Pitanje mogućnosti postupanja naručioca kada količine (kod sprovođenja postupka javnih nabavki) nije mogući tačno utvrditi i odrediti, oduvek je predstavljalo problem za zakonito postupanje. Jedno od rešenja jeste i okvirna količina o čemu je detaljno rešavala i Republička komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki u jednom od svojih rešenja:
Iz sadržine Modela ugovora proizilazi daje naručilac zadržao pravo da ne realizuje ugovorenu vrednost, s obzirom da se radi o uslugama čiji obim nije moguće precizno proceniti na godišnjem nivou, te je uneo okvirne količine neophodnih usluga, pri čemu je predvideo da će se iste realizovati prema njegovim stvarnim potrebama.
U vezi sa navedenim Republička komisija je imala u vidu argumentaciju naručioca iznetu u Odgovoru na zahtev za zaštitu prava kojom je isti ukazao da je vrstu i količinu radova predvideo na osnovu svojih prethodnih iskustava i potreba i da unapred nije moguće predvideti obim radova/poslova, te da s tim u vezi navodi količine koje su u planu da se realizuju u toku trajanja ugovora, a na osnovu: postignutih (ponuđenih) cena po okončanju predmetnog postupka javne nabavke za svaku poziciju iz tehničkih specifikacija, planiranih finansijskih sredstava u budžetu grada xxx, prioriteta samih projekata, koji su od vitalnog značaja po interes lokalne zajednice čija realizacija je uslovljena, u zavisnosti od izvora finansiranja, striktnim poštovanjem ugovorenih rokova, a za čiju su realizaciju neophodni i određeni geodetski radovi u okviru pripremnih poslova.
Iz svega navedenog, proizilazi da je naručilac konkursnom dokumentacijom definisao količine, kao i vrstu usluga koje su predmet konkretne javne nabavke, predviđajući mogućnost odstupanja od zahtevanih količina, u zavisnosti od svojih stvarnih potreba koje nastanu za vreme važenja ugovora a u okviru ugovorene vrednosti, a na način je, koji po oceni Republičke komisije, dovoljno jasan i precizan da omogući privrednim subjektima da sagledaju obim javne nabavke i pripreme ponudu, u skladu sa članom 98. i 99. Zakona o javnim nabavkama („Sl. glasnik RS“, br. 91/2019 i 92/2023 u daljem tekstu ZJN).
Ovakvim postupanjem, po stavu Republičke komisije, svi zainteresovani privredni subjekti, se nalaze u jednakom položaju, jer prilikom podnošenja ponude u predmetnom postupku imaju mogućnost da iskažu cenu za sve stavke koje su definisane u Obrascu strukture cene, shodno načelu jednakosti propisanog odredom člana 7. ZJN. U tom smislu Republička komisija ukazuje da tvrdnje podnosioca zahteva o pretpostavljenom postupanju ponuđača i naručioca, iznete u zahtevu za zaštitu prava, kao i u mišljenju na Odgovor naručioca, a koje se odnose na fazu realizacije ugovora o javnoj nabavci, ne pružaju osnov za ocenu da je predmetna konkursna dokumentacija sačinjena suprotno odredbama ZJN, te da s obzirom na opisanu sadržinu predmetne konkursne dokumentacije isti ne može podneti ponudu, u smislu člana 93. ZJN, gde stoji:
“Konkursna dokumentacija mora da bude sačinjena na način da omogući pripremu i podnošenje ponude, odnosno prijave.”
U vezi sa navedenim, Republička komisija ukazuje da je neosnovana argumentacija podnosioca zahteva kojom isti osnovanost svojih tvrdnji zasniva na uporednoj analizi ranije sprovedenog postupka javne nabavke koji je za predmet imao istovrsne usluge kao i konkretni postupak javne nabavke, imajući u vidu da naručilac svaki postupak javne nabavke sprovodi nezavisno od drugih postupaka javnih nabavki i u skladu sa svojim objektivnim potrebama u konkretnom slučaju.
Izvor: sajt Republičke komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki (www.kjn.rs)
Izvor: Izvodi iz propisa preuzeti su iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.