Zaštitnik građana zatražio je od Kazneno-popravnog zavoda u Sremskoj Mitrovici da se lekarski pregledi osuđenih u KPZ-u nakon primene mera prinude, u slučajevima kada se konstatuju povrede na telu osuđenika, sprovode u skladu sa Istanbulskim protokolom – Priručnikom za delotvornu istragu i dokumentovanje torture i drugog svirepog, nečovečnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.
Naime, nakon sprovedenog postupka kontrole zakonitosti i pravilnosti rada KPZ Sremska Mitrovica Zaštitnik građana je utvrdio da u izveštaju o obavljenom lekarskom pregledu dvojice osuđenih, nakon primene mera prinude upotreba fizičke snage i gumene palice lekar nije detaljno opisao konstatovane povrede, nije fotografisao povrede i ucrtao ih u šemu tela, nije uneo navode lica prema kome je mera prinude primenjena o načinu nastanka povreda, niti je uneo mišljenje o povezanosti primenjene mere i nastalih povreda.
Zaštitnik građana je takođe uputio preporuku KPZ-u da ubuduće izoluje i čuva video snimke na kojima je zabeležena primena mera prinude prema osuđenim licima.
Obrazlažući navedene preporuke, Zaštitnik građana je između ostalog naveo:
Članom 25. Ustava Republike Srbije (“Sl. glasnik RS”, br. 98/2006) jemči se nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta, te je propisano da niko ne može biti izložen mučenju, nečovečnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, niti podvrgnut medicinskim ili naučnim ogledima bez svog slobodno datog pristanka.
Članom 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (ratifikovana Zakonom o ratifikaciji Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, „Službeni list Srbije i Crne Gore – međunarodni ugovori“, br. 9/2003) jemči se zabrana mučenja, te je propisano da niko ne sme biti podvrgnut mučenju, ili nečovečnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
Članom 2. Konvencije protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kazni (ratifikovana Zakonom o ratifikaciji Konvencije protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka, „Službeni list SFRJ – međunarodni ugovori“, br. 9/1991) određeno je da svaka država članica preduzima zakonske, administrativne, sudske ili druge efikasne mere kako bi sprečila izvršenje akata torture na teritoriji pod njenom jurisdikcijom.
Članom 11. Konvencije protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kazni propisano je da svaka država članica vrši sistematski nadzor nad pravilima, uputstvima, metodama i praksom saslušanja i nad odredbama u vezi sa čuvanjem i postupanjem na bilo koji način sa uhapšenim, pritvorenim ili zatvorenim licima na nekoj teritoriji pod njenom jurisdikcijom, a radi sprečavanja svakog slučaja torture.
Članom 12. Konvencije protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kazni propisano je da se svaka država članica stara da nadležni organi neodložno izvrše nepristrasnu istragu svaki put kad postoje opravdani razlozi da se posumnja da je akt torture izvršen na nekoj teritoriji pod njenom jurisdikcijom.
Pravilom broj 42.3 Evropskih zatvorskih pravila Komiteta ministara Saveta Evrope [Rec (2006)2] predviđeno je da će kod pregleda zatvorenika lekar ili kvalifikovan medicinski tehničar koji je odgovoran tom lekaru obratiti posebnu pažnju evidentiranju i izveštavanju nadležnih organa o bilo kom znaku ili indikaciji da se sa zatvorenicima postupa nasilno.
Pravilom broj 34 Standardnih minimalnih pravila Ujedinjenih nacija o postupanju prema zatvorenicima – The Nelson Mandela Rules [A/RES/70/175] predviđeno je da zdravstveni radnici, ako tokom ispitivanja zatvorenika prilikom prijema u zavod ili prilikom pružanja medicinske pomoći nakon toga postanu svesni bilo kog znaka mučenja ili drugog surovog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, treba da dokumentuju i prijave takve slučajeve nadležnim medicinskim, administrativnim i pravosudnim organima.
