Kao jedno od osnovnih krivičnih dela protiv časti i ugleda, kleveta se sastoji u iznošenju ili pronošenju štogod neistinitog što može škoditi časti ili ugledu.
Ovo bi bio osnovni oblik ovog krivičnog dela. Pored osnovnog oblika, navedeni zakonik predviđa i nekoliko težih oblika:
-ako je kleveta učinjena putem štampe, radija, televizije ili sličnih sredstava ili na javnom skupu;
-ako je ono što se neistinito iznosi i ili pronosi dovelo do teških posledica za oštećenog.
Dakle, kleveta se može izvršiti iznošenjem ili pronošenjem za drugog nečeg neistinitog što može škoditi njegovoj časti i ugledu.
Osnovni oblik krivčnog dela klevete:
U propisanim radnjama izvršenja krivičnog dela klevete treba napraviti razliku između iznošenja i pronošenja.
Naime, iznošenje je saopštavanje sopstvenog uverenja, pronošenje dalje saopštavanje uverenje drugog lica, koje se opet odnosi na drugo lice.
Da bi se radilio o kleveti, prema mišljenju pravne nauke, ono što se iznosi ili pronosi mora da se odnosi na neki događaj ili neko stanje. Ako neko ocenjuje drugoga, vrednuje njegov postupak, onda ne iznosi tvrdnju o nekom događaju ili stanju pa se ne radi o sadržaju kojim se može učiniti krivično delo klevete. Naravno, mnogo puta je teško napraviti razliku između tvrdnje o postojanju neke okolnosti i izjave o njenom vrednovanju. Sud je u svakom konkretnom slučaju dužan da napravi ovu razliku jer je ona bitna za pravilnu odluku.
Tvrdnje se mogu odnositi kako na prošlost, tako i na sadašnjost, ali i na budućnost. Takođe, one moraju sadržati okolnosti čije postojanje se može utvrđivati-dokazivati.
Suština inkriminacije gore opisanih radnji je neistinitost onoga što se tvrdi. Dakle, ako govorimo o kleveti izjava onoga koji navodno kleveta mora biti neistina, u suprotnom, ako je istinita, eventualno se moža raditi o uvredi, pri čemu se moraju dokazivati njeni elementi propisani Zakonom, odnosno ne može se automatski izvući zaključak da je neko učinio uvredu ako nije dokazana kleveta.
Neistinitost iznetog se ne protpostavlja već se mora utvrđivati u svakom konkretnom slučaju.
Ako se utvrdi neistinitost, to ipak nije dovoljno, jer je potrebno da ona može škoditi časti i ugledu. Dakle, posledica krivičnog dela je apstraktna opasnost. Čast i ugled ne moraju biti faktički povređeni, ali je potrebno da postoji mogućnost njihove povrede, koja se opet utvrđuje u svakom konkretnom slučaju.
Uslov za postojanje ovog krivičnog dela je i da se neistina odnosi na određeno lice, pri čemu nije neophodno da se oni označi imenom i prezimenom, već je neophodno da se iz sadržine iznetog ili pronetog može utvrditi na koga se neistina odnosi.
Pored navedenog, za postojanje ovog krivičnog dela je neophodno da sadržaj klevete bude saznat od trećeg lica, da su neistinite tvrdnje saznate od javnosti, odnosno od strane bar jednog lica.,
U pogledu krivice, potrebna je svest da se za neko lice iznosi ili pronosi nešto neistinito i što može škoditi njegovoj časti ugledu, kao i svest da su neistinite tvrdnje upućene trećem licu ili da se pred njim iznose.
Gonjenje se preduzima po privatnoj tužbi.
U ranijoj definiciji predmetnog krivičnog dela Krivični zakonik je predviđao jedan osnov oslobođenja od kazne za ovo krivično delo. On se sastojao u sledećem: «ako je okrivljeni imao osnovanog razloga da poveruje u istinitost onoga što je iznosio ili pronosio, neće se kazniti za klevetu».
Iako je činjenica da nisu retki slučajevi da učinoci neistinu izgovaraju verujući da je to istina, ipak, mišljenja sam da je ovaj osnov bio suvišan. Naime, da bi učinilac ovog krivičnog dela bio kriv za njegovo izvršenje, on, kako smo gore naveli, mora imati svest da za neko lice iznosi ili pronosi nešto neistinito. Naravno da će ga sud osloboti optužbe-krivice ako po sprovedenom postupku proizađe da je učinilac ima opravdanih razloga-osnova da veruje u ono što je iznosio ili pronosio.
Pored osnovnog krivičnog dela klevete, kako smo gore naveli, postoje i teži oblici ovog dela.
Javna kleveta:
Ovaj teži oblik klevete postoji ako je ona učinjena putem medija.
Ovakav način iznošenja neistini svakako predstavlja veću društvenu opasnost koja se ogleda u činjenici da neistinu saznaju, sa njome biva upoznato veći broj ljudi. Međutim, smatra se da ovaj teži oblik ne postoji ukoliko je učinilac neistinu saopštio novinaru a on kasnije to objavio u štampi.
Kao i kod osnovnog dela, okolnosti koje ovo krivično delo čine težim moraju biti obuhvaćene umišljajem učinioca, odnosno on mora biti svestan da neistine iznosi ili pronosi putem medija.
Teške posledice za lice na koje se kleveta odnosi:
Kod ovog težeg oblika klevete, zbog same posledice koje delo čini težim, potrebno je da ono što se iznosi ili pronosi ima takav značaj da je dovelo ili je moglo dovesti do teških posledica za oštećenog. Posledice ovog krivičnog dela mogu biti različite, ali da bi postojalo ovaj teži oblik one moraju da teško pogađaju lice na koje se odnose. Za postojanje ovog oblika klevete dovoljno je da je teža posledica obuhvaćena nehatom učinoca.
U praksi nisu retki slučajevi procesiranja učinilaca ovih krivičnih dela, međutim, mnogo su češći slučajevi klevete kada oštećeni, što zbog pravne neukosti, što zbog složene procedure krivičnog postupka, ne podnose privatne tužbe, već na drugi način, trpljenjem, ili kasnijim uzvraćanjem manjom ili većom merom klevete bivaju zadovoljeni i bez podnošenja privatne tužbe.
Iako se radi o krivičnom delu ne tako velike društvene opasnosti, ipak smo svedoci brojnih slučajeva podnošenja privatnih tužbi u sveri estrade, politike i drugih javnih poslova. Naime, kleveta se ne malo puta svesno koristi kao sredstvo za umanjenje rejtinga i omalovažavanja političkog ili kog drugog javnog protivnika, pri čemu učinilac korist dobijenu iznošenjem klevete smatra većom od eventualne štete koju trpi u krivičnom postupku i od iznosa nematerijalne štete koju nekada plaća posle sprovedenog pariničnog postupka.
Literatura: Ljubiša Lazarević «Komentar Krivičng zakonika Republike Srbije»