Potrebno je unaprediti način primene Metodologije za sprovođenje istraga u slučajevima zlostavljanja od strane policije, te uložiti dodatne radnje kako bi Sektor unutrašnje kontrole i nadležna javna tužilaštva ispunili svoju ulogu u borbi protiv nekažnjivosti za torturu i druge oblike zlostavljanja. Dodatne mere bi takođe doprinele tome da se za svaki pojedinačni slučaj zlostavljanja utvrdi individualna odgovornost u zakonom propisanom postupku, odgovorni službenici budu odgovarajuće sankcionisani i žrtve obeštećene, stoji u Mišljenju Zaštitnika građana koje je uputio Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Zaštitnik građana je u postupcima kontrole zakonitosti i pravilnosti rada Ministarstva unutrašnjih poslova, pokrenutim povodom pritužbi na postupanje policijskih službenika prema građanima tokom javnih okupljanja u julu 2020. godine, uočio da Sektor unutrašnje kontrole MUP-a nije odmah po saznanju za predmetne događaje preduzeo hitne mere i radnje u cilju obezbeđivanju dokaza i tragova dela.
Umesto toga, utvrdio je Zaštitnik građana, u najvećem broju slučajeva Sektor unutrašnje kontrole je preduzimao prve radnje tek po nalogu javnog tužioca, što je dovelo do toga da se iste preduzimaju sa znatnim zakašnjenjem u odnosu na momenat saznanja za događaj. Prikupljanje video zapisa sa eventualnim zabeleženim postupanjem policije prema učesnicima protesta vršeno je u najvećem broju slučajeva nakon 30 i više dana od događaja.
Zaštitnik građana smatra da bi unapređeni način primene Metodologije za sprovođenje istraga u slučajevima zlostavljanja od strane policije otklonio uočene nedostatke u radu, te doprineo efikasnosti na utvrđivanju odgovornosti i sankcionisanju policijskih službenika u slučaju zlostavljanja građana.
Sektor unutrašnje kontrole, oblici i način vršenja, postupanje i druga bitna pitanja u vezi sa Sektrorom, regulisana su odredbma čl. 224-243. Zakona o policiji (“Sl. glasnik RS”, br. 6/2016, 24/2018 i 87/2018).
Prema tim odredbama:
Unutrašnju kontrolu rada policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu vrši Sektor unutrašnje kontrole.
Sektorom unutrašnje kontrole rukovodi načelnik Sektora unutrašnje kontrole.
Načelnik Sektora unutrašnje kontrole redovno i periodično podnosi ministru izveštaje o radu Sektora unutrašnje kontrole, a o radnjama preduzetim u cilju otkrivanja krivičnih dela podnosi izveštaje nadležnom javnom tužiocu.
Na zahtev Vlade i radnog tela Narodne skupštine nadležnog za unutrašnje poslove, ministar podnosi izveštaj o radu Sektora unutrašnje kontrole.
Sektor unutrašnje kontrole u roku od tri meseca od isteka kalendarske godine, javno objavljuje izveštaj o radu za prethodnu godinu sa osnovnim statističkim podacima o sprovedenim aktivnostima i postignutim rezultatima.
Oblici i način vršenja unutrašnje kontrole
Sektor unutrašnje kontrole vrši kontrolu zakonitosti rada policijskih službenika, kao i drugih zaposlenih u Ministarstvu, a naročito u pogledu poštovanja i zaštite ljudskih i manjinskih prava i sloboda pri izvršavanju službenih zadataka i primeni policijskih ovlašćenja, odnosno pri vršenju poslova iz svog delokruga.
Sektor unutrašnje kontrole preduzima mere i radnje u skladu sa zakonom kojim se uređuje krivični postupak na otkrivanju i suzbijanju krivičnih dela korupcije i drugih oblika koruptivnog ponašanja, kao i drugih krivičnih dela policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu, izvršenih na radu ili u vezi sa radom.
