Načelnik policijske uprave u xxx da utvrdi disciplinsku odgovornost policijskih službenika koji su neposredno postupali prema pritužiocu, stoji između ostalog u preporukama koje je Zaštitnik građana uputio Ministarstva unutrašnjih poslova, Direkciji policije, Policijskoj upravi u xxxx.
Naime, na osnovu dostupnog video-zapisa na kojem je zabeležena sporna upotreba sredstava prinude bilo je moguće utvrditi da upotreba sredstava prinude prema A. K. 15. avgusta 2019. godine nije bila srazmerna potrebi zbog koje se preduzima, odnosno da policijski službenici M. N. i G. A. nisu upotrebili fizičku snagu u skladu sa zakonom, kao i da upotreba fizičke snage nije imala za cilj odbijanje napada niti savlađivanje otpora lica, budući da se na snimku moglo uočiti da A. K. nije napao policijske službenike niti je u momentu upotrebe fizičke snage pružao otpor ili pokušao da se udalji sa mesta događaja, zbog čega je pritužba podnosioca činjenično utemeljena i osnovana. Dajući ocenu o postojanju zakonskog osnova za upotrebu sredstava prinude prema A. K., načelnik OP u xxxx, nije savesno, stručno, temeljno i nepristrasno izvršio svoju službenu dužnost, a načelnik Policijske uprave u xxx nije protiv njih, zbog nezakonitog i nepravilnog rada, odnosno povrede službene dužnosti, pokrenuo disciplinske postupke iako mu je bila poznata sadržina video zapisa na kojem je zabeležena sporna upotreba sredstava prinude i sadržina izveštaja policijskih službenika koji su u konkretnom slučaju postupali.
Navedenim postupanjem u praksi se obesmišljava unutrašnja kontrola upotrebe sredstava prinude, a kod građanina stvara osećaj pravne nesigurnosti i potpuno proizvoljne primene policijskih ovlašćenja i vršenja policijskih poslova, kao i proizvoljnog donošenja odluka o tome da li će protiv policijskih službenika biti pokrenuti disciplinski postupci zbog povrede službene dužnosti.
Zaštitnik građana je posebno imao u vidu činjenicu da policijski službenik N. M. nije poricao autentičnost video zapisa te da je potvrdio da je istim zabeleženo njegovo postupanje i postupanje policijskog službenika G. A. prema A. K. 15. avgusta 2019. godine, da se uvidom u video zapis nedvosmisleno može utvrditi da A. K. nije pružao nikakav otpor, a naročito ne otpor koji bi opravdao da policijski službenik sa obe šake hvata glavu A. K. (koji leži) i snažno je udara o trotoar, nakon čega drugi policijski službenik G. A. stavlja đon desne cipele na njegovu glavu i pritiska je o podlogu.
Svrha ocene opravdanosti i pravilnosti upotrebe sredstava prinude je da se u okviru organa izvrši blagovremena, detaljna i efikasna provera u pogledu postupanja policijskih službenika, kako bi se uočeni propusti ispravili, ukoliko je to moguće, ili sankcionisali u skladu sa zakonom, čime se doprinosi unapređenju rada organa.
Na osnovu svih utvrđenih činjenica i okolnosti, Zaštitnik građana je utvrdio nedostatke u pravilnosti i zakonitosti rada Ministarstva unutrašnjih poslova na štetu ostvarivanja prava građana i, saglasno članu 31. stav 2. Zakona o Zaštitniku građana, uputio organu uprave preporuke radi otklanjanja uočenih nedostataka, kao i u cilju unapređenja rada organa uprave i sprečavanja sličnih propusta u budućnosti.
Zaštitnik građana naglašava da u postupcima u kojima navodna žrtva tvrdi da je bila zlostavljena dok je bila lišena slobode i priloži dokaze koji ukazuju da je u to vreme pretrpela povrede, teret dokazivanja je na državi. Ustanovljen je standard – pretpostavka u korist tvrdnje da je za povrede odgovorna država, a na državnim organima je da pruže uverljivo objašnjenje o tome kako su povrede nastale.
Istraga navoda o zlostavljanju mora biti blagovremena. Odugovlačenje postupaka ima za posledicu otežano pronalaženje i čuvanje dokaza, što stvara mogućnost da počinioci ostanu neidentifikovani. Takođe, istraga navoda o zlostavljanju mora biti sveobuhvatna. To znači da moraju biti preduzete sve neophodne istražne radnje, kao što su prikupljanje svih materijalnih dokaza, saslušavanje svih relevantnih svedoka, forenzička ispitivanja, medicinska veštačenja, autopsija itd. Kao suštinsko, istraga navoda o zlostavljanju mora biti delotvorna, odnosno vođena na način koji omogućuje da počinioci budu identifikovani. Međutim, ne treba isključiti mogućnost da istraga bude delotvorna, sprovedena sasvim savesno, ali da ipak ne dovede do identifikacije počinilaca.
Zaštitnik građana ukazuje na stav Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja da službena lica u odnosu na koje postoje dovoljno ozbiljni navodi za zlostavljanje treba da tokom postupka budu privremeno udaljeni iz službe do donošenja konačne odluke. Osim toga, državni organi su obavezni da potencijalnu žrtvu, odnosno njoj bliska lica, blagovremeno i u razumnoj meri obaveštavaju o toku istrage i njenim rezultatima. Istraga navoda o zlostavljanju mora biti okončana u razumnom roku. Država ne sme da dozvoli da u postupku dođe do odugovlačenja za koje se ne može ponuditi razumno objašnjenje, a koje će dovesti do zastarelosti. Počinioci zlostavljana treba da budu kažnjeni, a kazna treba da bude primerena težini izvršenog dela i da zaista bude izvršena.
