Na sajtu Ustavnog suda objavljeno je da počinje nova sudeća godina Evropskog suda za ljudska prava.
Navodi se i da sudija Ustavnog suda Gordana Ajnšpiler Popović učestvuje na tradicionalnoj svečanosti, koja se, povodom početka nove sudeće godine, održava 31. januara 2020. godine, u Evropskom sudu za ljudska prava, u Strazburu. U okviru svečanosti biće održan i seminar „Evropska konvencija o ljudskim pravima: živi instrument – 70 godina“ sa četiri teme „Živi instrument: evolutivna doktrina“, „Rodna ravnopravnost“, „Životna sredina“ i „Nauka i tehnologija“.
Prema statistici objavljenoj na sajtu Evropskog suda za ljudska prava u 2019. godini, ovaj sud doneo je presude u odnosu na 2.187. zahteva (u poređenju sa 2.739 u 2018. godini – a – smanjenje od 20%).
Kada su u pitanju odluke, odnosno presude protiv Srbije, izdvajamo nekoliko najinteresantnijih stavova ovog suda iz 2019. godine (stavovi sud dati u obliku autorskih sentenci):
U Odluci po predstavci broj 41285/19 – Zlata Stanković protiv Srbije, zauzet je sledeći stav u vezi sa nižim iznosom obeštećenja dodeljenim od strane domaćeg suda u odnosu na iznose koje dodeljuje Evropski sud:
„Iako je iznos dodeljen podnositelju predstavke od strane Ustavnog suda, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, niži od iznosa koji se dodeljuje za uporediva kašnjenja u sudskoj praksi evropskog suda, on se više ne može smatrati „žrtvom” u smislu konvencije, s obzirom da je tokom relevantnog perioda njegova žalba o odloženom izvršenju konačne presude bila razmatrana na više nivoa nadležnosti i, što je presudno, da je obeštećen u kratkom roku od usvajanja relevantnih odluka domaćih sudova.“
U Odluci po predstavci broj 41375/16 – Slobodan Mladenović protiv Srbije, sud ističe:
„Advokati treba da pokažu visok stepen profesionalne razboritosti i konstruktivne saradnje u radu sa Evropskim sudom, te da isto zahtevaju i od svojih klijenata, jer u protivnom, namerna ili nemarna zloupotreba resursa suda može dovesti do situacije da se pojedinim advokatima zabrani zastupanje podnosilaca predstavki.“
U Odluci po predstavci broj 64233/16 – Zlatija Kolašinac protiv Srbije, stoji:
„I kada su u pitanju pravna sredstva koje pruža Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, pre obraćanja Evropskom sudu, podnosilac predstavke koji iz bilo kojeg razloga smatra da su nedelotvorna, mora to pitanje najpre da pokrene u ustavnoj žalbi.“
U predmetu po predstavci broj 27929/10 i 52120/13 – Purić i R. B. protiv Srbije, ovaj sud izvodi zaključak u vezi sa produženjem pritvora kada bi puštanje optuženog narušilo javni red:
„Pritvor se može ne produžiti iz apstraktnih i formalističkih razloga, pozivajući se isključivo na težinu zaprećene kazne i prirodu navodnog krivičnog dela, jer zbog posebne težine i reakcije javnosti određena krivična dela mogu dovesti do društvenih nemira, ali se taj osnov može smatrati relevantnim i dovoljnim samo ako je zasnovan na činjenicama koje mogu pokazati da bi puštanje optuženog zapravo narušilo javni red.“
U presudi po predstavci broj 29171/16 – Živanović i drugi protiv Srbije, sud zauzima stav u vezi sa postupanjem i ovlašćenjima Ustavnog suda kod očiglednog dugog trajanja postupaka:
„Kada su postupci pred redovnim sudovima u dva nivoa nadležnosti već trajali dugo u momentu kada su bili pred ustavnim sudom, ustavni sud je trebalo da ispita osnovanost predmeta, a ako su ovom sudu bile neophodne dodatne informacije ili dokumentacija, mogao je od podnosilaca predstavki ili nadležnih organa zatražiti da ih dostave, te argumenti vlade da je predstavke trebalo odbaciti kao neprihvatljive zbog propusta podnosilaca da pravilno podnesu žalbu pred Ustavnim sudom, ne stoje.“
Kada je u pitanju izvršenje presude kao sastavni deo „suđenja“ i odluke koje predstavljaju „imovinu” u smislu odredaba Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno čl. 1. Protokola broj 1 uz konvenciju, u presudi po predstavci broj 36709/12 – Špoljarić protiv Srbije, navodi se:
„Izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora se smatrati sastavnim delom „suđenja” u smislu člana 6. Evropske konvencije, a kada je odlukama suda naloženo preduzimanje konkretnih radnji, ove odluke predstavljaju „imovinu” u smislu člana 1. Protokola br. 1.“
Da li se kasnim podnošenjem ustavne žalbe može doprineti doprinos trajanju postupka, pitanje je na koje Evropski sud odgovor daje u presudi po predstavci broj 16019/15 – Okilj protiv Srbije:
„Podnosilac predstavke nije mogao sprečiti prekomernu dužinu parničnog postupka ranijim podnošenjem ustavne žalbe, jer ustavna žalba jednostavno nije preventivni pravni lek, jer i Ustavni sud ne može narediti da se postupak ubrza sve dok dužina istog ne postane prekomerna.“
Stav u vezi sa odgovornošću države za neizvršenje presude protiv privatnog lica, Evropski sud, izražava u odluka po predstavci broj 51112/16 – PTP SPIN KOMERC DOO protiv Srbije:
„Odgovornost države za neizvršenje presude protiv privatnog lica ne proteže se dalje od učešća državnih organa u izvršnim postupcima, a onog trenutka kada sud zaključi izvršni postupak u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom, odgovornost države se završava.
Iako se država može smatrati odgovornom za bilo koje i sve proceduralne greške ili kašnjenja koja se mogu pripisati domaćim organima, neuspeh prilikom izvršenja presude protiv privatnog lica, jer dužnik nema sredstava za zadovoljenje duga, ne može se smatrati odgovornošću države.“
Celokupne tekstove ovih i drugih odluke, odnosno presude ovog suda , sa autorskim sentencama, možete videti u okviru programa Propis Soft.
Izvor: Izvodi iz sudske prakse preuzeti su iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.
Obaveštenje – sajt Ustavnog suda (www.ustavni.sud.rs)
Statistika Evropskog suda za ljudska prava – sajt Evropskog suda za ljudska prava (www.echr.coe.int)