku ostali naslednici odgovaraju po samom zakonu ako mu neko treći, pozivajući se na pravo zasnovano pre deobe, oduzme stvar koja je stavljena u njegov nasledni deo, ili inače smanji njegovo pravo.
Oni jemče i za to da stvari stavljene u njegov deo nemaju skrivenih nedostataka.
Naslednici jemče za postojanje i naplativost ostaviočevog potraživanja koje je stavljeno u deo jednog naslednika – do iznosa koji mu je stavljen u deo.
U svim slučajevima jemstva po ovom članu svaki naslednik jemči i duguje naknadu srazmerno svom naslednom delu.
Obaveza jemstva za postojanje i naplativost potraživanja traje tri godine po završenoj deobi, a za potraživanja koja dospevaju posle deobe – tri godine posle dospelosti obaveze.
Izvor: www.pravniportal.rs