U trećem Opštem izveštaju Komiteta Saveta Evrope za prevenciju torture i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja [CPT/Inf (93) 12], izneti su opšti stavovi i preporuke o zdravstvenim uslugama u zatvorima. Prema tačkama 60. i 61, zatvorske zdravstvene službe mogu doprineti sprečavanju nasilja nad osobama lišenim slobode putem sistematskog evidentiranja povreda i, ukoliko je potrebno, obezbeđivanja opštih informacija nadležnim organima. Svi znakovi nasilja koji se uoče prilikom zdravstvene provere zatvorenika kod prijema u ustanovu moraju biti u potpunosti evidentirani, zajedno sa svim njegovim relevantnim izjavama, te zaključcima lekara. Nadalje, ove informacije bi trebalo učiniti dostupnim samom zatvoreniku. Isti pristup treba primenjivati kada se zatvorenik zdravstveno pregleda nakon nekog nasilnog incidenta unutar zavoda.
Istanbulskim protokolom – Priručnikom za delotvornu istragu i dokumentovanje torture i drugog svirepog, nečovečnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (UN, 2004) predviđeno je da medicinski stručnjaci uključeni u istragu torture ili zlostavljanja treba da se u svako doba ponašaju u skladu sa najvišim etičkim standardima, da naročito moraju obezbediti pristanak na osnovu pune obaveštenosti pre no što obave ma kakav pregled, da pregled mora odgovarati prihvaćenim standardima medicinske prakse, da se pregledi moraju obavljati u privatnosti, pod kontrolom medicinskih stručnjaka i bez prisustva agenata bezbednosti i drugih vladinih zvaničnika, da medicinski stručnjaci treba odmah da pripreme tačan pismeni izveštaj koji treba da sadrži, pored ostalog: (1) podroban zapis ispitanikove priče date kroz razgovor, uključivo navodne metode torture ili zlostavljanja, vreme kad se navodna tortura ili zlostavljanje dogodilo i sve pritužbe na fizičke i psihološke simptome, (2) fizički i psihološki pregled, odnosno zapis o svim fizičkim i psihološkim nalazima nakon kliničkog pregleda koji uključuje odgovarajuće dijagnostičke testove i, gde je moguće, fotografije u boji svih povreda; (3) mišljenje, odnosno tumačenje verovatne povezanosti fizičkih i psiholoških nalaza sa mogućom torturom ili zlostavljanjem.
Članom 28. stavom 3. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija („Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 55/2014) propisano je da Upravnik zavoda zastupa zavod i odgovoran je za zakonit i pravilan rad u zavodu.
Članom 113. stavom 1. istoga zakona propisano je da osuđeni ima pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom koji uređuje zdravstvenu zaštitu i odredbama tog zakona.
Članom 115. stavom 1. tačkom 6. istog zakona propisano je da je lekar u zavodu dužan vodi posebnu evidenciju o povredama osuđenih, da upravnika zavoda obaveštava o bilo kom znaku ili indikaciji da je prema osuđenom primenjeno nasilje, da u izveštaju o utvrđenim povredama unese i navode osuđenog lica o načinu nastanka povrede, kao i da iznese svoje mišljenje o povezanosti navoda osuđenog i nastalih povreda.
Članom 12. Zakona o zdravstvenoj dokumentaciji i evidencijama u oblasti zdravstva („Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 123/2014 i 106/2015) propisano je da se medicinska dokumentacija i evidencije vode upisivanjem podataka u osnovnu medicinsku dokumentaciju i pomoćna sredstva za vođenje evidencija, i da osnovnu medicinsku dokumentaciju, pored ostalog, predstavlja zdravstveni karton.
Članom 13. istog zakona propisano je da se u osnovnu medicinsku dokumentaciju, u zavisnosti od vrste medicinske dokumentacije, u okviru podataka o zdravstvenom stanju i zdravstvenim uslugama upisuju lična anamneza i objektivni nalaz.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze Propis Soft, redakcija Profi Sistem Com.
Izvor. Sajt Zaštitnika građana Republike Srbje (www.ombudsman.rs).