Prema navodima zakonodavca, razlog za donošenje Zakona o zaštiti potrošača je, pre svega, pružanje sveobuhvatne zaštite potrošačima na teritoriji Republike Srbije.
Ovde se prvenstveno misli na delotvorno ostvarivanje osnovnih potrošačkih prava koja se odnose, pre svega na obrazovanje i informisanje, zaštitu ekonomskih interesa, rešavanje potrošačkih problema i zastupanje potrošačkih interesa, kao i dostupnost osnovnih roba i usluga. Sveobuhvatna zaštita potrošača podrazumeva stvaranje okruženja koje omogućava potrošačima da ostvaruju i koriste svoja prava. Preduslov za to je stvaranje sistema u kojem su potrošači svesni svojih prava i odgovornosti, imaju pristup informacijama i savetima, osećaju da su bezbedni na tržištu i da postoje efikasni mehanizmi za uočavanje i otklanjanje nepoštene poslovne prakse na tržištu. To takođe znači da su potrošačima dostupna i efikasna sredstva pravne zaštite, kao i odgovarajuća nadoknada štete.
Zakon o zaštiti potrošača koji je usvojen 2010. godine, a u primeni od 1. januara 2011. godine, predstavljao je značajan pomak u smislu obezbeđivanja visokog nivoa zaštite potrošača i usaglašavanja domaćih propisa sa pravnim tekovinama EU s obzirom na to da je u ovaj propis transponovano 15 direktiva EU. Međutim, i pored toga što su, tada, nova zakonska rešenja u velikoj meri odgovarala zahtevima savremenog tržišta, a uzimajući u obzir da je oblast zaštite potrošača jedna od najdinamičnijih oblasti društva, primena Zakona je ukazala da postoje određene teškoće u njegovom sprovođenju. Poglavlja kojima se propisuje institucionalni okvir i sprovođenje zakona nisu u dovoljnoj meri korespondirala sa odredbama kojima se propisuju obaveze trgovaca, rešavanje potrošačkih sporova i prepoznavanje nepoštene poslovne prakse na tržištu. Stoga, jedan od razloga za donošenje novog zakona je neophodnost konsolidovanja Zakona u smislu obezebeđivanja institucionalnih promena, uspostavljanja mehanizama za sprovođenje zakona, osnaživanja udruženja i saveza udruženja za zaštitu potrošača i obezbeđivanja potpune usklađenosti sa potrošačkim pravom EU.
Takođe, jedan od razloga za donošenje novog zakona je jačanje državnog institucionalnog okvira politike zaštite potrošača. Preciziranjem nadležnosti Ministarstva uspostaviće se jasniji okvir za sprovođenje zakona, uz dodatnu nadležnost koja se odnosi na podsticanje osnivanja i rada tela za rešavanje potrošačkih sporova vansudskim putem kao jednim od bitnih komponenti zaštite prava i interesa potrošača budući da se mehanizmi za alternativno rešavanje potrošačkih sporova pridržavaju načela: nezavisnosti, otvorenosti, ravnopravnosti stranaka i efikasnosti. Zakon iz 2010. godine uređuje vansudsko rešavanje potrošačkih sporova u poglavlju XII, međutim ove odredbe ne pokrivaju u dovoljnoj meri ovu oblast i neophodno ih je uskladiti sa novim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14) koji uređuje postupak u potrošačkim sporovima.
Jačanje državnog institucionalnog okvira politike zaštite potrošača obezbeđuje se i davanjem veće uloge jedinicama lokalne samouprave u zaštiti prava i interesa potrošača, jer se promovisanjem institucija koje su bliske građanima i aktivne na lokalnom nivou direktnije utiče u oblastima kao što su obrazovanje, informisanje, savetovanje i učešće potrošača u procesu donošenja odluka. Jačanje državnog institucionalnog okvira politike zaštite potrošača sadržano je u Strategiji zaštite potrošača za period 2013-2018. godine, i to u delu kojim se definiše cilj 3. Dalje jačanje institucionalnog okvira zaštite potrošača.