Način vršenja unutrašnje kontrole propisuje ministar.
Zaposleni u Sektoru unutrašnje kontrole
Policijski službenici ovlašćeni za vršenje unutrašnje kontrole (u daljem tekstu: policijski službenik unutrašnje kontrole) u Sektoru unutrašnje kontrole pri vršenju kontrole imaju sva policijska ovlašćenja i, u pogledu svojih prava i dužnosti, izjednačeni su sa drugim policijskim službenicima u statusu ovlašćenih službenih lica.
Postupanje Sektora unutrašnje kontrole
Sektor unutrašnje kontrole postupa po sopstvenoj inicijativi, na zahtev nadležnog javnog tužioca, na osnovu prikupljenih obaveštenja i drugih saznanja, obraćanja zaposlenih u Ministarstvu, građana i pravnih lica u slučajevima koji nisu predviđeni odredbama kojima se reguliše pritužbeni i skraćeni postupak ili odredbama drugih zakona.
U slučaju kada se radom Sektora unutrašnje kontrole utvrdi da je prilikom postupanja policijskog službenika došlo do prekoračenja policijskih ovlašćenja kojima su povređena prava koja štiti Zaštitnik građana, o tome se pored ministra i javnog tužioca obaveštava i Zaštitnik građana.
Sve organizacione jedinice Ministarstva, ako tokom svog rada dođu do saznanja i podataka da je zaposleni u Ministarstvu izvršio krivično delo, na radu ili u vezi sa radom, dužne su da bez odlaganja obaveste nadležnog javnog tužioca i Sektor unutrašnje kontrole, a najkasnije u roku od 24 časa od saznanja.
Policijski službenici ili drugi zaposleni u Ministarstvu ne mogu biti pozvani na odgovornost zbog obraćanja Sektoru unutrašnje kontrole, osim u slučajevima lažnog prijavljivanja.
Obaveze i ovlašćenja u vršenju unutrašnje kontrole
Policijski službenici i drugi zaposleni u Ministarstvu dužni su da policijskim službenicima unutrašnje kontrole omoguće da izvrše kontrolu i da im u tome pruže potrebnu stručnu i tehničku pomoć kojom Sektor unutrašnje kontrole ne raspolaže.
U vršenju kontrole policijski službenici unutrašnje kontrole imaju pravo i dužnost da:
1) ostvare uvid u podatke o predmetu, spise predmeta, službenu dokumentaciju u vezi sa predmetom i u evidencije koje vodi Policija ili druga organizaciona jedinica Ministarstva;
2) uzmu izjave od policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu, oštećenih lica i svedoka;
3) od policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu zahtevaju dostavljanje drugih podataka i informacija iz njihove nadležnosti koji su potrebni za vršenje unutrašnje kontrole;
4) ostvare uvid u službene prostorije i izvrše pregled sredstava koje policijski službenici i drugi zaposleni u Ministarstvu koriste u radu;
5) zahtevaju ateste i tehničke i druge podatke o tehničkim sredstvima koja se koriste u radu i zahtevaju dokaze o osposobljenosti policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu za upotrebu tehničkih i drugih sredstava koja koriste u svom radu;
6) nalažu preduzimanje hitnih i neophodnih mera i radnji ukoliko bi njihovim odlaganjem došlo do povrede ljudskih prava i sloboda prilikom primene policijskih ovlašćenja ili prilikom obavljanja drugih policijskih poslova.
Dokumentaciju koja se odnosi na primenu ovlašćenja iz stava 2. ovog člana i koja ima odgovarajući stepen tajnosti, policijski službenici unutrašnje kontrole koji vrše kontrolu mogu da pregledaju u prisustvu odgovornog lica koje je utvrdilo stepen tajnosti dokumenta.
U vršenju kontrole policijski službenici unutrašnje kontrole ne mogu uticati na rad Policije ili na drugi način ometati rad ili ugroziti poverljivost policijske akcije.
