U „Sl. glasniku RS“, br. 111/2021 objavljene su dve odluke Ustavnog suda:
- Odluka broj IUz-223/2018-kojom se utvrđuje da odredbe člana 23. Zakona o presađivanju ljudskih organa („Službeni glasnik RS”, broj 57/18) nisu u saglasnosti sa Ustavom.
Podsećamo, čl. 23. Zakona o presađivanju ljudskih organa kojim se uređuju Uslovi za darivanje ljudskih organa umrlog lica je propisano:
„Ljudski organi sa umrlog lica mogu se uzeti radi presađivanja ukoliko se punoletni poslovno sposoban davalac pre smrti tome nije usmeno ili u pismenom obliku za života protivio, odnosno ako se tome u trenutku smrti nije izričito usprotivio roditelj, supružnik, vanbračni partner ili punoletno dete umrlog.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, ako umrlo lice nema srodnike iz stava 1. ovog člana, ljudski organi sa umrlog lica mogu se uzeti ako se tome, u trenutku smrti, nije izričito usprotivio pobočni srodnik zaključno sa drugim stepenom srodstva.
Koordinator za darivanje ljudskih organa, odnosno član koordinacionog tima dužan je da članove porodice umrlog lica iz stava 1. ovog člana, nakon utvrđene smrti, na odgovarajući način upozna sa daljim postupanjem, kao i uslovima za darivanje ljudskih organa iz stava 1. ovog člana.
Sa umrlog maloletnog lica, koje je za života bilo pod roditeljskim staranjem, dozvoljeno je uzimanje ljudskih organa samo na osnovu pismenog pristanka oba roditelja, odnosno jednog roditelja ukoliko je drugi roditelj umro ili je nepoznat.
Sa umrlog maloletnog lica koje je za života bilo bez roditeljskog staranja, dozvoljeno je uzimanje ljudskih organa samo na osnovu saglasnosti etičkog odbora zdravstvene ustanove koji se obrazuje u skladu sa zakonom kojim se uređuje zdravstvena zaštita.
Sa umrlog punoletnog lica kome je za života na osnovu odluke nadležnog organa delimično ili u potpunosti oduzeta poslovna sposobnost, dozvoljeno je uzimanje ljudskih organa samo na osnovu saglasnosti etičkog odbora zdravstvene ustanove koji se obrazuje u skladu sa zakonom kojim se uređuje zdravstvena zaštita.
Sa umrlog lica koji nije državljanin Republike Srbije, odnosno nema stalno nastanjenje u Republici Srbiji, dozvoljeno je uzimati ljudske organe samo na osnovu pismenog pristanka supružnika, odnosno vanbračnog partnera, roditelja, punoletnog brata, odnosno sestre ili punoletnog deteta umrlog lica.“
Za Ustavni sud se kao sporna postavljaju sledeća pitanja:
- pitanje odnosa za života izražene volje potencijalnog davaoca organa i volje njegovih srodnika, odnosno da li je zakonodavac jasno i precizno propisao obim prava srodnika umrlog lica, to jest da li je njihovo pravo na protivljenje uzimanju organa umrlog lica autonomno ili je ograničeno voljom umrlog lica i u suštini pravo da prenesu usmeno ili pismeno izraženu volju umrlog lica.
- pitanje da li su odredbe st. 1. i 3. člana 23. jasne i predvidive u pogledu obima obaveza koordinatora, kako u odnosu na utvrđivanje za života izražene volje umrlog tako i u odnosu na pravo srodnika da se usprotive uzimanju organa.
- pitanje da li upotreba različitih pojmova u pogledu nečega što se po logici stvari dešava nakon smrti, može dovesti do različitog tumačenja povodom ostvarivanja prava srodnika umrlog lica i u krajnjoj liniji do uskraćivanja toga prava.
- pitanje da li osporene odredbe st. 1. i 3. člana 23. daju mogućnost različitog tumačenja i uspostavljanja različitih procedura, kako u pogledu utvrđivanja za života izjavljene volje umrlog lica tako i u pogledu (ne)postojanja protivljenja njegovih srodnika, te nejednakog postupanja u istim pravnim situacijama.
- pitanje da li se, s obzirom na pravnu prirodu usvojenja, osporene odredbe uopšte mogu primeniti u slučaju usvojene dece ili je u tom delu Zakon podnormiran pa time i neprecizan
- pitanje jasnoće i preciznosti odredbe stava 5. člana 23. Zakona, odnosno da li je u konkretnom slučaju saglasnost etičkog odbora jedini uslov za uzimanje organa.