Pored jačanja državnog institucionalnog nivoa krucijalno je i jačanje nevladinih institucija kako bi se odgovorilo zahtevima sveobuhvatne zaštite potrošača. Osnaživanje udruženja za zaštitu potrošača i saveza udruženja za zaštitu potrošača (u daljem tekstu: udruženja i savezi), kao jedan od razloga donošenja novog zakona, ima za cilj da se unapredi saradnja i zajedničke aktivnosti udruženja i saveza i pruži podrška njihovom umrežavanju kako bi bila prepoznata u društvu kao relevantan akter i obezbedila njihova održivost. Propisivanjem kriterijuma nezavisnosti i reprezentativnosti udruženja i saveza, kao novim zakonskim rešenjima, rad nevladinog sektora se podiže na viši nivo i biva prepoznat, od strane potrošača i trgovaca, kao dovoljno osnažen da zastupa potrošače u sudskom postupku i postupku vansudskog rešavanja sporova, u savetodavnim telima na lokalnom i republičkom nivou i u pokretanju postupaka za zaštitu kolektivnih interesa. Osnaživanje udruženja i saveza sadržano je u Strategiji zaštite potrošača za period 2013-2018. godine, i to u delu kojim se definiše cilj 5. Jačanje udruženja potrošača i individualnih potrošača.
Najbitniji razlog za donošenje novog zakona jeste uspostavljanje mehanizama za sprovođenje zakona. Delotvornije sprovođenje zakona obezbeđuje se, prvo, preventivnim delovanjem, ali i pokretanjem pravnih radnji u slučaju kršenja odredaba zakona koje se odnose na nepoštenu poslovnu praksu i nepravične odredbe u potrošačkim ugovorima; drugo, uvođenjem Nacionalnog registra potrošačkih prigovora, kao nacionalnog sistema za prikupljanje, evidentiranje i rešavanje potrošačkih prigovora dostupnog i putem Interneta; treće, proširivanjem opsega vršenja nadzora od strane inspekcijskih organa; četvrto, unapređenjem mehanizama za vansudsko rešavanje potrošačkih sporova. Delotvornije sprovođenje zakona sadržano je u Strategiji zaštite potrošača za period 2013-2018. godine u cilju 4. Delotvornije sprovođenje zakona i efikasniji sistem nadzora nad tržištem u oblasti zaštite potrošača.
Pored toga, međunarodnopravni osnov za usvajanje ovog zakona i jedan od razloga za njegovo donošenje sadržan je u članu 78. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane („Službeni glasnik RS”, broj 83/08) u kome je propisano da će ugovorne strane sarađivati kako bi usaglasile standarde zaštite potrošača u Srbiji sa standardima u Zajednici. Ovaj član predviđa da će strane u zajedničkom interesu obezbediti: politiku aktivne zaštite potrošača u skladu sa komunitarnim pravom, usklađivanje zakonodavstva o zaštiti potrošača u Srbiji sa zaštitom koja je na snazi u Zajednici, delotvornu pravnu zaštitu potrošača radi poboljšanja kvaliteta robe i održavanja odgovarajućih standarda bezbednosti, nadzor nad sprovođenjem pravila od strane nadležnih organa i omogućavanje pristupa pravdi u slučaju spora, kao i razmenu informacija o osnovnim proizvodima.
Imajući u vidu da je resorno ministarstvo preuzelo obavezu ispunjenja uslova iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane, odredbe najvažnijih, novousvojenih, evropskih direktiva iz oblasti zaštite potrošača inkorporirane su u ovaj Zakon: Direktiva 2011/83/EU o pravima potrošača o izmenama i dopunama Direktive Saveta 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Evropskog parlamenta i Saveta i o prestanku važenja Direktive Saveta 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Evropskog parlamenta i Saveta, koja sadrži odredbe koje se odnose na ugovore zaključene na daljinu ili izvan poslovnih prostorija, dužnost obaveštavanja potrošača i dužnost u vezi sa vremenom isporuke robe iz ugovora o prodaji, Direktiva 2013/11/EU o alternativnom rešavanju potrošačkih sporova i o izmenama i dopunama Uredbe (EZ) broj 2006/2004 o saradnji u oblasti zaštite potrošača i Direktiva 2009/22 Evropskog parlamenta i Saveta o merama zabrane za zaštitu interesa potrošača, koja uređuje pokretanje postupka za izricanje mera zabrane u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.