Opravdanost ugroženosti poverljivosti policijske akcije obrazlaže se nadležnom javnom tužiocu koji donosi konačnu odluku.
Ako postoji osnovana opasnost da bi vršenje unutrašnje kontrole rada policijskih službenika i drugih zaposlenih nad primenom policijskih i drugih ovlašćenja utvrđenih ovim Zakonom ili drugim propisom, onemogućilo ili bitno otežalo primenu policijskih ovlašćenja ili ugrozilo život i zdravlje lica koja ih primenjuju, policijski službenik i drugi zaposleni, može do odluke nadležnog javnog tužioca, privremeno da odbije uvid u dokumentaciju, pregled prostorija i dostavljanje određenih podataka i informacija, policijskom službeniku unutrašnje kontrole.
Policijski službenik u slučaju odbijanja naloga Sektora unutrašnje kontrole iz razloga navedenih u stavu 3. ovog člana, dužan je da bez odlaganja sačini izveštaj i isti dostavi ministru, kao i nadležnom javnom tužiocu.
Preventivne aktivnosti
U cilju prevencije korupcije, Sektor unutrašnje kontrole sprovodi test integriteta, analizu rizika od korupcije, vodi evidenciju i vrši kontrolu prijave i promene imovnog stanja.
Prikupljeni podaci i evidencije za sprovođenje aktivnosti iz stava 1. ovog člana vode se u skladu sa propisom o evidencijama i obradi podataka u oblasti unutrašnjih poslova.
Test integriteta
Test integriteta predstavlja kontrolu reakcije i postupanja zaposlenog u simuliranoj situaciji, koja je identična njegovim radnim aktivnostima, bez obaveze prethodnog obaveštavanja organizacione jedinice u kojoj je testirani zaposlen.
Test integriteta se sprovodi u svrhu jačanja profesionalnog integriteta zaposlenih i preventivnog delovanja. Služi kao indikator za pokretanje predistražnog postupka, procenu i analizu rizika od korupcije, otkrivanje povreda službene dužnosti, promenu metodologije rada i procedura prilikom neposrednog postupanja zaposlenih kao i utvrđivanja vrste i potrebe za obukama zaposlenih.
Postupak sprovođenja Testa integriteta obuhvata inicijativu za pokretanje, odluku i plan za sprovođenje Testa integriteta.
Inicijativa za pokretanje Testa integriteta donosi se na osnovu obrazloženog izveštaja koji je obuhvatio analizu protivpravnog postupanja zaposlenih u Ministarstvu, analizu rizika i ugroženosti od korupcije, obaveštajnih podataka i operativnih saznanja o protivpravnim pojavama i događajima ili pritužbi na rad zaposlenih u Ministarstvu.
Postupak sprovođenja Testa integriteta zaposlenih u Ministarstvu pokreće se na pisanu i obrazloženu inicijativu ministra, direktora policije ili načelnika Sektora.
Odluku o ispunjenosti uslova za sprovođenje Testa integriteta donosi načelnik Sektora unutrašnje kontrole, koji odobrava plan sprovođenja Testa integriteta.
Prilikom sprovođenja Testa integriteta poštuju se načela zakonitosti, osnovna ljudska prava i slobode, profesionalni integritet i dostojanstvo testiranog.
Zabranjeno je podstrekavanje testiranih na izvršenje krivičnog dela ili povredu službene dužnosti.
Aktivnosti preduzete prilikom sprovođenja Testa integriteta ne spadaju u posebne dokazne radnje propisane Zakonikom o krivičnom postupku.
Sprovođenje Testa integriteta može se video i audio dokumentovati, a tokom njegovog sprovođenja mogu se koristiti legendirana sredstva i dokumenta.
Rezultat Testa integriteta može biti pozitivan ili negativan. Test integriteta ima negativan rezultat ukoliko testirani nije dokazao svoj profesionalni integritet, u kom slučaju će se prikupljeni materijal koristiti radi pokretanja i vođenja disciplinskog postupka.
