Prvu novinu uočavamo na samom početku novog Zakona o javnim nabavkama, odnosno u njegovom predmetu.
Za razliku od sada važećeg Zakona o javnim nabavkama kojim se uređuju uslovi, način i postupak nabavke dobara i usluga i ustupanja izvođenja radova u slučajevima kada je naručilac tih nabavki državni organ, organizacija, ustanova ili drugo pravno lice određeno ovim zakonom; određuje način evidentiranja ugovora i drugih podataka o javnim nabavkama; određuju poslovi i oblik organizovanja Uprave za javne nabavke; obrazuje Republička komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki; određuje način zaštite prava ponuđača i javnog interesa u postupcima javnih nabavki; uređuju i druga pitanja od značaja za javne nabavke, novim Zakonom o javnim nabavkama proširen je predmet tako što je propisano da se njime uređuje: planiranje javnih nabavki, uslovi, način i postupak javne nabavke; reguliše centralizacija javnih nabavki; uređuje javna nabavka u oblasti vodoprivrede, energetike, saobraćaja i poštanskih usluga i u oblasti odbrane i bezbednosti; određuje način evidentiranja podataka o javnim nabavkama; određuju poslovi, način rada i oblik organizovanja Uprave za javne nabavke i Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki; određuje način zaštite prava u postupcima javnih nabavki i u drugim slučajevima u skladu sa zakonom; uređuju i druga pitanja od značaja za javne nabavke.
Takođe, novi Zakon o javnim nabavkama u drugom članu određuje pojam naručioca, dakle, to čini pre određivanja značenja ostalih izraza u ovom zakonu.
Naručioca definiše na sledeći način:
1) korisnik budžetskih sredstava, organizacija za obavezno socijalno osiguranje i njeni korisnici, u smislu zakona kojim se uređuje budžetski sistem;
2) pravno lice osnovano u cilju obavljanja delatnosti koje su u opštem interesu, ukoliko je ispunjen neki od sledećih uslova:
(1) da se više od 50 % finansira iz sredstava naručioca;
(2) da nadzor nad radom tog pravnog lica vrši naručilac;
(3) da više od polovine članova organa upravljanja tog pravnog lica čine predstavnici naručioca;
3) javno preduzeće.
Vlada na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija i Uprave za javne nabavke na početku budžetske godine utvrđuje spisak naručilaca.
Spisak naručilaca objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srbije” i na Portalu javnih nabavki.
Lica koja nisu na spisku iz stava 2. ovog člana, a koja ispunjavaju uslove iz stava 1. ovog člana dužna su da primenjuju ovaj zakon.
Raniji, još važeći Zakon o javnim nabavkama je dosta drugačije odredio pojam naručioca, naime, prema njemu naručilac je:
1) državni organ, organizacija, ustanova i drugi direktni ili indirektni korisnik budžetskih sredstava u smislu zakona kojim se uređuje budžetski sistem i budžet, kao i organizacija za obavezno socijalno osiguranje;
2) javno preduzeće;
3) pravno lice koje obavlja i delatnost od opšteg interesa, ukoliko je ispunjen neki od sledećih uslova:
(1) da više od polovine članova organa upravljanja tog pravnog lica čine predstavnici naručioca;
(2) da više od polovine glasova u organu tog pravnog lica imaju predstavnici naručioca;
(3) da naručilac vrši nadzor nad radom tog pravnog lica;
(4) da naručilac poseduje više od 50% akcija, odnosno udela u tom pravnom licu;
(5) da se više od 50% finansira iz sredstava naručioca.
4) pravno lice osnovano od naručilaca, a koje obavlja i delatnost od opšteg interesa i koje ispunjava najmanje jedan od uslova iz tačke 3) ovog člana.
Najznačajnija razlika sastoji se u tome da Vlada na predlog ministarstva nadležnog za poslove finansija i Uprave za javne nabavke na početku budžetske godine utvrđuje spisak naručilaca.
Spisak naručilaca objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srbije” i na Portalu javnih nabavki.
Međutim, ovaj Zakon dužna su da primenjuju i lica koja ne budu na spisku, ali koja ispunjavaju propisane taksativno nabrojane uslove.
Brojne su i druge novine kojima ćemo se nadalje baviti na pravnom portalu.