od 2010.

Nadležnost za sprovođenje izvršenja i izuzimanje od izvršenja

Saopštenje AKB o dozvoli postupanja advokata pred sudovima i svim državnim organima

Na početku treba napomenuti da evropska praksa prinudnog ostvarenja dospelih potraživanja se, od svog nastanka, zasniva na dva koncepta:

-izvršenje povereno sudu (austrijsko-nemački model) i
-izvršenje povereno samostalnoj pravosudnoj profesiji (francuski model).

Prvi Zakon o izvršenju i obezbeđenju datira iz 1930. godine, iz doba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kojim je sam postupak izvršenja u svakom pravnom području bio uređen različitim zakonima, a i sami organi kojima je bilo povereno sprovođenje konkretnih izvršnih radnji su bili međusobno drugačije organizovani. Tako su na području Srbije i Crne Gore izvršne radnje sprovodili predstavnici policijskih vlasti, dok su u području koje je u to vreme bilo poznato kao „vojvođansko pravno područje” izvršenje sprovodili posebni „kraljevski sudski izvršitelji”. Ono što je njih karakterisalo je da su svoju profesiju obavljali u skladu sa Napoleonovim carskim dekretom iz juna 1813. godine, kojim su utvrđena pravila i propisi koji su se odnosili na mesto prebivališta i rada izvršitelja, nadzor nad njima, ali i na konkretne moralne zahteve kojih su se predstavnici ove profesije morali pridržavati.

Prema važećoj odredbi čl.4. Zakona o izvršenju i obezbeđenju (“Sl. glasnik RS”, br. 106/2015, 106/2016 – autentično tumačenje i 113/2017 – autentično tumačenje):

Sud je isključivo nadležan za izvršenje zajedničke prodaje nepokretnosti i pokretnih stvari, činjenja, nečinjenja ili trpljenja (čl. 359-367) i izvršenje izvršnih isprava u vezi s porodičnim odnosima i vraćanjem zaposlenog na rad.
Javni izvršitelji jesu isključivo nadležni za izvršenje ostalih izvršnih isprava, rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave, rešenja o usvajanju predloga za protivizvršenje i rešenja o izvršenju rešenja o izrečenim sudskim penalima.

Odluke u izvršnom postupku i postupku obezbeđenja

Sud i javni izvršitelj donose rešenja i zaključke.
Rešenjem se odlučuje o predlogu za izvršenje ili obezbeđenje, zatim o prigovoru, žalbi i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom.
Rešenje o izvršenju na osnovu izvršne ili verodostojne isprave ne mora biti obrazloženo.
Zaključkom se nalaže preduzimanje izvršnih radnji i upravlja izvršnim postupkom.

Pravni lekovi u izvršnom postupku

Pravni lekovi u izvršnom postupku jesu žalba i prigovor.

Žalbom se pobija rešenje prvostepenog suda ili javnog izvršitelja, ako ovim zakonom nije određeno da žalba nije dozvoljena ili da se takvo rešenje pobija prigovorom.
Prigovor se podnosi protiv rešenja donetog o predlogu za izvršenje na osnovu verodostojne isprave, protiv drugih rešenja prvostepenog suda ili javnog izvršitelja određenih ovim zakonom, i kao prigovor trećeg lica (član 108).
Protiv rešenja donetog o prigovoru protiv rešenja dozvoljen je prigovor samo kod prigovora trećeg lica (član 110. stav 2), a žalba samo protiv rešenja donetog po prigovoru protiv rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave.
Protiv zaključka nisu dozvoljeni ni prigovor, ni žalba. Prigovor ili žalba koji su podneti protiv zaključka odbacuju se u rešenju ili zaključku kojim se okončava izvršni postupak.

Rok za žalbu i prigovor i odsustvo odložnog dejstva žalbe i prigovora

Žalba se podnosi u roku od osam dana od dana dostavljanja rešenja.
U istom roku se podnosi i prigovor, izuzev prigovora trećeg lica.
Žalba i prigovor odlažu izvršenje samo kad je to ovim zakonom određeno.

Naznačivanje javnog izvršitelja

Izvršni poverilac dužan je da u predlogu za izvršenje na osnovu izvršne ili verodostojne isprave naznači konkretno određenog i mesno nadležnog javnog izvršitelja da sprovede izvršenje.

Izuzimanje od izvršenja

Odredbama člana 218 navedenog zakona propisano je šta ne može biti predmet izvršenja.

Dakle, predmet izvršenja ne može biti:

1) odeća, obuća i drugi predmeti za ličnu upotrebu, posteljne stvari, posuđe, deo nameštaja koji je neophodan izvršnom dužniku i članovima njegovog domaćinstva, šporet, frižider i peć za grejanje;
2) hrana i ogrev koji su izvršnom dužniku i članovima njegovog domaćinstva potrebni za tri meseca;
3) gotov novac izvršnog dužnika koji ima stalna mesečna primanja do mesečnog iznosa koji je zakonom izuzet od izvršenja, srazmerno vremenu do narednog primanja;
4) ordenje, medalje, ratne spomenice i druga odlikovanja i priznanja, lična pisma, rukopisi i drugi lični spisi i porodične fotografije izvršnog dužnika;
5) pomagala koja su osobi sa invaliditetom ili drugom licu s telesnim nedostacima neophodna za obavljanje životnih funkcija;
6) kućni ljubimac.

 

Izvor: Sajt Komore javnih izvršitelja (www.komoraizvrsitelja.rs).

Izvor: Izvod iz zakona preuzet iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com.

Najnoviji tekstovi