U jednom od novijih mišljenja Ministarstvo finansija se izjasnilo u vezi sa pitanjima o PDV kod isporuke prirodnog gasa. U mišljenju je navedeno:
U skladu sa Zakonom o porezu na dodatu vrednost („Službeni glasnik RS”, br. 84/04, 86/04 ˗ ispravka, 61/05, 61/07,93/12, 108/13, 68/14 ˗ dr. zakon, 142/14, 83/15, 108/16, 113/17, 30/18,72/19 i 153/20, u daljem tekstu: Zakon), poreska osnovica (u daljem tekstu: osnovica) kod prometa dobara i usluga jeste iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaocadobara ili usluga ili trećeg lica, uključujući subvencije i druga primanja, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drukčije propisano. Subvencijama se smatraju novčana sredstva koja čine naknadu, odnosno deo naknade za promet dobara ili usluga, osim novčanih sredstava na ime podsticaja u funkciji ostvarivanja ciljeva određene politike u skladu sa zakonom.
Prema tome, u osnovicu za obračunavanje PDV za isporuku prirodnog gasa uračunavaju se i novčana sredstva (bez PDV) koja obveznik PDV po tom osnovu ostvaruje iz budžeta Republike Srbije.
S tim u vezi:
˗ za promet prirodnog gasa na koji se obračunava PDV, za koji je poreski dužnik obveznik PDV ˗ isporučilac, u skladu sa Zakonom, obavezu obračunavanja PDV na osnovicu (iznos naknade u koji su uračunata i sredstva subvencije, bez PDV) ima obveznik PDV ˗ isporučilac prirodnog gasa;
– za promet prirodnog gasa na koji se obračunava PDV, za koji je poreski dužnik obveznik PDV ˗ primalac u skladu sa članom 10. stav 2. tačka 4) Zakona, obavezu obračunavanja PDV na osnovicu (iznos naknade u koji su uračunata i sredstva subvencije, bez PDV) ima obveznik PDV ˗ primalac prirodnog gasa.
U skladu sa navedenim, obveznik PDV ˗ isporučilac prirodnog gasa ne obračunava PDV po osnovu primljenih novčanih sredstava na ime subvencije ostvarene iz budžeta Republike Srbije za promet prirodnog gasa za koji je poreski dužnik obveznik PDV ˗primalac u skladu sa članom 10. stav 2. tačka 4) Zakona. Odredbama člana 3. Zakona propisano je da su predmet oporezivanja PDV isporuka dobara i pružanje usluga (u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik izvrši u Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti, kao i uvoz dobara u Republiku.
Promet dobara, u smislu ovog zakona, u skladu sa odredbom člana 4. stav 1. Zakona, je prenos prava raspolaganja na telesnim stvarima (u daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Dobrima se smatraju i voda, električna energija, gas i energija za grejanje, odnosno hlađenje (član 4. stav 2. Zakona). Odredbom člana 10. stav 1. Zakona propisano je da je poreski dužnik, u smislu ovog zakona, obveznik koji vrši oporezivi promet dobara i usluga, osim kada obavezu plaćanja PDV u skladu sa ovim članom ima drugo lice.
Izuzetno od stava 1. tačka 1) ovog člana, a u skladu sa stavom 2. tačka 4) istog člana Zakona, poreski dužnik je primalac električne energije i prirodnog gasa koji se isporučuju prekoprenosne, transportne i distributivne mreže, obveznik PDV koji je ova dobra nabavio radi dalje prodaje, za promet električne energije i prirodnog gasa izvršen od strane drugog obveznika PDV.
Za promet dobara i usluga iz stava 2. ovog člana, koji se vrši između obveznika PDV, pravila za određivanje poreskog dužnika iz stava 2. ovog člana primenjuju se isključivo ako je taj promet izvršen između obveznika PDV evidentiranih za obavezu plaćanja PDV u skladu sa ovim zakonom (član 10. stav 3. Zakona). Odredbom člana 17. stav 1. Zakona propisano je da poreska osnovica (u daljem tekstu: osnovica) kod prometa dobara i usluga jeste iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, uključujući subvencije i druga primanja (u daljem tekstu: subvencije), u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
Saglasno odredbi člana 17. stav 2. Zakona, subvencijama izstava 1. ovog člana smatraju se novčana sredstva koja čine naknadu, odnosno deo naknade za promet dobara ili usluga, osim novčanih sredstava na ime podsticaja u funkciji ostvarivanja ciljeva određene politike u skladu sa zakonom.
Odredbom člana 42. Pravilnika o porezu na dodatu vrednost („Službeni glasnik RS“, br. 837/21, 64/21 i 127/21, u daljem tekstu: Pravilnik) propisano je da je poreska osnovica kod prometa dobara ili usluga iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik PDV prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, u koju nije uključen PDV.
U iznos naknade iz člana 42. Pravilnika uračunavaju se i subvencije i druga primanja (u daljem tekstu: subvencije), koja Republika Srbija, autonomna pokrajina ili lokalna samouprava prenosi obvezniku PDV, direktno ili indirektno, a koja čine naknadu, odnosno deo naknade za promet dobara ili usluga, osim novčanih sredstava koja se isplaćuju na ime podsticaja u funkciji ostvarivanja ciljeva određene politike u skladu sa zakonom (član 43. stav 1. Pravilnika).
Izvor: Bilten Ministarstva finansija, br. 3, mart 2022. god. (www.mfin.gov.rs).
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze “Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com