Članom 25. Ustava Republike Srbije (Službeni glasnik Republike Srbije”, br. 98/2006) jemči se nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta, te je propisano da niko ne može biti izložen mučenju, nečovečnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, niti podvrgnut medicinskim ili naučnim ogledima bez svog slobodno datog pristanka.
Članom 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Službeni list Srbije i Crne Gore – međunarodni ugovori“, br. 9/2003) jemči se zabrana mučenja, te je propisano da niko ne sme biti podvrgnut mučenju, ili nečovečnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
Konvencijom protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kazni države članice su se saglasile i obavezale da svaka država članica preduzima zakonske, administrativne, sudske ili druge efikasne mere kako bi sprečila izvršenje akata torture na teritoriji pod njenom jurisdikcijom; da će se svaka država članica starati da upoznavanje i informisanje o zabrani torture bude sastavni deo obrazovanja civilnog ili vojnog osoblja zaduženog za primenu zakona, medicinskog osoblja, vršilaca javnih funkcija i ostalih lica koja na bilo koji način mogu učestvovati u čuvanju, saslušanju ili ophođenju sa nekom uhapšenom, ili pritvorenom ili zatvorenom osobom; da svaka država članica unosi spomenutu zabranu u utvrđena pravila ili uputstva u vezi s obavezama i dužnostima tih lica; da se svaka država članica stara da nadležni organi neodložno izvrše nepristrasnu istragu svaki put kad postoje opravdani razlozi da se posumnja da je akt torture izvršen na nekoj teritoriji pod njenom jurisdikcijom; da svaka država članica obezbeđuje svakom licu koje tvrdi da je bilo podvrgnuto torturi na nekoj teritoriji pod njenom jurisdikcijom pravo da se žali nadležnim organima spomenute države koji će neodložno i nepristrasno ispitati slučaj. Preduzeće se mere radi obezbeđenja zaštite lica koje se žalilo i lica kao svedoka od svakog lošeg postupanja ili bilo kakvog zastrašivanja zbog podnesene žalbe ili bilo kakve date izjave.
Članom 122 . Krivičnog zakonika (“Sl. glasnik RS”, br. 85/2005, 88/2005 – ispr., 107/2005 – ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019) propisano je da ko drugog lako telesno povredi ili mu zdravlje lako naruši, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
Članom 137. stav 1. Krivičnog zakonika propisano je da ko zlostavlja drugog ili prema njemu postupa na način kojim se vređa ljudsko dostojanstvo, kazniće se zatvorom do jedne godine. Prema stavu 2. istog člana, ko primenom sile, pretnje, ili na drugi nedozvoljeni način drugome nanese veliki bol ili teške patnje s ciljem da od njega ili od trećeg lica dobije priznanje, iskaz ili drugo obaveštenje ili da se on ili neko treće lice zastraši ili nezakonito kazni, ili to učini iz druge pobude zasnovane na bilo kakvom obliku diskriminacije, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina. Stavom 3. istog člana je propisano da ako delo iz st. 1. i 2. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se za delo iz stava 1. zatvorom od tri meseca do tri godine, a za delo iz stava 2. zatvorom od dve do deset godina.
Članom 65. stavom 4. Zakona o policiji (“Sl. glasnik RS”, br. 6/2016, 24/2018 i 87/2018) propisano je da prilikom primene policijskih ovlašćenja policijski službenik postupa u skladu sa zakonom i drugim propisom i poštuje standarde postavljene Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Osnovnim principima UN o upotrebi sile i vatrenog oružja od strane službenih lica koja sprovode zakon, Evropskim kodeksom policijske etike i drugim međunarodnim aktima koji se odnose na Policiju.
Članom 68. stavom 1. navedenog zakona propisano je da primena policijskog ovlašćenja mora biti srazmerna potrebi zbog koje se preduzima, dok je stavom 4. propisano da će se prilikom primene sredstava prinude nastojati da njihova upotreba bude postupna, odnosno od najlakšeg prema težem sredstvu prinude i, u svakom slučaju, uz minimum neophodne sile.
Članom 108. stavovima 3. i 4. Zakona, propisano je da opravdanost i pravilnost upotrebe sredstva prinude ocenjuje ovlašćeno službeno lice za to ovlašćeno od strane ministra, koje predlaže direktoru policije preduzimanje zakonom utvrđenih mera u slučaju neopravdane i nepravilne upotrebe sredstva prinude.
Članom 202. navedenog zakona propisano je da policijski službenici i drugi zaposleni u Ministarstvu odgovaraju disciplinski za lake i teške povrede službene dužnosti.
Članom 203. stavom 1. Zakona propisano je da policijski službenici i ostali zaposleni u Ministarstvu odgovaraju za povredu službene dužnosti ako poslove i zadatke ne obavljaju savesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržavaju Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vreme službe, kao i za povrede kojima izvan službe narušavaju interese i ugled Ministarstva.
Izvor: sajt Zaštitnika građana (www.ombudsman.rs)
Izvor: izvodi iz propisa preuzeti su iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com-a