Osnovno pravo i osnovna dužnost javnog tužioca je gonjenje učinilaca krivičnih dela propisana je u čl.43. novog Zakonika o krivičnom postupku.
Za krivična dela za koja se goni po službenoj dužnosti, javni tužilac je nadležan da:
1) rukovodi predistražnim postupkom;
2) odlučuje o nepreduzimanju ili odlaganju krivičnog gonjenja;
3) sprovodi istragu;
4) zaključi sporazum o priznanju krivičnog dela i sporazum o svedočenju;
5) podiže i zastupa optužbu pred nadležnim sudom;
6) odustane od optužbe;
7) izjavljuje žalbe protiv nepravnosnažnih sudskih odluka i da podnosi vanredne pravne lekove protiv pravnosnažnih sudskih odluka;
8) preduzima druge radnje kada je to određeno ovim zakonikom.
Komentar:
Kao i ranije, gonjenje učinilaca krivičnih dela je osnovno pravo i osnovna dužnost javnog tužioca.U vršenju tog prava i dužnosti, javni tužilac je vezan načelom legaliteta i dužan je da preduzima krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti.
Umesto „Pretkrivični postupak“, uvodi se izraz „Predistražni postupak“, koji u osnovi ništa ne menja sem raniji naziv te faze postupka.
Rukovodeća uloga javnog tužioca u ovom slučaju tiče se podsticanje inicijative, obaveštavanja o postignutim rezultatima, koordiniranja aktivnosti organa koji rade na poslovima u vezi sa otrkivanjem krivičnih dela i pronalaženju učinilaca pre otpočetog krivičnog postupka. To je njegova uloga povezivanja raznih subjekata radi postizanja navedenih ciljeva.
U sledećem stavu propisana je nadležnost javnog tužioca da odlučuje o nepreduzimanju ili odlaganju krivičnog gonjenja. Odreba je krajnje opšta, dok se njena konkretizacija i bliži uslovi za ovakvo postupanje tužioca su propisani u ostalim odredbama ovog Zakonika.
U sledećoj odredbi sadržana je osnovna razlika u odnosu na raniju nadležnost javnog tužioca da zahteva sprovođenje istrage, usmeravanje toka prethodnog krivičnog postupka. Sada javni tužilac sprovodi istragu. Skoro sve one nadležnosti koje je ranije imao istražni sudija, sada preduzima javni tužilac, te ovo rešenje i daje osnovno obeležje ovom Zakoniku.
Pored navedenog, u okviru ovih odredaba propisana je nadležnost javnog tužioca da zaključi sporazum o priznanju krivičnog dela i sporazum o svedočenju, koji sporazum o svedočenju je potpuno novi institut u okviru našeg krivično-procesnog sistema.
Kao posebno, propisana je nadležnost javnog tužioca da odustane od optužbe. Takva nadležnost u ranijem Zakoniku nije bila predviđana u okviru ovih odredaba.
Umesto ranijeg razdvajanja optužnice i optužnog predloga u smislu nadležnosti javnog tužioca da ih podiže i zastupa, sada zakonodavac upotrebljava zajenički naziv za ove optužne akte tako što koristi izraz optužba.
Kao i ranije, sada zakonodavac bezpotrebno, određujući nadležnost javnog tužioca da podnosi vanredne pravne lekove protiv pravnosnažnih sudskih odluka, ponavlja istu grešku. Naime, vanredni pravni lekovi se i mogu podnositi isključivo protiv pravnosnažnih sudskih odluka, te je takvo označavanje sudske odluke suvišno.
Izvor: www.pravniportal.rs