Kao pravni institut u našem krivičnom zakonodavstvu regulisan je članom 236. Zakonika o kriivčnom postupku, tako što je propisano da:
“(1) Javni tužilac može odložiti krivično gonjenje za krivična dela za koja je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, ako osumnjičeni prihvati jednu ili više od sledećih mera:
1) da otkloni štetnu posledicu nastalu izvršenjem krivičnog dela ili da naknadi pričinjenu štetu,
2) da plati određeni novčani iznos u korist humanitarne organizacije, fonda ili javne ustanove,
3) da obavi određeni društvenokorisni ili humanitarni rad,
4) da ispuni dospele obaveze izdržavanja.
5) da se podvrgne odvikavanju od alkohola ili opojnih droga;
6) da se podvrgne psihosocijalnoj terapiji.
7) da izvrši obavezu ustanovljenu pravnosnažnom odlukom suda, odnosno poštuje ograničenje utvrđeno pravnosnažnom sudskom odlukom,
8) da položi vozački ispit, obavi dodatnu vozačku obuku ili završi drugi odgovarajući kurs.
(2) Po odobrenju veća iz člana 24. stav 6. ovog zakonika, javni tužilac može odložiti krivično gonjenje i za krivična dela za koja je predviđena kazna zatvora preko tri godine, a do pet godina.
(3) Osumnjičeni je dužan da prihvaćenu obavezu izvrši u roku koji ne može biti duži od šest meseci.
(4) Ako osumnjičeni izvrši obavezu iz stava 1. tač. 1. i 4. ovog člana ili, uz pristanak oštećenog, obavezu iz stava 1. tač. 2. i 3. ovog člana u roku iz prethodnog stava ovog člana, javni tužilac će odbaciti krivičnu prijavu, a odredbe člana 61. ovog zakonika neće se primenjivati.
(5) Kada javni tužilac oceni da oštećeni kome je u potpunosti naknađena pričinjena šteta, iz očigledno neopravdanog razloga ne pristaje da osumnjičeni izvrši obaveze iz stava 1. tač. 2) i 3) ovog člana, a javni tužilac nađe da je izvršenje takvih obaveza celishodno, zatražiće da veće iz člana 24 stav 6. ovog zakonika, svojim rešenjem odobri izvršenje tih obaveza. Ako veće iz člana 24. stav 6. ovog zakonika odobri izvršenje obaveza iz stava 1. tač. 2) i 3) ovog člana, a osumnjičeni ih u potpunosti izvrši, odredbe člana 61. ovog zakonika se neće primenjivati.
(6) Javni tužilac može, uz saglasnost suda pred kojim se vodi glavni pretres, do završetka glavnog pretresa za krivično delo za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, odustati od krivičnog gonjenja, ako osumnjičeni ispuni jednu ili više mera iz stava 1. ovog člana. Kada se radi o merama iz stava 1. tač. 2) i 3) ovog člana, potrebna je i saglasnost oštećenog, odnosno primenjuje se pravilo iz stava 5. ovog člana.
(7) Javni tužilac može postupiti u skladu sa stavom 6. ovog člana i kada se postupak vodi za krivično delo za koje je predviđena kazna zatvora preko tri godine, a do pet godina, ako to svojim rešenjem odobri veće iz člana 24. stav 6. ovog zakonika.
(8) Kada se presuda kojom se optužba odbija donese zbog odustanka javnog tužioca od krivičnog gonjenja u skladu sa st. 6. i 7. ovog člana, odredbe člana 62. ovog zakonika neće se primenjivati.
(9) Kada je krivična prijava podnesena za krivično delo za koje je kao glavna kazna predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, javni tužilac je dužan da pre podnošenja optužnog predloga, odnosno pre nego što podnese predlog za sprovođenje istražne radnje pre optužnog predloga, ispita postojanje mogućnosti za odlaganje krivičnog gonjenja, zbog čega može obaviti razgovor sa osumnjičenim i oštećenim, kao i drugim licima, odnosno prikupiti druge potrebne podatke, o čemu sastavlja službenu belešku”.
Odlaganje krivičnog gonjenja predstavlja odstupanje od načela legaliteta krivičnog gonjenja. Odlaganje ima za posledicu odlaganje krivičnog gonjenja za određeno vreme ili definitivno ne podneti sudu optužni predlog, ili predlog za preduzimanje pojedinih istražnih radnji, iako su uslovi za pokretanje postupka ispunjeni, što sve nije uslovljeno saglasnošću suda. U svim ovim slučajevima, po odluci tužioca ili nakon njegovo odluke po odobrenju veća, radi se uvek o krivičnom delu za koje se sudi u skraćenom postupku, odnosno za koja se ne vodi istraga.
Dakle, prema odredbama ovog člana, javni tužilac može sam odlučiti, nakon procene da je to naravno celishodno, da odloži krivično gonjenje za krivična dela za koja je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. Za krivična dela do pet godina, potrebno mu je odobrenje veća iz člana 24.st.6. ZKP-a. Odlaganje, kako Zakonik predviđa, može se primeniti ako osumnjičeni prihvati da ispuni jednu ili više od gore nabrojanih mera.
Sve obaveze se mogu izvršiti u roku od šest meseci, jer taj rok ne može biti duži.
Ono što je najvažnije i što osumnjičenog motiviše da se prema njemu primene ove odredbe je to da će javni tužilac odbaciti krivičnu prijavu, a da se odredbe čl.61. ovog Zakonika neće primenjivati.
Ovaj institute se faktički, shodno stavu šest ovog člana, može primeniti sve do završetka glavnog pretresa, tako što javni tužilac može odustati od krivčnog gonjenja ako osumnjičeni ispuni jednu ili više mera iz prvog stava ovog člana. Kada se radi o merama iz stava 1.tač.2. I 3, potrebna je I saglasnost oštećenog, odnosno primenjuje se pravilo iz stava 5. ovog člana. Ni u ovom slučaju neće se primenjivati odredbe čl.62. ovog Zakonika, odnosno
Nakon primene ovog institute, oštećen gubi pravo na preuzimanje krivčnog gonjenja, ali ne gubi pravo da svoj imovinskopravni zahtev ostvaruje u parnici.
Odluku o odlaganju krivičnog gonjenja javni tužilac donosi nakon što proceni da je ispunjenje neke obaveze predviđenih u prvom stavu ovog člana celishodnije u konkretnom slučaju od vođenja krivičnog postpka i eventualnog kažnjavanja. Najeminentniji predstavnici naše pravne nauke smatraju da odluka tužioca treba da bude u formi obrazloženog rešenja jer osumnjičeni i oštećeni treba da imaju akt u kome je utvrđena određena dužnost osumnjičenog ili određni rok za njeno ispunjenje.
Izvor: www.pravniportal.rs