U cilju efikasnijeg ostvarivanja Ustavom i zakonom zajemčenih prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, Zaštitnik građana uputio je Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja inicijativu kojom od ministarstva traži da predloži odgovarajuće izmene i dopune Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Zakon treba izmeniti u pogledu osiguranika kod kojih je gubitak radne sposobnosti nastao kao posledica invalidnosti prouzrokovane povredom van rada ili bolešću, tako da se ostvarivanje njihovog prava na invalidsku penziju ne uslovljava sticanjem godina starosti, već samo gubitkom radne sposobnosti i godinama staža osiguranja.
Naime, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju u članu 19. st. 1. t. 1 propisano je da osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja.
Pravo na invalidsku penziju regulisano je odredbom člana 25. Zakona koji propisuje da osiguranik kod koga nastane potpuni gubitak radne sposobnosti, stiče pravo na invalidsku penziju ako je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolešću – pod uslovom da je gubitak radne sposobnosti nastao pre navršenja godina života propisanih za sticanje prava na starosnu penziju utvrđenih u članu 19. tačka 1) ovog zakona i da ima navršenih pet godina staža osiguranja.
Zakonom o radu , u članu 176. stav 1. t. 1 propisano je da zaposlenom prestaje radni odnos nezavisno od njegove volje i volje poslodavca ako je na način propisan zakonom utvrđeno da je kod zaposlenog došlo do gubitka radne sposobnosti – danom dostavljanja pravnosnažnog rešenja o utvrđivanju gubitka radne sposobnosti.
S obzirom na navedeno, utvrđeno je da problem nastaje kod osiguranika koji imaju potreban broj godina života, ali ne i staža osiguranja da bi ostvarili pravo na starosnu penziju, dok s druge strane, ne mogu ostvariti ni pravo na invalidsku penziju, zbog toga što je gubitak radne sposobnosti kod istih nastao posle navršavanja godina života potrebnih za priznavanje prava na starosnu penziju.
G. iz Beograda podnela je pritužbu Zaštitniku građana u kojoj je izraženo nezadovoljstvo postupanjem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijale Beograd, u postupku za priznavanje prava na invalidsku penziju, pokrenutog po zahtevu pritužilje od 11. 03. 2013. godine. U navedenom postupku, stranci je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti , usled čega je pritužilji prestao radni odnos po sili zakona. Rešenjem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijale za grad Beograd odbijen je njen zahtev za priznavanje prava na invalidsku penziju, pri čemu se organ postupka pozvao na član 25. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, sa obrazloženjem da je kod stranke došlo do gubitka radne sposobnosti posle navršavanja godina života propisanih za sticanje prava na starosnu penziju.
U vreme odlučivanja o zahtevu pritužilje tada važeći Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju propisivao je u članu 19. st. 1. da osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 65 (muškarac), odnosno 60 (žena) godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja. Kako je pritužilja, u vreme odlučivanja o njenom zahtevu, navršila 60 godina života, ali ne i 15 godina staža osiguranja, nije mogla očekivati da će ostvariti pravo na starosnu penziju. S druge strane, nije ispunjavala uslov za ostvarivanje prava na invalidsku penziju budući da je gubitak radne sposobnosti nastao posle navršenja godina života propisanih za sticanje prava na starosnu penziju.
Zaštitnik građana, iskoristio je Zakonom o Zaštitniku građana utvrđeno pravo i od Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, aktom del. br. 13443 od 13. 05. 2014. godine, zatražio obaveštenje o tome na koji način i primenom kojih propisa nadležni organi obezbeđuju ostvarivanje i zaštitu prava osiguranicima u opisanoj situaciji, odnosno mogućnost dalje egzistencije i ostvarivanja prihoda neophodnih za život, budući da osiguranici koji se nađu u opisanoj situaciji, usled gubitka radne sposobnosti, ostaju bez posla dok, s druge strane, ne mogu ostvariti pravo na penziju.
Postupajući po zahtevu Zaštitnika građana, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, u aktu broj: 181-01-00016/2014-07 od 20. 05. 2014. godine, citiralo je odredbe člana 21., 25., 19. i 69. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju . U navedenom aktu Ministarstva, takođe, piše da su zakonom propisani uslovi za sticanje prava na starosnu penziju i da se propisano odnosi na sve kategorije osiguranika; da su uslovi za sticanje prava na starosnu penziju kumulativni; da je Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležan da odlučuje u upravnom postupku o pravima osiguranika i korisnika prava, te da se N. G. treba neposredno obratiti nadležnoj filijali Fonda radi utvrđivanja navršenog staža osiguranja i ispunjenosti potrebnih uslova za starosnu penziju. Na kraju, Ministarstvo je u navedenom aktu ukazalo Zaštitniku građana da lica koja zbog teške materijalne situacije nisu u mogućnosti da podmire osnovne životne potrebe, mogu da se obrate nadležnom centru za socijalni rad.
Poslednjim izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju , došlo je do izmene uslova za sticanje starosne penzije koji se odnosi na godine života osiguranika, tako što je postojećim zakonskim rešenjem propisano (član 19. st. 1. t. 1) da osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, dok je član 25. Zakona, koji propisuje uslove za ostvarivanje prava na invalidsku penziju, ostao nepromenjen.
S tim u vezi, postojeće rešenje u Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju ne pruža pravni osnov za ostvarivanje prava na penziju navedenoj kategoriji osiguranika u uslovima kada su izgubili radnu sposobnost, dovodeći ih u položaj pravne nesigurnosti i rizika da postanu socijalni slučajevi zbog nemogućnosti da realizuju pravo za koje su, tokom staža osiguranja, izdvajali potrebna sredstva.
Ustav Republike Srbije propisuje da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki i izričito zabranjuje diskriminaciju, neposrednu i posrednu, po bilo kom osnovu a, između ostalog, naročito po osnovu psihičkog ili fizičkog invaliditeta i starosti (član 21.). U skladu sa Ustavom, „građani i porodice kojima je neophodna društvena pomoć radi savladavanja socijalnih i životnih teškoća i stvaranja uslova za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, imaju pravo na socijalnu zaštitu, čije se pružanje zasniva na načelima socijalne pravde, humanizma i poštovanja ljudskog dostojanstva. Invalidima, ratnim veteranima i žrtvama rata pruža se posebna zaštita, u skladu sa zakonom“ (član 69. stav. 1. i 4.).
Prilikom davanja ovog Mišljenja, Zaštitnik građana je imao u vidu član 16. stav 1. Zakona o ministarstvima, koji propisuje da Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, obavlja poslove državne uprave koji se odnose na sistem penzijskog i invalidskog osiguranja i na socijalno osiguranje.
Izvor: sajt Zaštitnika građana
Izvor: izvodi iz Pravilnika preuzeti su iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com-a