Skoro svakodnevno imamo priliku da čujemo da se novinari i aktivisti koji rade u odbrani javnog interesa susreću sa pritiscima poput javnih diskreditacija, učestalih inspekcijskih kontrola, nepovoljnijeg tretmana na konkursima koji se finansiraju javnim sredstvima ili sprovođenja istraga u vezi sa navodnim aktivnostima finansiranja terorizma ili pranja novca. Međutim, od skoro pritisci dobijaju i novi oblik, kroz pokretanje tzv. “strateških postupaka protiv učešća javnosti”.
O kakvim je zapravo postupcima reč?
Na prvu, reklo bi se da je reč o nekakvim „novim postupcima“, o kojima javnost ili nije uopšte ili nedovoljno informisana, a zapravo radi se najčešće o parničnim postupcima, za koje smo makar čuli, ako ne i sami nekad bili stranke u istim. Međutim, ovde je nešto drugo važnije, a to je sa kojim ciljem se isti pokreću, tj. koja su to „prava“ povređena, za koje se traži sudska zaštita i ko zapravo ovde drži „ovlašćenim da tuži“, ko je zapravo aktivno legitimisan, jer se nesumnjivo radi o zloupotrebi procesnih prava u svrhu pritiska, ne osvrćući se pritom na Ustavom garantovana prava poput prava na slobodu mišljenja i izražavanja, prava na slobodne medije, te prava na obaveštenost, na koja ćemo se podsetiti u nastavku.
Koji su ciljevi i posledice vođenja ovakvih postupaka?
Primarni cilj ovih postupaka nije zaštita nekog legitimnog interesa tužioca. Štaviše, tužioci uopšte ne očekuju da „pobede“ u sudskom postupku, znajući da im okolnosti slučaja ne idu u prilog, već je njihova osnovna namera zastrašivanje tuženih.
Kada se sagledaju neposredni povodi za tužbe protiv aktivista ili novinara, jasno je da su one usmerene na suzbijanje kritika i u budućnosti, odnosno na cenzurisanje istraživačkih novinara i odvraćanje aktivista od daljeg rada u javnom interesu. Primera radi, ukoliko aktivista godinama učestvuje u sudskim sporovima, pod konstantnim pritiskom troškova vođenja postupka, kao i potencijalnih sankcija, upitno je da li će istrajati u svojim naporima i nastaviti da ukazuje na propuste u radu institucija i pojedinaca. Tako ovi postupci zapravo vode gušenju prava na slobodu izražavanja, garantovanog Ustavom Republike Srbije (“Sl. glasnik RS”, broj 98/2006) ( u daljem tekstu: Ustav).
Članom 46. Ustava, zajemčena je sloboda mišljenja i izražavanja, pa se navodi:
„Jemči se sloboda mišljenja i izražavanja, kao i sloboda da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje.
Sloboda izražavanja može se zakonom ograničiti, ako je to neophodno radi zaštite prava i ugleda drugih, čuvanja autoriteta i nepristrasnosti suda i zaštite javnog zdravlja, morala demokratskog društva i nacionalne bezbednosti Republike Srbije.“
Članom 50. Ustava, zajemčena je sloboda medija, pa se navodi:
„Svako je slobodan da bez odobrenja, na način predviđen zakonom, osniva novine i druga sredstva javnog obaveštavanja.
Televizijske i radio-stanice osnivaju se u skladu sa zakonom.
U Republici Srbiji nema cenzure. Nadležni sud može sprečiti širenje informacija i ideja putem sredstava javnog obaveštavanja samo ako je to u demokratskom društvu neophodno radi sprečavanja pozivanja na nasilno rušenje Ustavom utvrđenog poretka ili narušavanje teritorijalnog integriteta Republike Srbije, sprečavanja propagiranja rata ili podstrekavanja na neposredno nasilje ili radi sprečavanja zagovaranja rasne, nacionalne ili verske mržnje, kojim se podstiče na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje.
Ostvarivanje prava na ispravku neistinite, nepotpune ili netačno prenete informacije kojom je povređeno nečije pravo ili interes i prava na odgovor na objavljenu informaciju uređuje se zakonom.“
Članom 51. Ustava, zajemčeno je pravo na obaveštenost, pa se navodi:
„Svako ima pravo da istinito, potpuno i blagovremeno bude obaveštavan o pitanjima od javnog značaja i sredstva javnog obaveštavanja su dužna da to pravo poštuju.
Svako ima pravo na pristup podacima koji su u posedu državnih organa i organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, u skladu sa zakonom.“
Pokretanjem ovakvih postupaka nastoji se i umanjiti ugled i reputacija tuženog, jer koliko god tužba bila neosnovana, a za to vreme u delu javnosti stvara se utisak da tužilac samo koristi svoja dozvoljena pravna sredstva za zaštitu od uvreda i drugih neosnovanih napada, pa kada postupci na kraju budu okončani u korist tuženog, tema je u javnosti uglavnom već pala u zaborav. Konačno, iza ovakvih tužbi stoji i upozorenje drugim organizacijama, aktivistima i novinarima kakve posledice mogu imati ukoliko nastave da izveštavaju o nekoj temi od značaja za javnost.
Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da kod nas ovakve postupke pokreću nosioci javnih funkcija, a neretko i same javne institucije. Ovo praktično znači da ta lica koriste svoj mandat, a potencijalno i javne resurse, kako bi se obračunavala sa onima koji ukazuju na nepravilnosti u njihovom radu.
Iako u Srbiji ne postoje specifični pravni mehanizmi kojima bi tuženi pred sudom dokazivali da se protiv njih vode upravo ovakvi postupci, određeni instituti našeg pravnog sistema, poput instituta zabrane zloupotrebe prava, koji je prepoznat u Zakonu o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 72/2011,…,18/2020) (u daljem tekstu: ZPP), ipak se mogu koristiti protiv ovakvih zlonamernih tužbi.
Članom 3. stavom 3. ZPP, između ostalog je predviđeno:
„Sud neće da dozvoli raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima, javnim poretkom, pravilima morala i dobrim običajima.“
Članom 9. stavom 2. ZPP, između ostalog je predviđeno:
„Sud je dužan da spreči i kazni svaku zloupotrebu prava koje imaju stranke u postupku.“
Imajući u vidu da tužioci u ovakvim postupcima imaju značajnu finansijsku, medijsku i institucionalnu prednost, aktivistima i novinarima, obzirom na primenu i delotvornost napred navedenog mehanizma zaštite, neophodno je pružiti podršku kako bi se umanjio disbalans moći između strana u postupku, pre svega, kroz obezbeđivanje adekvatne pravne zaštite pojedincima, pokretima i organizacijama koji se suočavaju sa ovakvim pritiscima.
Izvor: sajt Otvorena vrata pravosuđa (www.otvorenavratapravosudja.rs)
Izvor: izvodi iz propisa preuzeti iz pravne baze „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com