Izvor: Politika.
Problemi nastali u računima za struju podsetili su da bi u Zakonu o zaštiti potrošača ipak morala da se nađe i mogućnost grupne tužbe potrošača čija su prava oštećena. – Ovo je najpopularniji princip zaštite potrošača u EU.
Da se slučaj sa neobjašnjivo visokim računima za struju dogodio u Portugaliji, na primer, potrošači sasvim sigurno ne bi nedeljama obigravali šaltere u pokušaju da ospore grešku. I u bilo kojoj drugoj državi EU odgovor na javašluk jednog trgovca, distributera, javnog preduzeća koji je povredio prava velikog broja građana bio bi verovatno kolektivna tužba i nadoknada štete koja im je naneta. Zašto baš Portugalija? Još pre dvadeset godina kada je najveća potrošačka organizacija DEKO u ovoj zemlji pokrenula prvu kolektivnu tužbu protiv jednog operatera mobilne telefonije i dobilo ga na sudu jer je naplaćivalo razgovore koji nisu ostvareni, cela zemlja je telefonirala besplatno mesec dana.
Ovakva mogućnost u Srbiji još ne postoji, a kako novi Zakon o zaštiti potrošača nije usvojen, na ovakve pogodnosti i zaštitu kakvu uživaju potrošači u EU građani Srbije će još čekati.
– Zakon o zaštiti potrošača iz 2010. godine ne predviđa mogućnost naknade za štetu nastalu po kolektivne interese potrošača. IPA projekat je predložio unošenje i ove mogućnosti u nacrt novog zakona o zaštiti potrošača koji je pripremilo Ministarstvo spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija. Ja iskreno verujem da neka dobro organizovana udruženja potrošača mogu da primenjuju ovaj postupak – kaže Tijeri Burgoanji, šef tima evropskog projekta „Jačanje zaštite potrošača u Srbiji“.
Prema njegovim rečima, njihov predlog nije uključen u konačnu verziju nacrta. Prema nacrtu novog zakona o zaštiti potrošača, udruženja potrošača će moći da podnose kolektivne tužbe tržišnoj inspekciji, koja će onda odlučivati o osnovanosti same tužbe, i ako odluči da je tužba legitimna, naređivaće trgovcu da prekine sa kršenjem zakona. Nažalost, predloženi nacrt ne pruža mogućnost za dobijanje naknade za štetu koja je nastala po kolektivne interese potrošača ili po veću grupu potrošača.
– Možda će upravo slučajevi kao ovaj problem koji je nastao sa računima za struju ukazati na neophodnost uvođenja postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača i navesti zakonodavca da uvrsti ovaj mehanizam zaštite u novi zakon o zaštiti potrošača – objašnjava Burgoanji.
U IPA projektu kažu da kada poslovanje jednog i jedinog dobavljača električne energije dovede do toga da se na hiljade potrošača žale na isti problem, neophodno je naći zajedničko rešenje. Ideja da svi potrošači pojedinačno podnesu tužbe pred nadležnim upravnim organom ili sudom je potpuno besmislena. To je potpuno neizvodljivo i neisplativo. U slučajevima kada se veliki broj potrošača žali na isti problem prouzrokovan od strane istog trgovca, neophodno je obezbediti neki oblik zaštite kolektivnih interesa potrošača.
– Na primer, u Italiji, Španiji, Portugaliji i Grčkoj, udruženja potrošača imaju pravo da idu na sud i zastupaju takozvani kolektivni interes potrošača. Kada trgovac ošteti stotine ili hiljade potrošača, kolektivni interes potrošača je takođe oštećen. Udruženja potrošača su upravo u najboljoj poziciji za podnošenje kolektivnih tužbi. Oni od sudije traže izricanje dve sudske mere: jedna je naredba trgovcu da istog trenutka prekine sa nepoštenom ili nelegalnom poslovnom praksom, dok je druga da sud odredi da trgovac plati određenu svotu novca kao naknadu za štetu koja je nastala po kolektivne interese potrošača. Ta odšteta ne pokriva samo troškove suđenja, već uključuje i naknadu za sve oštećene potrošače. Ovaj novac se dodeljuje udruženju potrošača koje je vodilo spor, a zatim se prosleđuje potrošačima. Ovaj način zaštite potrošača zove se „grupna tužba“, i veoma je popularan u Evropi. Po mom mišljenju, ovo je veoma koristan i delotvoran način za ostvarenje potrošačkih prava – objašnjava naš sagovornik.
On dodaje da je ovaj princip veoma povoljan za potrošače jer oni onda ne moraju pojedinačno da idu na sud, već to za njih radi udruženje potrošača. Istovremeno, grupna tužba je veoma korisna za udruženja potrošača: na ovaj način njihove aktivnosti postaju prozirnije i dobijaju finansijska sredstava koja su im neophodna za sprovođenje zakona i odlazak na sud.
– Ovaj slučaj sa strujom, ali i mnogi slični problemi koje naša organizacija uočava na terenu, na osnovu prijava potrošača, potvrđuje neophodnost uvođenja kolektivne tužbe, što je princip razvijenih zemalja. NOPS je još prošle godine zatražio da se u Zakonu o parničnom postupku, u delu potrošačkih sporova, pravilno formuliše kolektivna tužba. To se ipak nije dogodilo, i to je jedan od nedostataka nacrta novog zakona o zaštiti potrošača, čime će građani biti sigurno uskraćeni za kvalitetniju zaštitu. Međutim, ne treba prevideti i to da se u ovom nacrtu nalazi pravna osnova za ovaj deo, pa bi zakonodavci ubuduće mogli da urade više da se ova oblast uredi kao u zemljama EU. Uostalom, to nas čeka u pregovorima sa Evropom, kada se otvori poglavlje 28 koje sadrži između ostalog i zaštitu potrošača – kaže Goran Papović, predsednik Nacionalne organizacije potrošača Srbije.
Na korak do zakona
Raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora odložilo je ulazak nacrta novog zakona o zaštiti potrošača u skupštinsku proceduru, međutim, kako kaže predsednik NOPS-a, uskoro će ipak biti formiran poseban sektor za zaštitu potrošača u okviru Ministarstva trgovine i telekomunikacija koji će moći da izriče upravne mere, što daleko poboljšava oblast zaštite potrošača.
– Ovo je značajna novina, jer bi to u praksi značilo da kada mi kao organizacija prikupimo podatke i dokaze da neko krši prava potrošača, ovaj sektor će moći da izriče upravne mere, zabrani rad trgovcu i tome slično, što do sada nije bio slučaj – kaže Papović.
Na pitanje šta će biti sa nacrtom novog zakona, s obzirom na to da je EU u njegovu izradu uložila znatna sredstva, Papović dodaje da veruje da će odmah po formiranju nove skupštine jedan od prvih zakona koji će se naći pred poslanicima biti upravo ovaj.