Način sprovođenja Testa integriteta propisuje ministar u skladu sa zakonom kojim se regulišu evidencije i obrada podataka u oblasti unutrašnjih poslova.
Sprovođenje analize rizika od korupcije
Analiza rizika od korupcije u Ministarstvu podrazumeva stvaranje jedinstvene metodologije na osnovu koje se prepoznaju, identifikuju i procenjuju rizici od korupcije i utvrđuju institucionalni i pojedinačni faktori koji omogućavaju korupciju, prepoznatu registrom rizika.
Analiza rizika od korupcije obuhvata i sačinjavanje preporuka i mera neophodnih za sprečavanje, ublažavanje i eliminisanje verovatnoće pojave korupcije ili posledica korupcije kao i kontrolu primene mera i reviziju rizika i ponovnu procenu rizika od korupcije ukoliko se ukaže potreba.
Sektor unutrašnje kontrole u saradnji sa Agencijom za borbu protiv korupcije vrši analizu rizika od korupcije u svim organizacionim jedinicama Ministarstva i za svako radno mesto u Ministarstvu.
Organizacione jedinice Ministarstva dužne su da Sektoru unutrašnje kontrole pruže stručnu i tehničku pomoć u cilju što boljeg prikaza postojećeg stanja i procene rizika za radno mesto i organizacionu jedinicu Ministarstva koje su izložene riziku od korupcije.
Način sprovođenja analize rizika od korupcije propisuje ministar.
Provera prijave i promene imovnog stanja zaposlenog
Sektor unutrašnje kontrole vodi evidenciju imovnog stanja rukovodilaca kao i za zaposlene na visokorizičnim radnim mestima u Ministarstvu ustanovljenim analizom rizika od korupcije, vrši kontrolu tačnosti podataka prijavljenih u imovinskom kartonu kao i kontrolu promene imovnog stanja.
Rukovodioci i zaposleni na visokorizičnim radnim mestima dužni su da prijave imovinu i promenu svog imovnog stanja što se evidentira u ličnom imovinskom kartonu koji je deponovan u Sektoru unutrašnje kontrole.
Ukoliko je došlo do promene imovnog stanja, lica iz stava 2. ovog člana dužna su da ih prijave Sektoru unutrašnje kontrole najkasnije do 31. januara tekuće godine, za prethodnu godinu.
Imovinski karton sadrži lične podatke i podatke o imovini i prihodima zaposlenog u Ministarstvu i lica sa kojima živi u zajedničkom porodičnom domaćinstvu.
Način kontrole provere prijave i promene imovnog stanja i Obrazac imovinskog kartona propisuje ministar u skladu sa zakonom kojim se regulišu evidencije i obrada podataka u oblasti unutrašnjih poslova.
U vršenju unutrašnje kontrole, policijski službenici unutrašnje kontrole preduzimaju potrebne mere i radnje, prikupljaju dokaze i utvrđuju činjenično stanje i druge mere u skladu sa zakonom.
Načelnik Sektora unutrašnje kontrole sa rezultatima kontrolne delatnosti i naloženim merama, upoznaje ministra, direktora policije, načelnika sektora, kao i rukovodioca kontrolisane organizacione jedinice Ministarstva, kojem nalaže otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i realizaciju mera odgovornosti u skladu sa zakonom i drugim propisima donetim na osnovu zakona.
Rukovodilac iz stava 2. ovog člana, dužan je da ministru dostavi godišnji Izveštaj o rezultatima kontrolne delatnosti i naloženim merama sa savetodavnim preporukama i primerima dobre prakse.
Rukovodilac kontrolisane organizacione jedinice Ministarstva odgovoran je za realizaciju naloženih i predloženih mera i za povratno informisanje načelnika Sektora unutrašnje kontrole.
