U presudi u slučaju Altay protiv Turske po predstavci broj 11236/09 od 9. aprila 2019. godine (konačna 9. jula 2019. godine), Evropski sud za ljudska prava (u daljem tekstu: ESLJP), po prvi put je zauzeo stav da usmena komunikacija između advokata i njegovog klijenta potpada pod pojam “privatni život”, u smislu odredbe člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je propisano pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života:
„1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
2. Javne vlasti neće se mešati u vršenje ovog prava sem ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbednosti, javne bezbednosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.“
ESLJP smatra da komunikacija osobe sa advokatom u kontekstu pravne pomoći spada u domen privatnog života jer je svrha takve interakcije omogućiti pojedincu da donosi odluke o svom životu zasnovane na informacijama. Informacije koje se saopštavaju advokatu često uključuju intimne i lične stvari ili osetljiva pitanja. Iz toga proizlazi da, bilo da je reč o kontekstu pomoći u građanskim ili krivičnim postupcima ili u kontekstu traženja opšteg pravnog saveta, pojedinci koji se savetuju sa advokatom mogu razumno očekivati da je njihova komunikacija privatna i poverljiva.
Detaljniji prikaz ove odluke možete pročitati u narednom broju časopisa „Advokatska kancelarija“.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.