od 2010.

Pravo zaposlenog na godišnji odmor ako je na plaćenom odsustvu ili je privremeno sprečen za rad

Na sajtu Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja objavljeno je obaveštenje za poslodavce u vezi sa godišnjim odmorima:

„Radi otklanjanja nedoumica koje pojedini poslodavci imaju u pogledu dužine trajanja godišnjeg odmora kada se zaposleni u toku kalendarske godine nalazi na plaćenom odsustvu, uz naknadu zarade, u skladu sa članom 116. Zakona o radu ili je privremeno sprečen za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju, ukazujemo na sledeće:

 –   Zakonom o radu propisano je da zaposleni stiče pravo na korišćenje godišnjeg odmora u kalendarskoj godini posle mesec dana neprekidnog rada od dana zasnivanja radnog odnosa kod poslodavca.

 –   Pod neprekidnim radom smatra se i vreme privremene sprečenosti za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju i odsustva sa rada uz naknadu zarade.

 –  Praznici koji su neradni dani u skladu sa zakonom, odsustvo sa rada uz naknadu zarade i privremena sprečenost za rad u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju ne uračunavaju se u dane godišnjeg odmora.

 –   Prema tome, zaposleni koji se u toku kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor nalazi na plaćenom odsustvu, uz naknadu zarade, u skladu sa članom 116. Zakona o radu ili odsustvuje sa rada po osnovu privremene sprečenosti za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju, ima pravo na pripadajući godišnji odmor, utvrđen rešenjem o korišćenju godišnjeg odmora. Odsustvo sa rada po osnovu privremene sprečenosti za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju i plaćeno odsustvo, uz naknadu zarade u skladu sa članom 116. Zakona o radu nisu od uticaja na dužinu trajanja godišnjeg odmora utvrđenu rešenjem o korišćenju godišnjeg odmora.“

Naime, čl. 116. Zakona o radu je propisano:

„Zaposleni ima pravo na naknadu zarade najmanje u visini 60% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, s tim da ne može biti manja od minimalne zarade utvrđene u skladu sa ovim zakonom, za vreme prekida rada, odnosno smanjenja obima rada do kojeg je došlo bez krivice zaposlenog, najduže 45 radnih dana u kalendarskoj godini.

Izuzetno, u slučaju prekida rada, odnosno smanjenja obima rada koje zahteva duže odsustvo, poslodavac može, uz prethodnu saglasnost ministra, uputiti zaposlenog na odsustvo duže od 45 radnih dana, uz naknadu zarade iz stava 1. ovog člana.

Pre davanja saglasnosti iz stava 2. ovog člana, ministar će zatražiti mišljenje reprezentativnog sindikata grane ili delatnosti osnovanog na nivou Republike.“

 Izvor: Sajt Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja (www.minrzs.gov.rs)

Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.

Najnoviji tekstovi