Kontrola rada Sektora unutrašnje kontrole
Sektor unutrašnje kontrole je pod spoljašnjom kontrolom, koju sprovode tela iz člana 221. stav 1. tač. 1), 3), 4) i 5) ovog zakona.
Za svoj rad i rad Sektora unutrašnje kontrole, načelnik Sektora unutrašnje kontrole odgovoran je ministru.
Kontrolu rada načelnika i zaposlenih u Sektoru unutrašnje kontrole vrši ministar.
Ministar daje Sektoru unutrašnje kontrole smernice, obavezna uputstva za rad, osim u radnjama preduzetim u predistražnom i istražnom postupku po zahtevu nadležnog javnog tužioca.
Pritužbu može podneti svako lice (u daljem tekstu: pritužilac) koje smatra da su mu postupanjem ili propuštanjem postupanja zaposlenog (u daljem tekstu: prituženik) pri vršenju službenih zadataka povređena ljudska i manjinska prava i slobode, u roku od 30 dana od dana kada se pritužena radnja dogodila.
Pritužba može da se podnese i na rad Ministarstva.
Pritužiocu će se omogućiti učešće u pritužbenom postupku.
Na osnovu podnete pritužbe sprovodi se pritužbeni, odnosno skraćeni postupak.
Podnete pritužbe dostavljaju se na dalje postupanje nadležnoj organizacionoj jedinici Ministarstva.
Pritužba koja nije podneta u roku iz stava 1. ovog člana, rešava se u skraćenom postupku.
Ukoliko pritužba sadrži elemente krivičnog dela, o pritužbi se, bez odlaganja, obaveštava nadležni javni tužilac, Sektor unutrašnje kontrole i rukovodilac organizacione jedinice u kojoj prituženik radi, koji o navedenom obaveštavaju pritužioca.
Ukoliko pritužba sadrži elemente povrede službene dužnosti, rukovodilac organizacione jedinice u kojoj prituženik radi bez odlaganja pokreće disciplinski postupak protiv prituženika, o čemu obaveštava pritužioca.
Pritužbeni postupak sprovodi rukovodilac organizacione jedinice u kojoj radi prituženik ili lice koje on ovlasti, odnosno komisija za rešavanje pritužbi (u daljem tekstu: Komisija).
Nakon prijema pritužbe, rukovodilac je dužan da pritužioca obavesti o pokretanju pritužbenog postupka i da ga pozove na razgovor u roku od 15 dana od dana prijema pritužbe.
U pritužbenom postupku, rukovodilac rešava pritužbu usaglašavanjem stavova sa pritužiocem.
Ako se stavovi po pitanju postojanja ugrožavanja ili povrede ljudskih i manjinskih prava i sloboda ne usaglase, pritužba se ustupa na rešavanje Komisiji.
Pritužba se ustupa Komisiji i kada se uredno pozvani pritužilac ne odazove pozivu na razgovor, a rukovodioca obavesti da po pritužbi postupa Komisija.
Ako se pritužilac ne odazove na poziv rukovodioca iz stava 1. ovog člana i ne zahteva da po pritužbi postupa Komisija, smatra se da je pritužilac odustao od pritužbe.
Pritužbeni postupak pred rukovodiocem organizacione jedinice okončava se u roku od 30 dana od dana prijema pritužbe.
Postupak pred Komisijom okončava se dostavljanjem pisanog odgovora pritužiocu u roku od 30 dana od dana ustupanja pritužbe na rešavanje.
Administrativno-tehničke poslove u pritužbenom postupku obavljaju pritužbene jedinice.
Pritužbena jedinica je organizaciona jedinica nadležna za pritužbe u sedištu Ministarstva i u policijskim upravama, ili organizaciona jedinica koju za to odredi rukovodilac.
Na pritužbeni postupak supsidijarno se primenjuje zakon kojim se uređuje opšti upravni postupak.
Način postupanja u toku pritužbenog postupka propisuje ministar.