- pitanje da li su jasno i precizno propisani uslovi za darivanje organa punoletnog lica kome je za života delimično ili potpuno oduzeta poslovna sposobnost (stav 6. člana 23.), to jest da li se u tom slučaju primenjuje ili ne pravilo o pretpostavljenoj saglasnosti srodnika obuhvaćenih st. 1. i 2. toga člana, a imajući u vidu da odredbe st. 4–7. propisuju posebne režime za uzimanje organa pojedinih kategorija lica i da je očigledno da situacije uređene st. 4, 5. i 7. isključuju primenu odredaba st. 1. i 2. toga člana, kao i to da se, saglasno odredbama Porodičnog zakona, punoletno lice lišeno poslovne sposobnosti stavlja pod starateljstvo (član 124.) i da staratelj nije obuhvaćen krugom lica koja se mogu usprotiviti doniranju organa.
- Odluka broj IUz-69/2020- kojom se utvrđuje da odredbe člana 28. Zakona o ljudskim ćelijama i tkivima („Službeni glasnik RS”, broj 57/18) nisu u saglasnosti sa Ustavom.
Podsećamo, članom 28. Zakona o ljudskim ćelijama i tkivima kojim se regulišu Uslovi za darivanje tkiva je propisano:
„Tkiva sa umrlog lica mogu se uzeti radi primene ukoliko se punoletni poslovno sposoban davalac pre smrti tome nije usmeno ili u pismenom obliku za života protivio, odnosno ako se tome u trenutku smrti nije izričito usprotivio roditelj, supružnik, vanbračni partner ili punoletno dete umrlog.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, ako umrlo lice nema srodnike iz stava 1. ovog člana, tkiva sa umrlog lica se mogu uzeti ako se tome, u trenutku smrti, nije izričito usprotivio pobočni srodnik zaključno sa drugim stepenom srodstva.
Sa umrlog maloletnog lica, koje je za života bilo pod roditeljskim staranjem, dozvoljeno je uzimanje tkiva samo na osnovu pismenog pristanka oba roditelja, odnosno jednog roditelja ukoliko je drugi roditelj umro ili je nepoznat.
Sa umrlog maloletnog lica koje je za života bilo bez roditeljskog staranja, dozvoljeno je uzimanje tkiva samo na osnovu saglasnosti etičkog odbora zdravstvene ustanove koji se obrazuje u skladu sa zakonom kojim se uređuje zdravstvena zaštita.
Sa umrlog punoletnog lica kome je za života na osnovu odluke nadležnog organa delimično ili u potpunosti oduzeta poslovna sposobnost, dozvoljeno je uzimanje tkiva samo na osnovu saglasnosti etičkog odbora zdravstvene ustanove koji se obrazuje u skladu sa zakonom kojim se uređuje zdravstvena zaštita.
Sa umrlog lica koji nije državljanin Republike Srbije, odnosno nema stalno nastanjenje u Republici Srbiji, dozvoljeno je uzimati tkiva samo na osnovu pismenog pristanka supružnika, odnosno vanbračnog partnera, roditelja, punoletnog brata, odnosno sestre ili punoletnog deteta umrlog lica.“
Za Ustavni sud se kao sporna postavljaju sledeća pitanja:
- pitanje odnosa za života izražene volje potencijalnog davaoca tkiva i volje njegovih srodnika, odnosno da li je zakonodavac jasno i precizno propisao obim prava srodnika umrlog lica, to jest da li je njihovo pravo na protivljenje uzimanju tkiva umrlog lica autonomno ili je ograničeno voljom umrlog lica i u suštini pravo da prenesu usmeno ili pismeno izraženu volju umrlog lica.
- pitanje da li je iz navedenih odredaba jasno kako se, na koji način i kada, može ostvariti pravo srodnika da se usprotive uzimanju tkiva, odnosno da li oni kojima navedeno pravo pripada mogu da predvide šta se od njih očekuje ako žele da to pravo koriste.
- S obzirom na sadržinu odredbe stava 3, kao sporno se postavlja pitanje njene preciznosti u pogledu potrebne saglasnosti kada je jedan od roditelja potpuno lišen roditeljskog prava ili poslovne sposobnosti, imajući u vidu pravne posledice sudske odluke o potpunom lišenju roditeljskog prava, odnosno poslovne sposobnosti.
- pitanje jasnoće i preciznosti odredbe stava 4. člana 28. Zakona, odnosno da li je u konkretnom slučaju saglasnost etičkog odbora jedini uslov za uzimanje tkiva.
- pitanje da li su jasno i precizno propisani uslovi za darivanje tkiva punoletnog lica kome je za života delimično ili potpuno oduzeta poslovna sposobnost (stav 5. člana 28.), to jest da li se u tom slučaju primenjuje ili ne pravilo o pretpostavljenoj saglasnosti srodnika.
Izvor: Izvod iz propisa i sudske prakse preuzet iz pravne baze “Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com