Nevolje pacijenata koji imaju izabranog lekara na drugoj opštini. Mora da se prenese zdravstveni karton, pa da se vraća.
Dosta pacijenata je izabralo lekara van svoje opštine.
KONCEPT izabranog lekara u Srbiji u praksi svakodnevno pada na ispitu. To na svojoj koži osećaju pacijenti, koji su, kako im to zakon i dozvoljava, izabrali doktora van opštine na kojoj žive. Kada, recimo, dođu u situaciju da kod kuće moraju da primaju injekcije, ispada da nisu ni u čijoj nadležnosti. Iz doma zdravlja gde su se registrovali, pomoć ne može da stigne jer nema ni kadra ni para za troškove rada na „tuđem“ terenu, a za dom zdravlja na opštine gde žive formalo ne postoje jer tu nisu ni prijavljeni.
Iako izabrani lekari tvrde da problem, bar kada je u pitanju davanje ampulirane terapije, lako može da se reši, jednom administrativnom odlukom, izgleda da nema dobre volje.
– Ampulirana terapija se vezuje za lični identifikacioni broj izabranog lekara i ja iz Vračara sa nalogom za injekcije mogu da pošaljem pacijenta, recimo, u Vranić, ako on tamo živi, gde bi primio terapiju, a usluga davanja injekcija bi se fakturisala na moje ime – kaže dr Milica Nikolić Urošević iz Doma zdravlja Vračar i zastupnik Udruženja izabranih lekara opšte medicine. – To je, međutim, u praksi neizvodljivo, jer ni Ministarstvo zdravlja, ni RFZO, od kojih smo više puta tražili da reše ovaj problem, nisu ništa učinili.
PO LEKARU 1.500 PACIJENATA Izabrani lekari opšte medicine, njih 3.549, koji bi trebalo da brinu o zdravlju 5,8 miliona odraslih i 200.000 dece, u sredinama gde nema pedijatra, u proseku imaju 1.496 opredeljenih pacijenata. Pet odsto lekara u Srbiji trenutno ima više od 2.000 pacijenata. U ruralnim sredinama prosek je 800 pacijenata po lekaru. Najopterećeniji su 1.000 izabranih lekara opšte medicine u 17 beogradskih opština, dok, recimo, u Subotici, doktori imaju po 880 kartona.
Pacijentu koji živi van teritorije doma zdravlja u kojem je prijavljen ne smeju da daju u ruke injekcije jer je to protiv zakona. A kad nije u situaciji da sam dođe u ambulantu, jedino rešenje je da preseli karton u dom zdravlja na opštini gde živi, a kasnije, kad završi terapiju, može opet da se vrati kod izabranog lekara.
Isto je i u situacijama kada je pacijentima potrebna kućna nega, recimo, kada su nepokretni zbog operacije kuka.
– Nekad smo mogli da napišemo uslužni nalog da se pacijentu u drugom domu zdravlja daje terapija, i da damo ampule, ali su to direktori zabranili – kaže dr Nevenka Dimitrijević, lekar u Domu zdravlja Voždovac i predsednik Sindikata lekara i farmaceuta Srbije.
– Dosta pacijenata je izabralo lekara van svoje opštine, a sad je to potpuno besmisleno. Ako po zakonu mogu da biraju lekara tamo gde žele na teritoriji filijale osiguranja, zašto se izbor svodi samo na teritoriju jedne opštine.
Domovi zdravlja su se dogovorili da u situacijama kao što je davanje ampulirane terapije kod kuće svako preuzme svoje pacijente. Za korisnike zdravstvene zaštite to podrazumeva dodatno šetanje.
Izvor: Večernje novosti