Prema prituženicima za koje se u pritužbenom postupku utvrdi da su svojim postupanjem povredili ili ugrozili ljudska i manjinska prava i slobode pritužioca, rukovodioci organizacionih jedinica u Ministarstvu preduzimaju odgovarajuće mere.
Rukovodioci iz stava 1. ovog člana dužni su da izveštaj o preduzetim merama dostave nadležnoj pritužbenoj jedinici, kao i da o preduzetim merama obaveste pritužioca.
Komisija za rešavanje pritužbi
Komisija za rešavanje pritužbi sastavljena je od tri člana: predsednika komisije, člana iz Ministarstva i jednog predstavnika javnosti.
Članove komisije rešenjem imenuje i razrešava ministar.
Predsednik komisije je policijski službenik kojeg predlaže Direkcija policije, odnosno druga nadležna organizaciona jedinica Ministarstva.
Članovi komisija su zaposleni u Ministarstvu, koje predlaže Direkcija policije ili organizaciona jedinica Ministarstva u kojoj zaposleni – prituženik radi.
Predstavnike javnosti u komisiji u sedištu Ministarstva, imenuje ministar na predlog organizacija stručne javnosti i nevladinih organizacija.
Predstavnike javnosti u komisijama u sedištu policijskih uprava imenuje ministar na predlog organa lokalne samouprave sa područja pojedinih policijskih uprava.
Članovi komisije imenuju se na period od četiri godine.
Komisija zaseda u potrebnom broju veća u sedištu Ministarstva, kao i u sedištu policijskih uprava.
Predstavnicima javnosti koji učestvuju u radu Komisije pripada naknada za rad na sednici Komisije u visini iznosa dnevnice za službeno putovanje koja važi za zaposlene u državnim organima.
Nadzor nad rešavanjem pritužbi u pritužbenom postupku
Nadzor nad sprovođenjem pritužbenog postupka od strane rukovodioca organizacione jedinice vrši nadležna pritužbena jedinica i Direkcija policije.
Nadzor nad pritužbenim postupkom od strane komisije za rešavanje pritužbi vrši stručno lice koje je ministar za to ovlastio.
Način postupanja tokom nadzora nad rešavanjem pritužbi uređuju se aktom iz člana 235. stav 12. ovog zakona.
Evidenciju pritužbi i izveštavanje o rešavanju pritužbi vrše nadležne pritužbene jedinice u skladu sa propisom kojim se uređuju evidencije i obrada podataka u oblasti unutrašnjih poslova.
Godišnji izveštaj o rešavanju pritužbi u Ministarstvu javno se objavljuje na službenom veb sajtu Ministarstva.
Rešavanje pritužbi u skraćenom postupku
U skraćenom postupku pritužbe rešava rukovodilac organizacione jedinice u kojoj radi prituženik, odnosno na koju se pritužba odnosi (u daljem tekstu: rukovodilac).
Rukovodilac proverava navode pritužbe, i u roku od 60 dana od dana prijema pritužbe, izveštava podnosioca o ishodu provera.
Rukovodilac neće postupati po pritužbi u sledećim slučajevima:
1) kada je pritužba ponovljena, a nisu podneti novi dokazi;
2) kada se radi o očiglednoj zloupotrebi prava na podnošenje pritužbe.
O ishodu skraćenog postupka iz stava 3. ovog člana rukovodilac je dužan da podnosiocu odgovori isključivo nakon prvog obraćanja.
O ishodu sprovedenog pritužbenog postupka rukovodilac ili predsednik Komisije iz člana 235. stav 1. ovog zakona obaveštava Direkciju policije, odnosno drugu nadležnu organizacionu jedinicu Ministarstva.
Podnošenje lažne pritužbe smatra se lažnim prijavljivanjem u smislu krivičnog zakonodavstva.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze Propis Soft, redakcija Profi Sistem Com.
Izvor: Sajt Zaštitnika građana Republike Srbje (www.ombudsman.rs).